Piše: Edin Draganović
Organizacija Islamska država Iraka i Sirije je svojim vojnim uspjesima u tim državama tokom juna i jula uspjela iznenaditi svjetsku javnost. Međutim, razvoj događaja na terenu tokom augusta i prvih dana septembra, barem u Iraku, ukazuje na promjenu omjera snaga u korist iračke vlade, kurdskih boraca, šiijskih milicija i njihovih međunarodnih saveznika.
Američki zračni napadi protiv IDIŠ-a počeli su početkom avgusta. Ta organizacija se povukla zbog tih napada, koji su podržani od strane iračke vojske, kurdskih boraca i plemenskih snaga na terenu.
Ovi napadi su izvršeni tek nakon što je novi premijer zamijenio Nouri al-Malikija, čija je politika diskriminacije, zlostavljanja i ubijanja sunija pomogla rastu IDIŠ-a. Ta organizacija je lahko zauzela Mosul, drugi po veličini irački grad 10. juna. To je ojačalo njihovu moć, što dovodi do toga da njen lider, Abu Bakr al-Bagdadi, objavljuje osnivanje islamskog hilafeta.
Povlačenje IDIŠ-a u Iraku
Kurdski borci, Pešmerge, povratili su kontrolu nad branom kod Mosula 16. avgusta, nakon što je IDIŠ istu zauzeo ranije tog mjeseca. Zajedničke snage, uz podršku američkih zračnih napada, također su razbili opsadu IDIŠ-a nad većinski šiijskim gradom Amerli. Pešmerge i šiijske milicije zauzele su grad Sulejmana Beik, južno od Kirkuka, 1. septembra, kao i grad Yengejeh. Iračka vojska također pokušava da preuzmu grad Tikrit.
Američke zračne snage napale su utvrde IDIŠ-a u kršćanskom gradu Telkaif, udaljenom 15 kilometara od Mosula. Pešmerge se pripremaju za ulazak u taj grad, dok se borci IDIŠ-a povlače iz nekih područja u Mosulu. Pešmerge su potpuno opkolile grad Jalawla u pokrajini Diyala. Također su odbili trostrani napad na većinski turkmenski grad Tuz Khormato.
Međunarodne akcije
Trećeg septembra, američki predsjednik Barack Obama naredio je slanje oko 350 vojnika u Bagdad, navodno radi zaštite američke ambasade. On je također odlučio poslati visokog zvaničnika na Bliski istok “da izgradi jače regionalno partnerstvo” kako bi se suočili sa IDIŠ-om. Kao razlog tome navode se povećani strahovi nad životima Iračana i stranaca u područjima pod kontrolom IDIŠ-a.
Ujedinjani narodi su početkom septembra objavili da je broj ubijenih u Iraku tokom augusta 1.420, sa 1.370 ranjenih. Naveli su i da je 600.000 raseljenih. Vijeće UN-a za ljudska prava pristao je poslati istražni tim u Irak, jer je IDIŠ optužen od strane međunarodne zajednice za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.
Njemačka je 31. avgusta saopštila da je poslala dovoljno oružja i vojne opremu za opremanje 4.000 kurdskih boraca. Ovaj potez odstupa od njemačke politike još od Drugog svjetskog rata da ne šalje oružje u zone sukoba, što ukazuje na odlučnost međunarodne zajednice da se suprtostavi IDIŠ-u. Također, 31. avgusta je australijski premijer Tony Abbott rekao da će se njegova zemlja pridružiti Kanadi, Italiji, Francuskoj, Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama u dostavljanju oružja i humanitarne pomoći, i da će opskrbljivati kurdske snage u borbi protiv IDIŠ-a na sjeveru Iraka.
Istog dana, kurdski sigurnosni zvaničnik je rekao da američki zračni napadi utiru put za povlačenje IDIŠ-a iz Mosula. To je u korelaciji sa glasinama da je Bagdadi, samoproglašeni halifa, pobjegao u Siriju nakon američkih zračnih napada na uporišta IDIŠ-a u Iraku, što je natjeralo njegove borce da se povuku iz Zumara i oko granica Erbila, glavnog grada iračkog Kurdistana.
Očevici su rekli da su članovi te organizacije u Mosulu počeli da se uklapalaju u sa stanovnicima grada. Time postaju teža meta za napade.
Zaključak
Teške optužbe na račun IDIŠ-a koje se stalno ponavljaju u zapadnim medijima, od toga da IDIŠ proganja etničke i vjerske manjine u Iraku- kao primjer se najćešče navode jezidije u planini Sinjar i kršćani u Mosulu – i pogubljenja američkih novinara James Foley i David Sotloff, bili su poslednja slamka za ulazak međunarodne zajednice na ratno poprište u Iraku.
Američki zračni napadi i međunarodna vojna podrška iračkoj vojsci i Pešmergama su izgleda samo početak rata koji ima za uništenje IDIŠ-a, jer se svakim danom najavljuju nove mjere i planovi.
Međutim, veliki problem za međunarodnu zajednicu ostaje kako poraziti tu organizaciju u Siriji, gdje je režimska politika dozvolila da se ova organizacija proširi kako bi izobličila sirijsku revoluciju. Hoće li Zapad podržati tzv. umjerenu sirijsku opoziciju u konfrontaciji sa IDIŠ-om? Hoće li sarađivati sa sirijskim režimom kojem se dosad (uglavnom verbalno) žestoko suprotstavljao? To su pitanja na koje stratezi Zapada i njihovih saveznika ovih dana traže najbolje odgovore.
Pitanje koje sebi muslimani postavljaju je šta će biti sa sunijama u Iraku i Siriji koji su se našli između ove dvije suprotstavljene strane, a koje niko ne spominje. Jer, oni su već sada izloženi zločinima i jedne i druge strane. IDIŠ, koji se oglušio o vapaje poznatih svjetskih alima da se sustegnu od olahkog prosipanja krvi neistomišljenika, po kratkom postupku vrši egzekucije nad svima onima koji ne dijele njihovu ideologiju, pa čak i nad drugim opozicionim, sunijskim mudžahidskim skupinama, dok iračka vlada, naročito paravojne (terorističke?) šiijske milicije svakih nekoliko dana izvrše masakr nad sunijskim civilima u gradovima pod njihovom kontrolom. Naravno, u zapadnim medijima o tome ne možemo ništa saznati.
Tekst napisan na osnovu studije Instituta za studije Al-Arabiya