Piše: Amir Durmić
Imam Ahmed b. Hanbel, rahimehullah, po konsenzusu pravovjernih muslimana, velikan je ummeta i jedan od najeminentnijih učenjaka koje je iznjedrila prebogata naučna povijest islama. Gotovo je nemoguće sakupiti sve pohvale koje su na njegov račun uputili njegovi savremenici, ali i učenjaci koji su došli poslije njega. Hvalili su njegovu pobožnost, iskrenost i skromnost, te priznavali njegovo veliko znanje iz svih islamskih disciplina. Ovaj nedostižni autoritet u hadisu i fikhu zadužio je ummet svojim trudom koji je uložio na putu sakupljanja i verificiranja Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, sunneta, kao i briljantnim fetvama, tj. pravnim decizijama koje su od njega zabilježene i prenesene. Njegovo najpoznatije pisano djelo jeste čuveni Musned u kojem je sabrao i, shodno imenima prenosilaca hadisa, klasificirao oko četrdeset hiljada hadisa, što ovu zbirku čini jednom od najobimnijih primarnih hadiskih zbirki uopće. Međutim, i pored svog ogromnog znanja, ovaj se velikan nije ustručavao da povremeno ljudima uskrati odgovor te jasno i glasno kaže kako na postavljeno pitanje ne zna odgovoriti. Na tu temu je, kao magistarski rad, napisano i zasebno djelo pod nazivom “El-Mesailul-fikhijjetul-leti tevakkefe fiha el-imamu Ahmed” (Pravna pitanja na koja imam Ahmed nije dao odgovor) čiji je autor Rijad b. Ahmed Dijab. U ovom obimnom djelu štampanom na 1.037 stranica, autor je sakupio sva pravna pitanja do kojih je uspio doći, a na koja imam Ahmed nije dao decizan odgovor. Jedan od vrlo interesantnih rezultata ovog istraživanja jeste i činjenica da je imam Ahmed na čak trideset četiri različita načina, direktno ili indirektno, kazao kako mu odgovor na postavljeno pitanje nije poznat. Radi se o sljedećim frazama:
1. Ne znam.
2. Nije mi poznato.
3. S tim nisam upoznat.
4. Ne znam o čemu se radi.
5. Nemam znanja o tome.
6. O tome ništa ne znam.
7. Stvarno ne znam.
8. Nisam za to čuo.
9. Nisam o tome ništa čuo.
10. Ništa o tom pitanju nije doprlo do mene.
11. Nikad čuo.
12. Kloni se takvih pitanja, a nemoj ni nas o tome pitati jer nemam hrabrosti o tome izdati fetvu!
13. Ne izdajem fetvu o tome.
14. Uskraćujem odgovor na to pitanje.
15. Neću odgovoriti na to pitanje.
16. Nemam odgovora.
17. Pitaj nekoga mimo mene!
18. Pitaj učene!
19. Strah me je da o tome išta kažem.
20. Bojim se tog pitanja.
21. Strah me odgovoriti na to pitanje.
22. Nisam dovoljno hrabar da odgovorim.
23. To pitanje je vrlo komplikovano.
24. Radi se o vrlo preciznom pitanju.
25. To pitanje treba dodatno razmotriti.
26. Problematično pitanje!
27. Oko tog pitanja postoji razilaženje.
28. Razišli su se o tom pitanju.
29. Učenjaci su se oko toga razišli.
30. U vezi s tim pitanjem prenose se dva hadisa.
31. Želim se spasiti (pa zato neću odgovoriti)!
32. Želim se sačuvati odgovornosti (pa zato ne odgovaram)!
33. Spasi me odgovornosti (pa me zato ne pitaj)!
34. Poštedi me odgovora!
Različitost odgovora sa istom i vrlo jednostavnom porukom “ne znam”, mnogo nam govori o ovom velikanu. Prije svega, znajući da je islamsko znanje veoma opširno i kompleksno, nije se stidio priznati da na određeno pitanje ne zna odgovor, niti je smatrao poniženjem da one koji ga pitaju uputi na druge učenjake njegovog vremena u nadi da će kod njih pronaći adekvatan odgovor. Također, svjestan odgovornosti koju učeni ljudi nose pred Uzvišenim Allahom, osjećao je veliki strah od toga da o Allahu i Njegovoj vjeri govori proizvoljno i bez znanja, znajući da se to ubraja u velike grijehe. Rekao je Uzvišeni Allah: “Reci: ‘Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni, i grijehe, i neopravdanu primjenu sile, i da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu govorite ono što ne znate.” (El-A‘raf, 33) Ibn Kajjim, rahimehullah, u komentaru ovog ajeta kaže da je Allah u njemu grijehe spomenuo od najmanjeg do najvećeg, tako da je prvo spomenuo razvrat i javni i potajni, a završio sa govorom o Allahu bez znanja, pa je taj grijeh stavio čak i iza širka. (Ibn Kajjim, I‘lamul-muvekkiin, 1/47)
Nakon ovog sažetog osvrta na postupke imama Ahmeda kada je riječ o odgovorima na postavljena pitanja, teško je ne zapitati se šta je s ljudima koji i pored činjenice da ih niko ništa ne pita i da o vjeri islamu ne znaju gotovo ništa, ipak danonoćno, uglavnom koristeći se društvenim mrežama, nonšalantno odgovaraju na sva moguća šerijatska pitanja, ili pak proizvoljno i vrlo smjelo govore o nevjerovatno kompleksnim i zamršenim savremenim pitanjima i izazovima koji i najučenije alime ummeta ostavljaju zbunjenim? Šta reći za veliki broj onih koji se ovako bahato ponašaju, a koji, po vlastitom priznanju, još uvijek nisu savladali ni vještinu učenja Kur’ana? Sasvim je izvjesno da se radi o osobama koje je predoziranje velikim količinama opojnog koktela sačinjenog od džehla, uobraženosti i bezobrazluka učinilo toliko smjelim da ne samo što daju pogrešne i neutemeljene odgovore na fikhska pitanja i izvrću neupitne činjenice iz historije islama, već sebi uzimaju za pravo da zadiru u pitanja gajba, jer osvjedočene muslimane i dugogodišnje radnike za islam, poput alima svjetskog glasa ili i daija sa naših prostora, kategorički proglašavaju munaficima, mušricima ili nevjernicima, te ih, nadahnuti objavom, ali onom šejtanskom, smještaju u najdublje provalije Džehennema. Svi oni koji su se dugi niz godina iskreno i mukotrpno trudili da ovakvima ukažu na njihove greške i pojasne im da je njihovo ponašanje neprihvatljivo i u konačnici za njih pogubno na oba svijeta, ovakvima su utvrdili identičnu dijagnozu. Riječ je o hroničnom i akutnom oboljenju srca uzrokovanom već spomenutim virusima kao što su neznanje, neotesanost i bezobrazluk, a zbog njihovog ličnog nemara i potpune nezainteresiranosti da se isti saniraju i izliječe, nade u njihov potpuni oporavak gotovo su ravne nuli. Svima onima koji su zbog takvih žrtvovali mnogo dragocjenog vremena, truda i strpljenja, a da nakon svega toga nisu vidjeli nikakve konkretne pokazatelje koji upućuju na njihov oporavak, ne preostaje ništa drugo osim da Uzvišenom Stvoritelju, Onome koji upravlja ljudskim srcima, upute iskrene dove da ovakvima podari skoro ozdravljenje i, naravno, da muslimane zaštiti od njihovog zla i destruktivnog djelovanja.