Piše: dr. Safet Kuduzović
Vladar po imenu Nu‘man b. Imruul-Kajs angažirao je poznatog graditelja Sinimmara da mu izgradi najljepši dvorac na svijetu. Kada je Sinimmar sagradio veleljepni dvorac, vladar Nu‘man pobojao se da će isti takav napraviti na nekom drugom mjestu, što mu se nikako nije svidjelo i zato ga je za njegov trud odlučio “nagraditi” time što ga je bacio sa tog dvorca i tako ga ubio. Od tada je i ostao izraz “nagradio ga kao Sinimmara”, koji se koristi kada se želi kazati kako je neko za svoj trud i rad umjesto nagrade dobio kaznu. (Vidjeti: Lisanul-areb, 4/383; El-Bidaja ven-nihaja, 2/196)
Bolesne ljudske ambicije i podlost ponavljaju se kroz historiju čovječanstva, a ovu činjenicu potvrđuje jučerašnje hapšenje velikog heroja Bosne i Hercegovine, hfz. Bilala Dervišića, prof., kao i drugih vjernika koji su se borili za ovu zemlju, za vladajuće pozicije onih koji ih u jučerašnjoj akciji strmoglaviše iza rešetaka.
Ako u Bosni i Hercegovini postoji ime koje se ne može vezati za bilo koju vrstu ili oblik ekstremizma, to je ime koje nosi naš uvaženi hafiz Dervišić, koji se u ratu suprotstavio teroristima i zaslužio Zlatnog ljiljana, a nakon rata, prije desetak godina, zajedno sa skupinom daija, potpisao je proglas protiv tekfira. U vremenu donošenja ovog proglasa, odjeli za tzv. islamski terorizam morali su koristiti rječnik stranih izraza, jer su im fraze “tekfir” i “haridžizam” bile potpuno nepoznate. Zbog spomenutog proglasa, neke naše daije bili su izloženi brutalnim fizičkim napadima ekstremnih pojedinaca. Dakle, daije su prevenirali probleme ekstremizma i suprotstavili se ovoj pošasti u vrijeme njenog začeća, ne čekajući eskalaciju problema, a vlast im zauzvrat u ranim jutarnjim satima šalje maskirane demonstratore sile, da straše njihove porodice i uznemiravaju cijelu mahalu! Da bi teatarski šou bio što upečatljiviji, na pozornicu je pozvan specijalni gost – Federalna televizija, da zabilježi demonstraciju sile i sposobnost bezbjednosnih službi!
Smiju li se demonstratori sile s crnim fantomkama pojaviti u Banjoj Luci 9. januara i pohapsiti politički vrh RS-a jer će nezapamćenim veseljem proslaviti dan paradržavne tvorevine, iako je Ustavni sud ocijenio neustavnim dio Zakona o praznicima Republike Srpske, naloživši Narodnoj skupštini tog bh. entiteta da izmijeni sporne odredbe? Naravno, Ustavni sud uopće nije relevantan faktor za vlast manjeg entiteta, kako je poručeno iz Banje Luke.
Smiju li se demonstratori sile pojaviti u kabinetu ministra unutrašnjih poslova RS-a i privesti ga zbog prijetnji SIPA-i i izjava da će ih policija Srpske spriječiti u pokušajima pretresa lokalnih i republičkih institucija?!
Smiju li demonstratori sile privesti predsjednika RS-a, koji kategorično izjavljuje da SIPA ne smije prići njegovim vratima?
Smiju li privesti elitu koja prijeti referendumom i otcjepljenjem polovine teritorije od države BiH?
Smiju li privesti barem neke članove Vlade Republike Srpske zbog odluke o prekidu saradnje sa Sudom i Tužilaštvom BiH i Državnom agencijom za istrage i zaštitu (SIPA) zbog hapšenja i pretresa zgrade policije i općinske administracije koja je provedena na području Bosanskog Novog (tzv. Novog Grada)?
Smiju li demonstratori sile privesti Obrada Kesića, predstavnika Vlade Republike Srpske u Washingtonu, kada kroči na tlo BiH, zbog njegove kontroverzne izjave da Srbi moraju biti spremni na sve kada je u pitanju odbrana RS-a, makar to značilo i novi rat?
Smiju li privesti Jovu Vukeljića, samozvanog vođu Ravnogorskog četničkog pokreta, koji kaže: “Za nas je rat izazov i, ako Bog da, bit će rata. Nemojte misliti da se ovdje išta može riješiti lijepim metodama. Odavno je to pogrešno i bez agresivnih metoda nema rješenja”?
Smiju li, smiju li, smiju li…?
U vremenu kada se otvoreno prijeti najvećim državnim instancama, kao i državnom suverenitetu, kada se poziva na rat i rješavanje problema agresivnim metodama, u Sarajevu se vrši preventivno hapšenje vjernika u opsežnoj akciji u kojoj učestvuje preko stotinu službenika. Uz sve “dokaze” pronađen je i komad crnog platna na kojem je ispisano “nema boga osim Allaha”. Naravno, država nije u stanju obračunati se s pravim prijetnjama koje se nadvijaju nad Bosnom i Hercegovinom, pa se hvataju za zastavu tzv. islamske države i za navodno kršenje Zakona o slobodi vjere, pravnog položaja crkava i vjerskih zajednica u BiH.
Najjadnije i najžalosnije u svemu ovome jeste jalova bošnjačka politika i indolentnost IZ-a u vezi s ovim hapšenjima. Šture, stidljive i nezadovoljavajuće izjave pojedinih bošnjačkih čelnika, te maćehinski odnos prema vjernicima (tzv. vehabijama), samo su repriza nepravde koja je počinjena prema Mladim muslimanima. Nakon nasrtaja na neku od džamija ili nekog od imama, naša IZ brzo se oglasi, iako nasrtaj bio blage verbalne prirode, što je za svaku pohvalu. Međutim, kada se preventivno hapse heroji Bosne i Hercegovine i povezuju s ekstremistima, tada je sve regularno i u skladu sa zakonom, te nema potrebe za osudom, jer se zakon treba poštovati! Čime je hfz. Dervišić narušio i ugrozio zakon BiH i kako je skrnavio ustavni poredak!? Dobro bi bilo da se oglasi IZ i izrazi svoju zabrinutost povodom hapšenja dobitnika Zlatnog ljiljana i ostalih vjernika baš kao što je izrazila svoju zabrinutost zbog hapšenja uvaženog brata Sejfudina Tokića. Islamska zajednica bi trebala osuditi povezivanje hfz. Dervišića s teroristima, kao što je osudila stavljanje šejha Karadavija na Interpolovu listu!? Jedino kod nas Bošnjaka postoje dupli aršini u vlastitim redovima zbog najsitnijih razlika među nama, dok se drugi ne odriču svojih, čak ni onih najekstremnijih.