Piše: Murtaza Hussein
Preveo: Nermin Spahić
Sa mnogim drugim gledaocima dijelio sam odskora nadrealno iskustvo gledajući Billa Mahera kako se pretvara iz relativno zanimljivog voditelja dijaloških emisija u oholog demagoga. Gledanje njegovih ispada nikada nije bilo ugodno, ali ovih dana to je kulminiralo jer Maher se trenutno nalazi u zaista posebnoj fazi svog medijskog „aktivizma“. Između njegovog straha od broja beba nazvanih Muhamed i žalopojki o američkim muslimanima koji donose „to pustinjsko“ u naš svijet, prvo pitanje koje svakome pada na um jeste zašto se ovaj tip uopće naziva liberalnim?
Gledajući njegove sve bizarnije javne nastupe stiče se utisak da Maher misli da se zbog toga što puši travu i podržava homoseksualne brakove nikako ne može desiti da postane fanatik i rasista. Zato nema potrebe spominjati da svijest o sebi i svojim nastupima nije jača strana njegovog karaktera.
Foxov omiljeni rasista
Maher je prošle sedmice došao u žestoku raspravu sa Ben Affleckom u svojoj emisiji o veoma širokoj tematici vezanoj za muslimane i islam. Maher, koji je zbog Affleckove opaske da je većina muslimana normalna vidno izvrgnut skandalu, upustio se u ogorčeno pljuvanje po islamu optužujući ga između ostalog da se „ponaša poput mafije“ jer će te muslimani „prokleto ubiti“ ako pokušaš napustiti njihovu vjeru.
Činjenica da su te tvrdnje paušalne i netačne očigledno nije toliko važna. Maher i njegov bespomoćni šegrt Sam Harris branili su se protiv optužbi za rasizam jednostavno ponavljajući ovakve fraze u nedogled. U jednom trenutku Harris je konstatovao da je islam „izvor svih loših ideja“. Na šta je Maher radosno dodao „to je jednostavno tako“.
Maherov prvi odgovor na Affleckove optužbe za rasizam bio je da islam nije rasa nego ideja. Doslovno ovo i jeste istina. Islam nije rasa, barem ne na način kako se taj termin popularno shvata u Americi. No, zbog većine ljudi koji vjeruju mitovima da terorističke grupe i autokratske vlade predstavljaju sve muslimane svijeta, oni su nakon 11. septembra 2001. godine neizbježno postali „rasizirana“ skupina, to jest meta rasističkih napada.
Osim što se skoro svakodnevno događaju uvrede i napadi na muslimane kao posljedica antiislamskih predrasuda, tu su i nebrojeni slučajevi američkih sikha i hindusa koji bivaju pretučeni ili čak ubijeni zbog toga što izgledaju kao muslimani. Ova nedjela nisu počinili ljudi koji su svoje žrtve prije udaranja učtivo ispitivali o njihovim vjerskim ubjeđenjima i stavovima, nego primitivni rasisti puni predrasuda.
Deprimirajuće je to da je u Sjedinjenim Američkim Državama očigledno potrebno svakoj generaciji nanovo ponavljati da je praviti zapaljujuće i površne generalizacije velikih društvenih grupacija uvijek loša stvar koja završi katastrofalnim posljedicama. Povrh toga, svako ko makar malo poznaje muslimanski svijet mimo zatupljujuće američke popularne kulture takođe će posvjedočiti da su Maherove konstatacije potpuno sulude.
Insistiranje na podmetanju stvari poput zakona o otpadništvu u nekim muslimanskim zemljama kao „problema muslimanskog svijeta“, misleći pri tom na sve muslimane od kojih većina za te stvari nije nikad ni čula, ne predstavlja aktivizam već čisti fanatizam. Uprkos tome, takve ispade Maher ponavlja dan za danom. Potpuno je apsurdno što on takvu retoriku u ovom kontekstu smatra nekim vidom osobne hrabrosti.
Ako je to istina, onda je Fox najhrabrija televizijska mreža na planeti. Maher je, suprotno njegovom pretpostavljenom liberalizmu, postao novi zaštitni znak ove desničarske televizijske kuće. Zahvaljujući svom „liberalnom“ šovinizmu pridobio je čak i podršku zaluđenih medijskih krstaša poput Roberta Spencera.
Maherov bizarni preobražaj
Svakome ko je dugoročno pratio Maherovu karijeru, njegov bizarni probražaj tokom posljednjih nekoliko godina bio je agonizirajuće iskustvo. Maherove omiljene retoričke mete, žene i vjerske manjine su skupine koje jednostavno nemaju pristup medijskim resursima poput njega da bi se njihov glas mogao čuti u javnosti. Zbog toga je Ben Affleck preko noći postao heroj mnogim muslimanima u Americi i svijetu jer je iskoristio svoj glas da govori u njihovo ime za vrijeme još jednog od brojnih Maherovih „pohoda“. To je bila dirljiva gesta, ali i tužan pokazatelj kako daleko su stvari otišle.
Nekoliko sedmica ranije u jednom razgovoru Bill Maher se požalio:„ U ovoj zemlji ako upotrijebiš jednu ružnu riječ protiv žena, one polude. U ovim drugim zemljama tjeraju ih da nose burke i slično… mozgovi su im isprani“.
Ovo pokazuje da je Bill Maher televizijska zvijezda koja živi u balonu. On napada ljude u drugim državama koji nemaju sredstava niti načina da uzvrate, dok istovremeno traži više prostora i podrške u širenju tih istih predrasuda kod kuće. Žene i vjerske manjine nemaju priliku bilo šta reći o njegovim zlobnim kvalifikacijama njih samih. Posebno muslimanke koje se ne slažu s njim su glatko otpisane kao zombiji kojima je mozak ispran. Zato je ovakav javni nastup Billa Mahera poprilično odvratan i vremenom postaje sve odvratniji.
Bespotrebno je spominjati da nemam nikakvih očekivanja u vezi skorog „Civilizacijskog dijaloga o islamu“ kojeg islamski učenjak Maher planira održati sa svojim kolegom učenjakom Glennom Beckom.
Izvor: firstlook.org