Preveo: Nermin Spahić
Sjećam se djetinjstva i nestrpljivog čekanja akšamskog ezana i okončanja posta. U ovih nekoliko posljednjih prediftarskih trenutaka gladi i žeđi nakratko sam pomišljao na muslimane koji žive u sjevernim zemljama i koji se suočavaju sa postom dugim osamnaest ili više sati i koji su u tom momentu i dalje gladovali. Njihov je problem, mislio000000 sam, što su otišli tamo živjeti i nastavljao se gušiti hranom.
Allah je dao da sam uskoro i ja doselio u jednu takvu nemuslimansku zemlju u kojoj post traje i po dvadeset sati. Ali ne bi nam sve, kada je u pitanju ovaj maratonski post, trebalo biti povod za žalopojku i kuknjavu. Postoje neke neočekivane koristi koje bih podijelio s vama.
1. Iftar sa porodicom
Kada je iftar u pet sati, svi se muče da na vrijeme stignu kući. Često dolazimo u depresivnu situaciju da prekidamo post u kancelariji ili autu „datulom za vanredne situacije“ koju gnječimo u zadnjem džepu još od prošle sedmice. Njam, njam… Kasni iftari znače da su svi vjerovatno već stigli kući i da su za stolom uživajući u hrani i zajedničkom druženju.
2. Ostati budan noću je puno lakše
Nema potrebe podsjećati da su ramazanske noći posebne, naročito posljednjih deset. Kakogod, ostati budan i ibadetiti je puno lakše kada noći traju četiri ili pet sati, a ne deset. Tada ostati budan može svako, a ne samo nekolicina evlija superjakog imana.
3. Ostavljanje poroka
Bez obzira da li smo ovisni o Call of duty, gaziranim pićima, dangubljenju na Facebooku ili starom dobrom pušenju, nema boljeg vremena od ramazana za borbu sa lošim navikama. Problem je jedino što nakon iftara obično osjećamo da opet zaslužujemo malo zadovoljstva, ali post od dvadesetak sati, a ostatak dana proveden u jelu, piću i namazu ostavlja jako malo prostora za druženje sa omiljenim porokom. Zato se potrudite koliko god možete da se odlučno „skinete“ i slomite lošu naviku za vrijeme ramazana.
4. Manji broj iftar partyja
U mnogim zajednicama ramazanu prijeti opasnost da postane mjesec svakodnevnih okupljanja na različitim iftarskim dernecima gdje se dragocjeno vrijeme troši na tračanje i prejedanje. Izrazito kasni akšami ne ostavljaju vremena za ove besmislene teferiče, štedeći svačiji novac, vrijeme i energiju.
5. Manje vremena za kuhanje
Mnogi muškarci možda neće dokučiti ovu poentu, ali izuzetno veliki dio vremena žene muslimanke otpada na pripremu iftara. Za vrijeme „normalnih“ ramazana mnoge žene se bore da pronađu svoju trunku vremena za ibadet zbog kraljevskih obroka koji se od njih očekuju da spreme. Dugi ramazanski dani znače da nisu rastrgane između spremanja hrane za tuđa tijela i svoju dušu.
6. Pažljivije razmišljanje o stvarima koje jedemo
Prirodno je da kada imate tako malo vremena na raspolaganju za jelo i piće, bit ćete izbirljiviji šta trpate u sebe. Postoji bezbroj knjiga, članaka i predavanja o vrstama i izboru ramazanske hrane, pa razmišljanje o kvaliteti i hranjivosti namirnica koje jedemo može biti samo pozitivna stvar.
7. Stvarno suosjećanje sa siromašnima
Jedna od koristi ramazana je i da razmišljamo o onome što imamo i sjetimo se onih koji nemaju. Od dvanaestosatnog posta se sigurno ogladni, ali osamnaest sati bez jela već počinje drugačije djelovati. Nakon mjesec dana takvog posta mnogo više ćete cijeniti živote miliona ljudi koji gladuju širom svijeta i učinit će vas zahvalnijim i darežljivijim.
8. Posebna nagrada
Neki ashabi su birali najtoplije dane u godini da bi postili zbog veće nagrade kojoj su se nadali zbog poteškoća. Ovo prenosi Aiša r.a. i Ebu Musa el-Ešari. Ako postimo sa ispravnom namjerom, ovi dugi dani nam mogu biti spasonosni bonus na sudnjem danu, kada će nam to biti najpotrebnije.
9. Znak života
Da ne okolišamo, ummet trenutno nije u najboljem stanju. Nećemo zalaziti u detalje. Samo pogledajte vijesti, pročitajte novine ili poslušajte radio. U ovakvim vremenima kada smo preplavljeni lošim vijestima, činjenica da se musliman može radovati ramazanu i izdržati mjesec dana osamnaestosatnog posta u nemuslimanskoj zemlji vjerovatno znači nešto.
Možda u ovom ummetu ima još života. Možda još uvijek ima nade i to je vjerovatno najveći blagoslov od svih.
Muhammad Wajid Akhter (muslimmatters.org)