Piše: Muhamed Ikanović
Ove riječi upućujem svim “bošnjačkim teroristima” koji su preživjeli nekoliko genocida, ubijanja i klanja, koji su dugi niz godina raseljavani i protjerivani, koji već 20 godina čekaju da se privedu i zatvore zločinci. Ove riječi upućujem bošnjačkoj majci koja je odgajala “teroriste” za čije kosti još ne zna gdje se nalaze. Ovo je pismo upućeno “teroristi”, koji 20 godina gleda kako se pored njega šetaju osobe koje su mu poubijale najbliže, “teroristi” koji proživljava verbalne i fizičke napade u RS-u.
U stvarnosti je taj “terorista” naivni Bošnjak, koji misli da je sada siguran i rahat da se kreće bilo kojim dijelom BiH, koji misli da je rat završen 1995. i da je tada sve zaboravljeno, kao što mi polahko zaboravljamo.
Namučeni i napaćeni, Bošnjače, krajnje je vrijeme da počneš razmišljati svojom glavom. Vrijeme neumitno prolazi, a ti misliš da si siguran i da sebi možeš priuštiti luksuz opuštenosti, nejedinstva, nezainteresovanosti i naivnog vjerovanja onima koji su imali namjeru ubiti te, kao i onima koji su ta ubijanja gledali.
U posebnom smo mjesecu, mubarek mjesecu ramazanu i svjedočimo mnogobrojnim zajedničkim iftarima. Sami smo svjedoci ljepote toga. Na jednom iftaru okupi se i više od dvije hiljade ljudi iz raznih krajeva. Te ljude nije okupila hrana niti želja da se najedu, nego potreba da se bude zajedno i da se vide ljudi koje imamo rijetku priliku da vidimo.
U toj mnogobrojnosti, koja je usklađena i zasnovana na čvrstim temeljima i istim ubjeđenjima, vidi se i osjeti snaga. Ako smo svjesni toga, zašto nam toliko treba da shvatimo potrebu jedinstva u svakom domenu našeg života?
Bošnjački narod sjedi negdje u skučenom prostoru i samo nijemo gleda kako ga optužuju, terorišu, uskraćuju mu prava, pa ga onda nazivaju teroristima.
Ramazan bi trebao da bude vrijeme preobraćanja, razumijevanja i shvatanja prioriteta. Mi smo, prije svega, Allahovi robovi, koji imaju svoje obaveze prema Gospodaru, a jedna od tih obaveza jeste graditi zajedništvo:
“Svi se čvrsto Allahovog užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!” (Alu Imran 103)
Prestanimo nasjedati na priču o terorizmu, vehabizmu, o kojekakvim nametnutim imenima i obilježjima. Imperativ je graditi društvo zasnovano na principima islama, tj. pokornosti Allahu, jer samo tako možemo da očekujemo stvarni uspjeh i napredak.
Ramazan je prilika da o tome razmišljamo, da sami počnemo praviti strategiju popravljanja stanja. Pomažimo jedni drugima na putu uspjeha, jer što je više uspješnijih pojedinaca, to je i sama zajednica uspješnija. Neka zajednički iftari budu više od konzumiranja hrane i pića, i neka nas nauče da je i hrana ukusnija ukoliko se s nekim podijeli.