Piše: Nermin Spahić
U vremenu opće duhovne, ekonomske i intelektualne retardacije muslimanskog ummeta u prvi plan često isplivaju mnoge bizarnosti i banalnosti, neka lažna stremljenja koja se nameću kao pitanja od velikog značaja. Muslimani su danas u svoj svojoj nemoći poput djeteta koje svako zadirkuje, a ono očajnički i naivno pokušava odgovoriti na svaku provokaciju. I dalje pokušavamo ogrebati neprijatelja našom hrđavom čakijom umjesto da razmislimo kako nabaviti tenk i elegantno ga granatom razbucati po obližnjim krošnjama.
Današnji muslimani trud i uspjeh uvijek traže i uočavaju negdje drugo, a sebe uglavnom u tom kontekstu svode na pasivne pojedince, na talog koji voda nosi od danas do sutra, koji mutavo i apatično prati dešavanja oko sebe.
To proizvodi kolektivnu traumu zbog koje se muslimanima crveni alarm pali na svaku nesuvislu medijsku uvredu ili provokaciju. Danas je time najlakše zabaviti pripadnike ummeta. Osnujte uvredljivu Facebook grupu, dajte neku kontroverznu izjavu ili zapalite zastavu i eto vam armije muslimana koji danonoćno dežuraju na televiziji i internetu da bi sve to upratili i adekvatno odgovorili debilnom online peticijom na nekom potpuno irelevantnom sajtu.
Mentalitet podređenosti i očaja se ogleda i u tome da dosta muslimana najviše uživa u vijestima o diskriminaciji hidžaba, verbalnim islamofobičnim ispadima bjelosvjetskih političara i drugim oblicima kršenja svojih prava. Te stvari onda prenose na nivo cijele zajednice koja se u tome pronalazi, doživljava sebe kao žrtvu globalne antiislamske zavjere i dobrovoljno se valja u ustajaloj baruštini očaja i beznađa.
Muslimani ovim stvarima prilaze s toliko žara, da čovjek pomisli da se radi o istinskim principima i stvarnom aktivizmu, a ne običnom dangubljenju. Još neki banalni primjeri oslikavaju ovo stanje. Jedan on njih je i uvijek popularni bojkot na koji se mnogi muslimani, nošeni nekontrolisanim emocijama i frustracijama često odlučuju.
Velika je zabluda da će bojkotovanje židovske paste za zube nešto promjeniti u Palestini. Ako izuzmemo varljivu moralnu satisfakciju, taj bojkot će u stvarnosti više naštetiti vama nego Izraelu jer imajući u vidu da većina muslimana još uvijek ne zna proizvoditi svoju pastu, postoji mogućnost da će te hodati pokvarenih zuba, Naime, to zahtjeva malo više truda i znanja od ispraznog solidarisanja Facebook statusima. Židovski Colgate se prodaje u stotinu drugih država i troši ga polovina svjetskog stanovništva, pa vi sami izvagajte efekat njegovog bojkota od strane ekonomski devastiranih grupica muslimana. Tu dijeljenje loše urađenih plakata po internetu neće ništa značajno promijeniti. Ti mrski cionisti, za razliku od nas znaju šta je prava ovosvjetska snaga i vrijednost, pa se ne bave djetinjastim bojkotima, već suštinskim stvarima. Zato bi i nas neko trebao našamarati i objasniti da Palestincima trebaju tenkovi, znanje i novac, a ne nove strategije oralne higijene ummeta. Provjereno znam da njih uopće ne zanima kakve arome je pasta kojom mi peremo naše zube.
Treba li od naših majki očekivati da u supermarket nose kilometarski spisak židovskih kompanija sa interneta i izgube pola dana pregledajući ambalaže i izbjegavajući barem 50% asortimana naših prodavnica? Apsurdno je od nekoga tražiti da ne kupuje Fordove ili Volvo automobile samo zato što se proizvođač dovodi u vezu sa Izraelom. Da li onda kupiti Volkswagen ako znamo da Njemačka otvoreno podržava Izrael? Ili Sarkozyjev Peugeot? Trebaju li svi muslimani redom možda voziti Daciu? Bojkotujemo li Srbiju čiji proizvodi dominiraju našim tržištem?
Zašto uopće favorizujemo napaćene Palestince? Zašto ne bojkotujemo i Kinu koja takođe već decenijama ubija i tlači deset puta veći broj muslimana, a barem pola pokućstva nam dolazi iz ove zemlje? Bojkotujemo li SAD i Veliku Britaniju kao glavne saveznike Izraela? Hoćemo li htjeti ikad više kušati arapske datule ili piti njihovo ulje kada znamo njihovu ulogu kao američkih satelita u stradanju Palestinaca? Ako ćemo biti principijelni i smisleni, šta onda uopće kupovati, a da time ne podržimo ubijanje muslimana negdje u svijetu? Možemo ovako u nedogled, ali mislim da je poenta jasna.
Valjda će zbog svega ovoga doći vrijeme kada će muslimani shvatiti da je rješenje imati svoje paste, šibice i čačkalice, ta visokotehnološka civilizacijska i naučna dostignuća. To bi valjda bio pravi način rješavanja problema, a ne konstantni pozivi na ponižavajuće proteste i bojkote ionako siromašnih muslimana. Prestanimo se baviti drugima, očekivati pomoć od svojih dželata i okrenimo se sebi i svojim resursima. Tada će i ovakvi bojkoti imati nekog smisla. Skinimo paučinu s mozgova, zasučimo rukave i počnimo stvarati nove vrijednosti da ne zavisimo više o drugima. Jedino tako može doći do napretka, dok stotinu godina pasivnog bojkota ništa bitno neće promijeniti. Sve ovo ne znači da trebamo kupovati cionističke proizvode ili da nam treba biti svejedno, već da trebamo znati poredati prioritete. Pretjerivati i uzdizati takav besmisleni bojkot kada nemate svoje alternative na nivo ideala cijele zajednice je u najmanju ruku bespotrebno trošenje energije. Energije koja nam je prijeko potrebna jer trenutno muslimani ne mogu savladati ni karijes, a kamoli najsofisticiraniju vojnu silu na svijetu.
Bajram šerif mubarek olsun.