Piše: Meliha Preljević
Živimo u vremenu poremećenog sistema vrijednosti. Dobro je često podložno osudama, a zlo se sve više nameće kao normalna pojava. Kantar mjerenja dobra i zla odavno vaga krivo. Komad mesa u prsima što nosimo okovima strasti okovaše, pa sve više insan životinji sliči, postao je sluga sopstvenim prohtjevima.
Proljeće je godišnje doba koje posebno svjedoči blagodati kojim nas Allah Uzvišeni obasipa. Ovo je vrijeme kada bi insan gledajući kako ga Gospodar časti novim zelenilom, cvatom behara na granama i plodovima koji iz zemlje niču, trebao biti najpokorniji svome Gospodaru. Umjesto pokornošću naša proljeća ispunjena su nagim tijelima, pjevankama i pijankama. I ove godine hiljade maturanata u našem lijepom Sandžaku krunisat će svoje osnovno ili srednje školovanje. Kruna tog školovanja ima pravo biti ukrašena srećom i radošću, ali najljepši dragulji na toj kruni moraju biti dragulji zrelosti i i mudrosti koji sijaju sjajem nade za bolju budućnost.
Omladinci i omladinke koji vrište i divljaju po ulicama, trgovima i školskim dvorištima nikako ne bi smeli biti naši maturanti. Od škola se očekuje da društvu ponude generacije zrelih ljudi koji će svojim znanje, mudrošću i ambicijama mijenjati svijet na bolje. Paradoks je to što oni koji su zaduženi da odgajaju i obrazuju našu omladinu tokom maturskih večeri se opijaju zajedno sa učenicima i takvim ponašanjem odobravaju jedno od najvećih zala. Roditelji zajedno sa djecom mjesecima učestvuju u pripremama za tu noć, noć ispunjenu nemoralom, alkoholom i razvratom. Musliman ne smije dozvoliti sebi da bude u takvom društvu, na mjestu ispunjenom prkosom i grijehom. Srca vjernička ne mogu ostati mirna dok nam poroci iz ruku otimaju omladinu.
Vi koje je Allah počastio Islamom, ne povodite se za masama koje će vas odvesti u propast. Ako te je Allah među mnoštvom ljudi odabrao da budeš musliman, predaj se Islamu cijelim svojim bićem, jer nisu svi ljudi tako počastvovani. Vi koji volite Allaha i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne budite dio onoga što Allah ne voli. Ne koristi blagodati koje ti je Allah dao da bi grijeh činio. Tvoje tijelo, jezik i svaki dio tvog tijela jesu poklon koji ti je Allah dao, ne čini im nasilje tovareći im grijehe. Ne dozvoli da ti razum bude zanemaren, a da prohtjevi tobom gospodare, pa da te u propast odvedu. I nikako nemoj biti od onih koji će reći “to je samo jedna noć”. Možda baš te noći srce ispuniš crnim mrljama pa više ne bude svjetla koje će tražiti oprost. Srce ukrotiti može samo pokornost Uzvišenom Gospodaru, dok ga grijesi ranjavaju i svaki grijeh prijeti da bude smrtonosan. Ashabi su zbog Islama mnogo puta žrtvovali svoj život, porodice i imetak, pa ih je ta žrtva uzdigla kod Allaha, a i kod ljudi.
Neka vam snaga vaše ljubavi prema Allahu Uzvišenom bude jača od snage prohtjeva koji vas na grijeh navode. Neka vam žudnja za onim što je vječno bude veća od žudnje za onim što jednu noć traje i neka svjetlo imana otjera od vas tminu koja na grijeh navraća. Ne zaboravite da niko nije ostavio nešto radi Allaha, a da mu Allah to nije nadomjestio nečim mnogo boljim!