Piše: Amir Durmić
Napomena: Ovaj tekst nastao je u jeku posljednje cionističko-fašističke agresije Izraela na Gazu, ali iz tehničkih i nekih drugih razloga sve do sada nije objavljen. Iskreno se nadamo da nikada u budućnosti više neće biti aktuelan, ali, shodno dosadašnjim iskustvima, nije teško zaključiti kako vjerovatno nije daleko vrijeme kada će se cionistički okupatori, po ko zna koji put, vratiti poslu koji najbolje obavljaju, tj. masakriranju nevinih muslimana, rušenju i uništenju, te pokušajima širenja granica svoje genocidne tvorevine zvane Izrael:
Po svršetku Drugog svjetskog rata
nacizam je dobio svog brata.
Prvi crk’o, a drugoga rodi
narod koji “mašta o slobodi”!
Dadoše mu ime cionizam,
k’o ga znade, zove ga fašizam.
Razlika je mala, to da znate,
zbog obadva svi drukčije pate.
Jedan narod, jedna domovina,
jedna vjera, jedna vladavina.
Za “ostale” kod njih mjesta nema,
nek razgule, belaj im se sprema!
Četres’ osme san postade stvarnost,
za mu’mine krvava realnost.
Uz blagoslov bjelosvjetskog šljama
Palestinom zavladala tama.
Kroz nasilje i zločine mnoge
Izrael je ustao na noge.
Podignut na temeljima krvi,
apartheid to je bio prvi.
Palestinski narod od tad pati
dokle više, voljeli bi’ znati?
U Gazi je opet tragedija,
cionista ruši i ubija.
Fašističko pokazuje lice,
ruši škole, zgrade i bolnice.
Godinama mučki zanat peče,
krv nedužnih potocima teče.
On ne štedi ni stare ni mlade,
projekt to je izraelske vlade.
Decenije u krvi i strahu,
jučer Šaron, danas Netanjahu.
Uz kavijar i taze pečenje
planiraju Konačno rješenje:
Palestince sve po redu pobit’,
ko preživi u roblje pretvorit’.
Što već jednom budale ne skuže,
gojimi[1] su tu da nama služe!
…….
Kojeg Boga ovaj narod pazi?
K’o barbarin sve svetinje gazi,
i Mojsija i Toru im svetu
jer civile uzeše za metu.
Cionisto, kukavice kleta,
“ne ubijaj!”, naredba je sveta!
U spisima drevnim zapisano,
na pločama Muse uklesano
Jesi l’ čuo deset zapov’jedi,
da l’ kod tebe zakon drevni vr’jedi?
Barbarine, đavo te se stidi,
šta bi rek’o Hitler da te vidi?
Od’o bi ti i čast i priznanje,
i rek’o bi: “Bravo! Ti znaš znanje!
Aušvic ste napravili novi,
Gazu rahat konc-logorom zovi.
Il’ ja il’ vi, razlika je sitna,
jer na kraju, poenta je bitna:
Bog je našu odabrao rasu
da uzjaše primitivnu masu,
da im siše sokove života
jer to nama nije, znaj, grehota!
Ko ne shvati, crno mu se piše,
prava nema on na život više!”
Zato, znajte, duet CION-NACI
sijamski su ustvari blizanci.
Neka bude krivo kome hoće,
činjenice mnoge poreć’, ko će?
……..
I tako su naočigled sv’jeta
Palestinci opet živa meta.
Demokratska Evropa nam muti
a i USA lider crne puti.
Bar da šute, to bi bilo nešto,
već muljaju i mudruju vješto:
“Izrael, da znate, pravo ima,
Da se brani!”, poručuju svima.
Tako kažu Merkel i njen ortak
nobelovac mira Barak opak!
Bože dragi, koje ironije!
urnebesa, tragikomedije!
Mirno gleda kako djecu muče,
a brine se za milo mu kuče.
“Bo”[2] je ime prvog pseta sv’jeta,
B’jelom kućom slobodno se šeta,
u luksuzu živi poput kralja,
po sofi se predsjedničkoj vâljā.
Psić Obamin živi u fazonu,
provoza se i u avionu,
a djeca u Gazi na betonu?!
Baš svejedno Yankee je poltronu!
Gospodine Barače Obama,
kakva duša stanuje u vama?
Da li savjest u vama postoji?
U kol’ko se nanograma broji?
Cioniste štitiš poput pandi,
a znaš da se o zločinu radi.
Holokaust i genocid skupa
provodi ih global-cion grupa.
Amerikom drma njihov lobi,
rat i patnja, to je njihov hobi.
Čak i Prva dama mirno gleda,
da l’ je srce i u nje od leda?
A redovno k’o humanist zbori,
za ljudska se prava k’o fol bori.
Boko Haram kad je djecu ot’o
na Twiteru istaknula moto:
“Vratite nam djevojčice naše!”,
podržala tako tviteraše.
Fino, Mišel, što o njima brineš,
ali, damo, sada ni da zineš!?
R’ječ kritike jedne da uputiš,
već k’o n’jema samo hladno šutiš.
Licemjerstvo koje gadost budi
Čudan zeman, još čudniji ljudi!
…….
Ne čude nas zapadni poltroni,
zbog mu’mina što da brinu oni!
Misli su im na drugoj adresi,
druga vjera, drugi interesi.
Al’ je čudno kako ummet spava
dok se braći mučki skida glava.
Pa zar nismo kao jedno t’jelo,
kad oboli organ, pati c’jelo?!
Tako nas je učio Poslanik,
rob Allahov, Njegov odabranik!
Muslimanski kraljevi, vladari
Vidite li kako stoje stvari?
Zar međ’ vama nema hrabre duše,
cionisti Svetu zemlju ruše?
Vidite li kako djeca pate,
a vi malim prstom ne mrdate?
Vidite li mrtva t’jela žena,
vidite li lica napaćena?
Znam, u vama krv viteška spava,
pradjedovski ponos, čast i slava.
Probudite u sebi heroja,
glavu gore, ne glumite noja!
Vjera islam, to je vaša snaga,
a ne zlato i ostala blaga.
Sjetite se pravednih vladara,
ustanite protiv zulumćara!
Din-dušmane stavite na muku,
okrenite leđa dunjaluku!
Zasad ipak to je samo bajka
dok junaka ne rodi nam majka,
kao što je bio berber Tarik,
Salahudin i svi njima nalik.
Ima nešto od tog njima lakše,
vladarima možda bolje paše:
Kad ne date oružje, vojnike
da tamane zv’jeri, prokletnike,
zavrnite makar naftne česme,
neka Zapad kriza snažno tresne!
Kud ćeš za njih tragedije veće
k’o onomad sedamdeset treće
kad je Fejsal naftu uskratio,
pa se Zapad mnogo napatio.
Istina je, nije neka “šuplja”,
čet’ri puta nafta bila skuplja[3].
Nek im stanu vozila i lađe,
energetska kriza nek ih snađe.
Neka opet fijakere voze,
k’o Amiši nek ganjaju koze!
Kao atom tada bit će mali
jer za naftu, dušu, krv bi dali.
…….
A vjernici što nisu na vlasti
neka smire malo svoje strasti!
Kritikuju vladare, emire,
a i sami nad zulumom žmire.
Srca grješna zahvatila kuga,
većina ih spava, a noć duga,
umjesto da Budnom ruke dignu,
zamole Ga da zalime stignu,
još na ovom sv’jetu, bol i kazna
i nesnosna iskušenja razna.
Krv vjernička svetija neg’ Kaba,
zato, braćo, sjetimo se Rabba,
Živog, Vječnog, koji dobro znade
za sve naše molitve i nade.
Odapnimo sa rukua str’jele
i sa sedžde ihlas suze vrele!
Zajednički dovimo Allahu,
neka crknu u jednome mahu,
zulumćari, banda krivovjerna,
njihova je zloba neizmjerna.
Stići će ih kazna, bez dileme,
onda kada za to dođe vr’jeme!,
Palestina opet bit će čista,
Od poganih kletih cionista,
obećanje to je Poslanika,
Allahovog roba, miljenika.
Kader Bož’ji, sudba ispisana,
na Ploči[4] je drevnoj uklesana.
[1] Gojim je hebrejska riječ za nejevreja, bez obzira o kome se radilo. Jedne subotnje večeri u oktobru 2010. godine, Ovadija Josif, glavni rabin sefardskih jevreja i neprikosnoveni potonji vjerski autoritet u Izraelu, tumačeći Toru, Talmud i neke druge vjerske i običajne zakone, govoreći o tome šta gojimi (nejevreji) mogu raditi na Šabat (sedmični blagdan jevreja), rekao je: “Gojimi su rođeni samo da bi služili nas. Bez toga, oni nemaju mjesta na ovom svijetu. Samo da bi služili narod Izraela… Za šta su gojimi potrebni? Oni će raditi, oni će orati, oni će žnjeti. Mi ćemo samo sjediti kao gospoda i jesti. Gojim mora jednom umrijeti, ali mu Bog daruje dugovječnost. Zašto? Zamislite da vam umre magarac; prirodno, izgubit ćete novac jer vam je to sluga. Isto je i sa gojimom. Zbog toga on živi dugo, da bi dobro radio za svog jevrejina”, zaključio je rabin Josif, a publika je smijehom popratila njegovo nadahnuto izlaganje. (Originalni članak na engleskom jeziku: “Yosef: Gentiles exist only to serve Jews”. The Jerusalem Post. October 18, 2010.) Ipak radi objektivnosti i pravednosti kojima nas uči vjera islam, treba napomenuti da je izjavu ovog rabina snažno osudio Američki jevrejski komitet, zbog, kako kažu, pogrešnog tumačenja jevrejskih svetih spisa i uvrede ljudskog dostojanstva i jednakosti. Ovadije je umro 7. oktobra 2013., a njegovom pogrebu prisustvovalo je oko 700 hiljada ljudi, što ovaj pogreb čini najmnogoljudnijim u historiji Izraela.
[2] Nakon što su mediji izvijestili da je demokratski kandidat za američkog predsjednika Barack Obama obećao svojim kćerima da mogu imati psa nakon predsjedničkih izbora, AKC (Američki kinološki klub) proveo je anketu kako bi saznao koja je vrsta psa najpogodnija za prvu obitelj. U toku sedmodnevne ankete AKC-a odazvalo se 42.000 glasača i pudl je za dlaku pobijedio manje poznatu vrstu, mekodlakog pšeničnog terijera. “Utrka je bila tijesna kao i ona između Hillary Clinton i Obame za predsjedničku nominaciju”, izvijestio je AKC, dodavši da izbor pudla kao “iznimno pametnog psa” uopće nije iznenađujući. “Vrlo smo sretni s Bo”, rekao je Obama pred fotoreporterima i snimateljima na travnjaku Bijele kuće.
[3] Muslimane treba podsjetiti na kolaps koji je na globalnom tržištu izazvala ljutnja kralja Fejsala, Allah mu se smilovao, a koji se desio u oktobru 1973. godine. Tada je Saudijska Arabija, pod vlašću ovog plemenitog čovjeka, uvela embargo na prodaju nafte SAD-u i to kao odmazdu za američku podršku Izraelu. Kao posljedica embarga, cijena nafte na svjetskom tržištu čak se učetverostručila, a u cijelom svijetu uvođene su redukcije u upotrebi nafte.
[4] Levhi-mahfūz je Ploča pomno čuvana (ili Ploča neuništive i neprolazne memorije) na kojoj je doslovce zapisano sve od ezela (praiskona ili prapočetka) do ebeda (beskonačnosti ili postzavršetka), dakle od početka stvaranja i zbivanja sa najsitnijim detaljima o svakom stvorenju, svakoj pojavi i svemu što se dešavalo i što će se dešavati sve do Sudnjega dana.