Preveo: Haris Osmanagić
Muslimani su u jedinstvenoj poziciji da povežu čovječanstvo sa tradicionalnim vrijednostima, vrijednostima koju su univerzalno prihvaćene i podržane od strane čovječanstva već hiljadama godina. I sami feministi bi od muslimana mogli da nauče stvar ili dvije. U post-modernom dobu, ne vjerujem da je moguće da mi na Zapadu za sebe tvrdimo da smo na vrhu civilizacije i napretka. Da, napredovali smo tehnološki i u naučnom smislu, ali smo nazadovali u našoj humanosti i ugrožavamo sopstveni opstanak.
Sve više i više mi je žao žena u današnjem svijetu koje su se pokorile liberalizmu. Više nemaju poštovanja za sebe i više nemaju suštinskog identiteta kao žena. Njihov identitet se uvećano definiše u nadmetanju sa ili relativno sa muškarcima, ili materijalistički ili seksualistički. Ovo je odraz duboko uvriježene nesigurnosti, nasilja i plitkosti. U današnjem vremenu, žene koje za sebe smatraju da drže stvari u svojim rukama su morale u nekom trenutku da otkopčaju koje dugme, skrate suknju ili da malo razmahuju seksualnošću… obično pred muškarcima. U postfeminizmu, na ovu seksualnost se gleda kao na moć nad muškarcima, ali to je, u stvari, ništa drugo do jeftina valuta koju su prevarene žene prihvatile kako bi dobile stvari koje bi dobile besplatno, da su zaista poštovane.
Muškarcima uopšte, a pogotovo onim perverznim među njima, nikada nije bilo bolje niti su ikada prije imali toliko kontrole nad ženama. Napokon, oni žive u svijetu u kojem stvari za kojima najviše žude mogu dobiti uvijek i to besplatno. Feminizam se okrenuo za 360 stepeni: iščupao je neka prava iz ruku muškaraca, ali je dozvolio ženama da budu izmanipulirane. Sada, žene koje se takmiče sa muškarcima na radnim mjestima se nalaze u ne tako zavidnoj pozicji: moraju da žongliraju sa poslom, majčinstvom i porodicom; žene se uopšteno bore da shvate kako se desilo da su u potpunosti izgubile svoje dostojanstvo prije muškaraca. Pornografija, moda za žene, seksualno iskorištavanje, samohranost, povećani broja pobačaja itd. su dokazi ovoga. Kroz sve ovo, muškarci su ostali muškarci, podjednako dominantni, sa razlikom da ne moraju da rade toliko niti da budu toliko odgovorni. Feminizam je sve to pretvorio u trijumf za muški rod.
Alternativa je islam. Žena je poštovana i voljena kao žena. Ako postoji potreba za tim i ako to želi, ona može da preuzme mnogo vrijednih i cijenjenih uloga koje inače muškarci uzimaju: učitelj, akademik, doctor…; i ne mora to da radi zbog novca. To je nešto što muškarci moraju da rade. Ona se cijeni zbog svog uma a da pri tom ne mora da naporno radi. U javnosti, hidžab i nikab neutraliziraju njenu seksualnost kako bi je muškarci ili poštovali ili ostavili na miru. Poštovanje i otmjenost bez stresa. Zašto ona to zaslužuje? Zašto bi jedna majka, sestra ili kćerka zasluživala išta manje?
Muškarci, muslimani i nemuslimani, su, tokom vijekova, bili nemarni u svom odnosu spram žena. To je nešto za šta će biti odgovorni. Vjerujemo u Allaha, i On, subhanehu ve te’ala, će biti pravedan spram muškaraca nasilnika i eksploatatora. Ali, u mojoj glavi apsolutno nema sumnje da je najbolje mjesto ženi – u islamu. Ovo je jedan od razloga zašto je od svih koji prijmaju najbrže rastuću vjeru u svijetu najviše – žena. Pitam se: zašto li napuštaju slobodu modernizma i prihvataju “nasilje” islama. Kada se slegne prašina oko nikaba, još više nemuslimanki će prihvatiti islam, i još više muslimanki će prihvatiti hidžab ili nikab. Jedina loša stvar u svemu ovome jesu uvrede i napadi na naše žene. Molimo Allaha da ih zaštiti, a neznalice u medijskim odjelima držimo odgovornim za to.
Piše: Šemsud-Duha Muhammed
Izvor: http://www.islam21c.com/politics/12574-the-spotlight-on-the-niqab-is-it-bad-for-islam