Piše: Muhamed Ikanović
Opet nekako dođosmo do tolerancije! Pa eto, da ne preskočimo, i do suživota! Neko bi rekao: “Vi muslimani samo o nekakvoj toleranciji!” Pa da, mi o miru, toleranciji i suživotu. Mi to moramo ponavljati svaki dan. Eto sad bismo, možda, mogli i dodati dva nova šarta, na onih pet poznatih: suživot i tolerancija.
Šeherom se opet “skrivene” poruke šalju: Da li smo tolerantni prema svim bojama? Dragi građani, čitaj muslimani: “Da li biste živjeli, družili se, bili kolege, išli na izlete i ekskurzije, bili komšije sa homoseksualcima i lezbijkama?!”
Još jedna od poruka koju možete da vidite u Sarajevu jeste i: “Ja sam odgovoran koliko ću grijeha na svojim leđima da nosim!” To bismo mogli razumjeti i ovako: “Vi naporni muslimani, koji samo pričate o grijesima, dajte se jednom okanite toga i pustite nas na miru da se odamo grijesim i strastima, hajd’ malo, razgulite!” Tako nekako to tumačimo s obzirom na to da je Sarajevo u velikoj većini bošnjački grad.
Malo-pomalo pa vidimo vijest o nekakvom seminaru za vjeroučitelje o toleranciji i suživotu. Nekako smo mi muslimani, kako se iz svega može razumjeti, najnetolerantnija skupina, najnespremniji na suživot.
Zar postoji veći primjer pravednosti, tolerancije, humanosti, dobročinstva… od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem? Zar negdje možemo naći više tekstova koji govore o pravednosti i dobročinstvu prema svim ljudima, kao što je to u islamu? Znam da neki muslimani odstupaju od toga, ali to su jedinke koje su, i pored problema koje prave ummetu, ipak samo izuzetak a nikako pravilo.
Ali, da se mi malo okrenemo u drugom pravcu, pa malo priupitamo one koji nas uče toleranciji u ime koga i čega su napravili najveći koncentracioni logor, u historiji čovječanstva, u kojem se nalaze muslimani Palestine? U ime koga ste poslali na desetine hiljada plaćenika u Irak i Afganistan? U ime čega ste razorili Libiju, Siriju, i razarate Jemen? Niko se ne pita: Šta je natjeralo jednog muslimana da se raznese?! Zamislite sebe da živite u toru, kao što je to u Palestini! Zamislite kako je živjeti 30 godina rata, kao što je to u Afganistanu!
Zašto nam je potrebno da konstantno na javnim servisima gostuju pojedinci koji ponavljaju, kao papagaji, da je islam vjera mira?! Pa ko je ubijan, protjerivan i sistematski uništavan na ovim prostorima? Želite da nam grijeh jednog ili dvojice ljudi koji su imali dužu bradu prebacite svima na leđa.
Ovo nisu frustracije, nego činjenice kojima želimo da potvrdimo da mi jesmo bili i ostali miroljubiv narod.
Ono što nam često zapara uši, kada na javnom servisu čujemo, kako se kaže: “neki pojedinci”. Iako možda govornik nije imao ružne namjere, ali običan svijet razumije da se misli na svakog onog ko imalo ima brade, malo kraće nogavice ili drže malo naviše vezane ruke u namazu.
Na muslimanima je da se trude da što više sliče Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, izgledom, riječima i djelom. Sve što je od sunneta, drago nam je i bitno.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije bio tolerantan prema onome što se kršilo s islamski načelima. Istovremeno je djelovao, sprečavao zlo, savjetovao i propovijedao istinu. Nije prihvatao suživot koji je uvjetovao odricanje od islamskih principa: “Tako mi Boga, amidža, kada bi mi stavili Sunce u desnu, a Mjesec u moju lijevu ruku pod uvjetom da se odreknem poslanstva, ne bih to uradio sve dok ga Bog ne upotpuni ili dok ne budem ubijen na tom putu.” (Bejheki, Delailun-nubuvve, 2/187, Hejsemi, Medžmeuz-zevaid, 6/15)
Ostaje nam obaveza da promoviramo islamske vrijednosti i upozoravamo na zlo. Društvena zajednica je jedna lađa, ukoliko se dozvoli maloumnicima da buše dno lađe na bilo kojem mjestu, svi tonemo.