Priredio: Sadik Turković
Jedna od posljedica koja nastaje napuštanjem zajednice muslimana jeste proglašavanje muslimana nevjernicima, jer onoga ko napusti džemat muslimana i slijedi šejtanove stope, takvog će šejtan odvesti daleko sve dok ne počne proglašavati muslimane nevjernicima.
Kada je riječ o ”tekfiru” (proglašavanju muslimana nevjernicima) – da nas Allah sačuva toga – mi ćemo ukratko spomenuti stav naših ispravnih prethodnika o tom pitanju:
1. Pitanje tekfira je veoma opasno i složeno pitanje. Musliman je obavezan da dobro pazi kada govori o ovom pitanju, jer proglašavanje muslimana ”kafirom” je opasnije i gore od njegovog ubistva, zato što se za ovo pitanje vezuju mnogi drugi propisi, kao što su: njegova krv postaje dozvoljena (halal), njegove žene mu postaju zabranjene (haram), njegov imetak se ne nasljeđuje, on će ostati vječno u Džehennemu itd.
2. Bavljenje ovim pitanjem bez posjedovanja šerijatskog znanja izaziva velike nerede i smutnje, kao što se to desilo u vremenu ashaba kada su neznalice proglasile Osmana, radijallahu anhu, nevjernikom, a zatim izvršile njegovo ubistvo. Nakon toga proglasili su Aliju, radijallahu anhu, nevjernikom, a zatim ga ubili. Nevjernicima su proglasili i mnoge druge ashabe, kao što je Muavija i Amr b. El-As, ali ih je Allah sačuvao njihovih ruku. Zatim nastanak ”haridžija” koji su proglasili muslimane nevjernicima, a zatim dozvolili njihovu krv i imetak, čime je zbog njihovog neznanja nastao veliki nered. Nosioci njihove ideje postoje i danas.
3. Proglašavanje osobe nevjernikom je šerijatski propis koji pripada Allahu i Allahovom Poslaniku, alejhis-selam, i nije dozvoljeno nijednoj osobi da donosi sud o ljudima na osnovu svojih prohtjeva, naprotiv mora se ustvrditi da je neko djelo ili govor čin nevjerstva na osnovu dokaza iz Kur’ana ili sunneta Allahovog Poslanika, alejhis-selam, a ne mišljenja neke osobe.
4. Poznavanje stvari koje izvode iz vjere i onih koje ne izvode iz vjere pripada učenim ljudima koji slijede put naših ispravnih prethodnika, a ne običnim ljudima. Ovo pitanje nije lahko da bi se njime bavili svi ljudi. Nepoznavanje ovog pitanja učinilo je da haridžije proglašavaju muslimane nevjernicima zbog postupaka koji ne izvode iz vjere, čime su pravili dvostruku grešku:
– smatranje nevjerstvom onoga što nije nevjerstvo,
– proglašavanje muslimana nevjernicima na osnovu pogrešnih uvjerenja.
Onaj ko bolje prouči stanje današnjih muslimana naći će da se oni olahko odnose prema ovom pitanju. Dovoljno je nekim ljudima da nauče nešto malo o vjeri pa da počnu sa kvalifikacijom muslimana, što jasno upućuje o kakvim se neznalicama radi. Znači ovo složeno pitanje treba prepustiti učenim ljudima koji slijede ispravne prethodnike, a što se tiče novotara, buntovnika i neznalica, njihove osude se ne uvažavaju, jer se njihova mišljenja ne prihvataju kada je riječ i o najmanjim vjerskim pitanjima zbog sumnje u njihovo znanje, a posebno velika i složena pitanja u vjeri.
5. Neophodno je napraviti razliku između djela koja izvode iz vjere i onih koja ne izvode iz vjere, između velikog i malog širka, te velikog i malog licemjerstva.
6. Postoji određeni broj djela i postupaka koji su šerijatom nazvani nevjerstvo kako bi se ljudi od njih udaljili i napustili ih, ali njihov počinilac ne izlazi iz vjere, od kojih su sljedeća: naricanje za umrlim, hvalisanje porijeklom, vrijeđanje tuđeg porijekla, odnos sa ženom u analni otvor, odnos sa ženom za vrijeme hajza itd.
7. Onaj ko iskreno prihvati islam, a zatim učini neko od djela kufra, takav se neće proglasiti nevjernikom dok mu se ne donese dokaz, otkloni sumnja, uklone prepreke i potvrde dokazi. Jer svaki čovjek koji se optuži za neko djelo, u osnovi je čist dok se pred kadijom ne potvrdi da je kriv, bilo da ta osoba samovoljno prizna krivicu ili da protiv njega posvjedoče dva ili četiri svjedoka. Tako isto važi i za osobu koja se optuži za nevjerstvo, znači propis se ne donosi na osnovu sumnje ili potvore nego se to mora šerijatski dokazati.
8. O pitanju tekfira muslimani se trebaju ugledati na ispravne prethodnike, kao i u svim vjerskim pitanjima, a posebno u vremenu u kojem živimo, gdje je raširen veliki broj novotara, onih koji slijede svoje strasti i onih koji se izdvajaju iz džemata muslimana. Oni proglašavanje muslimana nevjernicima koriste kao sredstvo kako bi oko sebe okupili neznalice iz muslimanskih redova. Zato, dragi brate, drži se onoga na čemu su bili naši dobri prethodnici i slijedi one koji pozivaju njihovom putu i slijede njihov pravac.
9. Cilj onih koji proglašavaju muslimane nevjernicima jeste da kod ljudi proizvedu mržnju i odbojnost prema muslimanima općenito a učenjacima i njihovim vođama posebno, te da ih izvedu iz sigurnog okrilja, a to je zajednica muslimana, kako bi ih kasnije što lakše usmjeravali i vodili ka činjenju smutnji i nereda. Vuk uvijek napada ovcu koja se izdvoji iz stada. Zato, dragi brate, dobro pazi da te vuk ne pojede. Drži se zajednice muslimana, uspjet ćeš i na dunjaluku i ahiretu.
10. Sve skupine koje su se izdvojile iz džemata, i pored međusobnog razilaženja imaju jednu zajedničku stvar, a to je proglašavanje islamskih vođa i učenjaka – koji se suprotstavljaju njihovim idejama i upozoravaju ljude na njihovu opasnost – nevjernicima.
Uzvišeni Allah rekao je: ”A Allah će sigurno pomoći one koji vjeru Njegovu pomažu, – ta Allah je zaista moćan i silan.” (El-Hadždž, 40.)