Minber.ba-Kada je papa Benedikt XVI u uvodnom dijelu predavanja, koje je 12. septembra 2006. održao na Univerzitetu u Regensburgu u Njemačkoj, citirao riječi bizantskog cara Manuela II Paleologa koji je rekao: “Pokaži mi šta je to Muhammed donio novoga i pronaći ćeš samo demonske i nehumane stvari, poput njegove zapovjedi da se vjera koju propovijeda širi mačem!”, te se time zamjerio svim muslimanima, krenuo je val protesta i negodovanja širom islamskog svijeta, čega se još uvijek vrlo dobro sjećamo. Dnevni list New York Times, od 16. septembra 2006. godine, u svojoj uvodnoj riječi zatražio je od pape ispriku i izvinjenje, navodeći da on voli da bude “temeljit i ubjedljiv”. U uvodniku spomenutih novina dat je osvrt na ovaj događaj: “Islamski svijet pažljivo sluša riječi svakog pape, pa je vrlo opasno i žalosno da bilo ko širi ono što izaziva bol, bez obzira bilo to namjerno ili nenamjerno. Papa ima obavezu da se muslimanima ispriča i ponudi duboko i uvjerljivo izvinjenje, kako bi pokazao da i riječi mogu iscijeliti ranu.” Pa da li se tada papa izvinio? Satelitska televizijska postaja BBC prenijela je na svojoj internetskoj stranici proglas koji je izdao papa Benedikt XVI, u kojem se doslovno navodi: “Papa žali zbog nekih dijelova svog govora koji su, po svemu sudeći, povrijedili osjećaje muslimana.” Nakon toga dodao je da on “poštuje islam i kako se nada da će muslimani shvatiti stvarno značenje njegovih riječi”. Papa se tada nije izvinio, već je muslimane potvorio da su slabo i površno razumjeli njegove riječi i još je od njih zatražio da se pomire s onim što je u svome izlaganju rekao.
Dakle, papa se potpuno svjesno, naočigled čitavog svijeta, pravio da ne razumije kako je on svojim oštrim riječima nastojao omalovažiti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Prvu uvredu, kojom je dirnuo u čast svakog muslimana, pokušao je “popraviti” drugom uvredom, kojom indirektno aludira da su svi muslimani glupi jer, navodno, nisu dobro razumjeli poentu njegovih riječi.
Vrlo sličan scenarij odvija se ovih dana, samo što njegovi akteri nisu ni papa i kršćani, već oni koji se predstavljaju kao brižni čuvari islama i njegovih vrijednosti. Nakon što je na zvaničnom portalu prošiitske fondacije Mulla Sadra objavljen sporni tekst “Sakupljanje i objedinjavanje Kur’ana” u kojem se na (in)direktan način dovodi u pitanje, ili bolje reći negira autentičnost Mushafa kojeg svi pravovjerni muslimani smatraju apsolutno sačuvanim i autentičnim, oglasio se prije svega Kabinet reisul-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i izdao saopćenje za javnost u kojem je oštro osudio ovakve i slične pokušaje ataka na same temelje ehli-sunnetskog učenja koje muslimani Bošnjaci baštine od samog dolaska islama na ove prostore pa sve do danas. Također, mnogi islamski portali ehli-sunnetske provenijencije (koje nezvanični glasnogovornik fondacije Mulla Sadra naziva “selefijskim” i “vehabijskim”), ali i istaknuti pojedinci iz reda Bošnjaka, osudili su i najoštrije kritizirali poruku koju su mullasadrovci dotičnim tekstom odaslali. Međutim, umjesto da se jednostavno “poklope i ušute”, jer su nakon burnih reakcija shvatili da su ipak malo preuranili s javnim afirmiranjem svojih nakaradnih akaidskih (a ne fikhskih!) stavova, te sačekaju da se “slegne prašina” i, vjerovatno, na našu veliku žalost, bez većih problema nastave sa svojim radom na širenju šiitskog svjetonazora, oni su se (ne)zvanično oglasili preko poznatog šiitskog misionara u našoj domovini Abdullaha Šabara, te svim muslimanima Bošnjacima, koji su prozreli njihove perfidne namjere i energično se pobunili protiv poruka dotičnog teksta, poručili kako oni tekst nisu dobro razumjeli i kako je on zloupotrijebljen (video obraćanje možete pogledati na internetu pod nazivom “Rijaset IZ, Fondacija Mulla Sadra i saopćenje za javnost Enes Karić”).
Ovim krajnje bezobraznim činom, baš poput pape Benedikta XVI prije osam godina, šiit Abdullah Šabar (nezvanično u ime fondacije Mulla Sadra?) sve muslimane koje je dotični pamflet uvrijedio, na čelu s reisom i mnogim profesorima, magistrima i doktorima islamskih nauka, smatra nedovoljno zrelim i pametnim da shvate njegovu “suštinsku poruku”. Također, ispada da niko od njih nije dostigao dovoljno visok intelektualni niti alimski nivo da bi shvatio da u njemu nema ništa loše. Međutim, kada se radi o šiitskim atacima na autentičnost Kur’ana, istina je da je sporni tekst u tom pogledu najblaža verzija koja je uopće mogla izaći iz pera jednog šiitskog autoriteta jer su inače njihovi prigovori izvornosti i autentičnosti Kur’ana daleko otvoreniji i jasniji, i to muslimani uvijek trebaju imati na umu. Ovdje, o navodnoj “neautentičnosti Kur’ana” citiramo samo jednu izjavu potonjeg šiitskog autora koji u svojoj knjizi kaže:
“Sve u svemu, postoji izrazito mnogo predaja koje su prenesene od ehlul-bejta, koje skoro dostižu stepen tevatura (neupitne kategoričnosti), a koje ukazuju na to da ovaj Kur’an koji je među nama nije potpun niti cjelovit, tj. nije onakav kakav je objavljen Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, već baš suprotno, da u njemu ima dosta toga što je kontradiktorno izvornoj Objavi, nešto je opet od njega izvitopereno ili izmijenjeno, a mnogi njegovi dijelovi u potpunosti su iz njega uklonjeni i izbrisani. Naprimjer, iz njega je izbrisano ime Alije, radijallahu anhu, i sintagma ehlul-bejt, kao i imena munafika i još dosta toga, a ni njegov sadašnji redoslijed nije redoslijed kojim su zadovoljni Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Sve ovo zabilježeno je u tefsiru Alije b. Ibrahima…” (Mešārikuš-šumūsi ed-durrijja, str. 14, autor Sejjid ‘Adnan b. Sejjid ‘Alevī el-Bahrānī /umro 1348. h. g./, nakladnička kuća Menšūrātul-mektebetil-‘adnanijja, Tab‘atul-Bahrejn)
(Originalni citat i naslovnicu citiranog djela vidjeti na fotografijama)
Više o stavu šiitskih autoriteta o Kur’anu i njegovoj navodnoj neautentičnosti, vidjeti na sljedećem linku:
Bošnjaci, vaš Mushaf nije autentičan! (poručuje Fondacija Mulla Sadra).
Na kraju, fondaciji Mulla Sadra, ali i svim ostalim prošiitskim udruženjima i organizacijama koje djeluju u našoj domovini i regionu a koje se predstavljaju kao iskreni prijatelji Bošnjaka, savjetujemo da se prođu pokušaja širenja šiitskog akaida ali i fikha među njima, jer je sasvim očito da ih takvim aktivnostima zbunjuju i među njih ubacuju smutnju što na koncu može proizvesti mnoge negativne posljedice, što je ovom ionako napaćenom narodu, apsolutno nepotrebno.
Uzvišenog Allaha molimo da nas zaštiti od spletki spletkaroša, od zavisti zavidnika i od zlobe zlobnika, te da nam poveća ljubav prema Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, njegovim ashabima i svima onima koji ih slijede u dobru!
