Piše: Muhamed Ikanović
A što ove godine lete! Taman što se slegla prošla izborna kampanja, kad, eto, vele da su prošle dvije godine i opet nam predstoje izbori. Što je najžalosnije, običnom narodu to su bile još dvije godine naduravanja i deveranja oko toga kako preživjeti mjesec dana.
Ali, eto, nije to neki problem što se narod pati, pa seli od grada do grada i od države do države tražeći komad hljeba, nego je problem što nam se ovoliki političari umoriše u ovim kampanjama prosipajući, čast izuzecima, praznu priču nadugo i naširoko.
Iako sam od onih koji se trude da redovno prate dešavanja na političkoj sceni, od ovih kampanja počinjem da osjećam mučninu. Čudan je to nekakav osjećaj koji ne donosi nikakve koristi, da makar insanu može malo umanjiti apetit da izgubi koji kilogram, bilo bi dobro.
Naravno, nije sve jednobojno. Primjetno je da se sve više čestitih ljudi budi i uključuje u politiku s namjerom da nešto mijenjaju, ali će trebati još mnogo vremena da ih primijetimo na političkoj sceni.
Svi slogani, debate i proglasi istkani su lijepim riječima i obećanjima. Sve to na jeziku izgleda lahko i lijepo. Govori se o tome kako nas čeka bolje itd. Čudim se tim ljudima, ako se tako neki mogu i nazvati, odakle im tolika snaga i hrabrost da lažu i lažno obećavaju?! Čime to oni nas, običan narod, smatraju? Nekako me njihov odnos prema narodu podsjeća na jednu reklamu o dječijim pelenama u kojoj djeca poručuju da se mogu rahat unerediti i da će opet ostati suhe kože. Pa izgleda i naši kandidati, bili oni za preokret ili ne, mogu da govore šta hoće, ali opet obraz ostade suh jer narod je naučen da ne zamjera plaho i da se pomiri s tim lažnim obećanjima.
Ove godine sve više slušamo prijetnje o zatvaranju lopova. Slušamo i kako će neki da vladaju pendrekom, tuku i lome. Allahu dragi, odakle sve ti ljudi izlaze! Znajući koliko dugo traju sudski procesi u kojima se sudi “velikim ribama”, onda ne možemo a da se ne zapitamo: Koliko ovi koji to najavljuju misle da traje mandat za koji se bore?! Jer, treba im barem deset godina da se parniče po sudovima, koji uglavnom izriču oslobađajuće presude.
Bosanskohercegovačka politika polahko dotiče dno. To je alarm da se stvari trebaju okretati u drugome smjeru.
Kada dobro ustukne, tada se zlo primakne. Kada se čestiti ljudi povuku, šljam ispliva iz mulja.
Poruka svim svjesnim muslimanima jeste da je krajnje vrijeme za okupljanje oko jednog stola. Za nas je možda kasno, ali nije kasno za našu djecu i buduće generacije.
Allahu naš, Ti nas pomozi na putu dobra! Amin!