Autor: Muhammed Lafi
Preveo: Abdullah Nasup
Mnogo je terminoloških izraza koji u svojoj srži i suštini imaju mjesto u Allahovoj vjeri, ali ih neznalice među muslimanima i nemuslimani često koriste u pogrešnom značenju, pa se termin koji izvire iz srži islama koristi kao oružje za razbijanje temelja Allahove vjere.
Sintagma vesatijjetul-islam – sredina, odmjerenost islama, jedan je od najfrekventnijih izraza putem kojeg neprijatelji islama žele da poruše jedan od najvažnijih specifikuma i atributa islama. Zloupotreba ovog termina otišla je toliko daleko da se može reći kako ga, u većini slučajeva, oni koji ga upotrebljavaju koriste kao “riječ istine kojom žele poduprijeti neistinu”.
Zapadni intelektualci pogrešnim tumačenjem ove sintagme nastoje unakaziti ovu lijepu karakteristiku kojom je Allah, dželle šanuhu, odlikovao ovaj ummet, ali oni nisu jedini koji zloupotrebljavaju ovaj termin. Čine to i mnogi muslimani, bilo da su neznalice ili obmanuti, koji krivo razumijevaju Allahovu vjeru i koji su udaljeni od istinskog islamskog vesatijjeta.
Vesatijjetul-islam predstavlja se kao fleksibilnost i nemar spram Allahovih naredbi i zabrana, šerijatski se propisi relativiziraju, pa se pod izrazom vesatijjetul-islam zagovara odbacivanje šerijatskih kazni i blagonaklon odnos prema različitim zabludama i pogrešnim vjerovanjima. Čak neki “pozivači u vesatijjet”, kako se vole nazivati, pozivaju u zanemarivanje nekih temelja islamske akide nastojeći da potpuno iskrive značenje ovog u islamu izuzetno važnog principa.
Otuda postoji velika potreba da se razbistri značenje ove sintagme i od nje otklone natruhe pogrešnih shvatanja i tumačenja.
Suština pojma vesatijjetul-islam
U arapskom jeziku el-vesat označava sredinu, srž, i kada se za nešto kaže da je vesat ili evsat nečega, hoće se reći da je to najbolje i najkvalitetnije. Tako se, naprimjer, za dragulj koji je privjesak ogrlice kaže da je vasitatul-kilade, dakle, najkvalitetniji komad na ogrlici. Također se za dobrog čovjeka kaže da je vesat, a i za svaku vrlinu koja je suprotna dvjema pokuđenim osobinama kaže se da je ta vrlina vesat. Tako je darežljivost vesat između škrtosti i rasipništva, a hrabrost je vesat između kukavičluka i suludog izlaganja riziku. (Vidjeti: Lisanul-areb i El-Mufredat fi garibil-Kur’an)
U Allahovoj Knjizi i sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nalazimo ispravno značenje islamskog vesatijjeta, koje je sredina između prekomjernosti i nepotpunosti. Rekao je Uzvišeni Allah: “I tako smo vas učinili srednjim ummetom (ummeten vesatan) da biste bili svjedoci protiv ljudi i da bi Poslanik bio svjedok protiv vas.” (El-Bekara, 143)
Objašnjavajući ispravno značenje ovog kur’anskog izraza vesat, Taberi je kazao da to znači: “O vjernici, kao što vas je Allah uputio posredstvom Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i onoga s čime je poslan, isto tako vas je odlikovao time da slijedite kiblu Ibrahima, alejhis-selam, i njegov millet – vjeru i odlikovao vas je nad ostalim vjerama time što vas je učinio srednjim – najboljim ummetom (ummeten vesatan).” (Tefsirut-Taberi, 3/141)
Potom Taberi konstatira: “Smatram da ih je Allah opisao kao ummet koji je vesat zato što se drže sredine (najboljega puta) u vjeri. Nisu na putu prekomjernosti, kao što su kršćani pretjerali u pogledu isposništva i veličanja Isaa, alejhis-selam, niti su na putu nepotpunosti, kao što su židovi koji su iskrivili Božiju objavu, ubijali vjerovjesnike, lagali na Stvoritelja i otvoreno izražavali nevjerstvo u Njega, nego su na putu sredine i umjerenosti. Allah ih je opisao tom osobinom, jer On najviše voli stvari koje su evsat – sredina, odmjerenost.” (Tefsirut-Taberi, 3/142)
Šejh Abdurrahman es-Sa‘di potvrđuje ovo značenje vesatijjeta na koji ukazuje islam. Sa‘di kaže: “Ummeten vesatan znači pravedan i odabran. Nasuprot vesatu su krajnosti koje su opasne. Allah je dao da ovaj ummet u svim vjerskim pitanjima bude vesat: sredina u vjerovanju u vjerovjesnike, između kršćanskog pretjerivanja i židovske ignorancije; sredina u zakonima, između strogoće judaizma i popustljivosti kršćanstva. U pogledu tahareta i jela islam je, također, sredina između dvije krajnosti: nije poput judaizma u kojem je ibadet ispravan samo u njihovim bogomoljama, a voda nije dovoljna za postizanje obrednog pranja, niti je poput kršćanstva u kojem ništa nije nečisto i sve je dozvoljeno konzumirati. Ovaj ummet se, zaista, odlikuje najpotpunijom vjerom, najplemenitijim moralom i najvrednijim djelima.” (Tefsiru kelamil-Mennan, 1/157)
Dr. Muhammed Nasir el-Umer u svojoj vrijednoj studiji El-Vesatijjetu fil-Kur’anil-kerim iznio je važan zaključak da je neispravno upotrebljavati termin vesatijjet za bilo šta što u sebi ne sadrži dva atributa:
– hajrijjet – odabranost, ili osobine koje na nju ukazuju, poput najpravedniji i najvredniji;
– bejnijjet – međupoloženost, što znači da stoji između dvije stvari, svejedno da li se radi o osjetilnim ili apstraktnim stvarima.
Bez ova dva atributa ne možemo govoriti o vesatijjetu. On također kaže da se islamski vesatijjet odlikuje karakteristikama koje sljedbenicima strasti onemogućavaju proizvoljno tumačenje i iskrivljivanje njegovog pravog značenja. Neke od tih osobina jesu odabranost, postojanost na Pravom putu, otklanjanje poteškoća, pravednost i mudrost. (Vidjeti: El-Vesatijjetu fi duil-Kur’anil-kerim, str. 29–60)
Vesatijjet u akidi i šerijatu
Govoreći o vesatijjetu islama u vjerovanju i šerijatskim propisima, šejhul-islam Ibn Tejmijja je kazao: “Spašena grupa su ehli-sunnet jer su oni vesat – središnja zajednica među različitim sektama, kao što su muslimani vesat – središnja zajednica među pripadnicima drugih vjera. Tako muslimani imaju najprimjerenije vjerovanje o Allahovim vjerovjesnicima i poslanicima i Njegovim dobrim robovima, između kršćanskog pretjerivanja koje se ogleda u tome što su ‘svoje svećenike i monahe uzeli za božanstva mimo Allaha, i Mesiha, sina Merjeminog. A naređeno im je da samo jednog boga obožavaju – nema boga osim Njega, uzvišen neka je On iznad onoga što Mu pridružuju’ (Et-Tevba, 31), i ignorancije židova koji su nepravedno ubijali vjerovjesnike i one koji su naređivali pravednost među ljudima. Mu’mini vjeruju u Allahove poslanike, pomažu ih i podupiru, poštuju ih i vole, pokoravaju im se, ali ih ne obožavaju i ne smatraju ih božanstvima.
Isto tako, mu’mini su pripadnici središnje zajednice u zakonima koje im vjera propisuje. Mu’mini smatraju da Allah ima pravo da derogira Svoje propise i stavlja van snaga zakone koje On hoće i potvrđuje koje hoće. Mu’mini nisu poput židova koji smatraju da to nije dozvoljeno, kao što kaže Uzvišeni: ‘Neki ljudi koji nemaju pameti reći će: ‘Šta ih je odvratilo od kible njihove kojoj su se okretali?’” (El-Bekara, 142), a nisu ni poput kršćana koji svojim vjerskim autoritetima dozvoljavaju da mijenjaju vjerske propise naređujući i zabrajujući šta god hoće, kao što kaže Uzvišeni Allah: ‘Svoje svećenike i monahe uzeli su za božanstva mimo Allaha…’
Mumini kažu: ‘Allah stvara i propisuje’, i kao što niko mimo Njega ne stvara, tako niko mimo Njega nema pravo da propisuje. Slušajući Allahove propise, oni kažu ‘čujemo i pokoravamo se’, i pokoravaju se svemu što je Allah propisao.” (Medžmuul-fetava, 3/370–371)
Ibn Kajjim, potvrđujući navedeno značenje, kaže: “Allahova je vjera između onih koji pretjeruju i onih koji su nemarni. Najbolji ljudi jesu oni koji čine središnju zajednicu – evsat, koji su se uzdigli iznad nepotpunosti nemarnih i prekomjernosti onih koji pretjeruju. Uzvišeni Allah učinio je ovaj ummet vesetom, a to je odabranost i pravednost, jer su sredina između pokuđenih krajnosti. A pravda je sredina između tiranije i razuzdanosti. I najbolje stvari jesu one u sredini (evsat) jer su zaštićene, a oštećenja trpe rubovi.” (Igasetu lehefan min mesaidiš-šejtan, 1/182)
Iako postoji mnogo tekstova kojima možemo ukazati na ispravno poimanje islamskog vesatijjeta, bit će dovoljno da navedemo samo jedan ajet koji će poslužiti kao primjer. Rekao je Uzvišeni Allah: “I oni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne škrtare, već se u tome drže sredine.” (El-Furkan, 67)
Tumačeći ovaj ajet, Ibn Kesir je kazao: “Tj. nisu ni rasipnici, a ni škrci, već se u tome drže sredine, kao što Uzvišeni kaže: ‘…ne drži ruku svoju stisnutu, a ni posve otvorenu – da ne bi prijekor zaslužio’ (El-Isra, 29).”
Zaključak
Uzevši u obzir da su ekstremizam i pretjerivanje, s jedne strane, te ignorantnost i nemar u pogledu vjerskih propisa, s druge strane, postali društveni fenomeni savremenog doba, prijeko je potrebno među muslimanima širiti i popularizirati ispravno poimanje islamskog vesatijjeta.
(Izvor: almoslim.net)
El-Asr, br. 66.