Piše: Nermin Avdić
“Čovječe, ti si dio vremena. Kada prođe dan, prošao je dio tebe!”, govorili su naši ispravni prethodnici ukazujući na vrijednost i blagodat vremena, a također i Uzvišeni Gospodar zaklinje se vremenom u suri koju je nazvao “Vrijeme”, jasno time upućujući vjernike da se maksimalno založe u pravilnom i svrsishodnom iskorištavanju ove blagodati: “Tako mi vremena…” (El-Asr, 1).
Šta mi znamo o vremenu, koliko ga cijenimo i vrednujemo, da li ga uopće iskorištavamo ili ustvari trošimo njegove dijelove – upravo su pitanja o kojima bismo mogli razmisliti.
Prije nekoliko dana dobio sam od prijatelja mail u kojem je bio preporučen link sa jednog od islamskih portala. Nakon što sam pročitao vijest sa tog portala, spontano sam pogledao komentare ispod teksta, te sam se mogao uvjeriti, kao i neki drugi posjetioci, kakvo je naše stanje: stanje naših duša, srca, znanja, imana, bogobojaznosti, i na kraju, može se reći, kakvo nam je uopće ponašanje…
Vijest je bila prilično dobro obrađena, ali ono što je iznenađujuće jesu komentari posjetilaca, naše braće i sestara, a Allah opet najbolje zna ko je postavio komentare.[1]
Nevjerovatno je kako se ponašamo kada se nekakav tekst objavi na portalu ili na nekoj od društvenih mreža: “odmah da se i ja izjasnim”, “pa imam i ja valjda pravo izreći svoje mišljenje”, “u pravu je”… Čudna razmišljanja!
Međutim, komentari kojima je popraćena ova vijest zaista su i više nego žalosni: jedni optužuju, drugi lažu, potvaraju, obraćaju se svom bratu ili sestri veoma ružnim i to onim “pravim bosansko – žargonskim nekulturnim” rječnikom, bez ikakvih pravila u komunikaciji među muslimanima, pa čak i među neistomišljenicima. O gramatici i pravopisu suvišno je išta reći, što u jednu ruku ukazuje ko je ustvari “vlasnik” komentara.
Nameću se neka pitanja:
Zašto nam to treba?
Zašto moramo sve i svašta prokomentarisati i dati svoj stav?
Zar nije logično da se određeni tekst pročita i pokuša izvući neka korist iz njega?
Zar ne bismo trebali pročitati određenu vijest i okoristiti se nekim spoznajama, bez obzira iz koje je oblasti?
Zar, nakon pročitanog teksta, ne bismo trebali uputiti dovu za njenog autora, za administratore portala koji su se potrudili da to urede, za onoga ko je spomenut u tekstu, da mu Uzvišeni podari Džennet, a sačuva ga Džehennema, za hajr na dunjaluku i ahiretu?
Zar ne bismo trebali…?
Nažalost, mnoga braća i sestre ne cijene sebe i svoje vrijeme, pa kako da cijene druge ljude… Koliko je samo dragocjenog vremena potrošeno u sjedenju ispred kompjutera i “surfanju” po internetu: ogovarajući muslimane, iznoseći javno negativne osobine, omalovažavajući, nazivajući druge ružnim imenima, i u nekakvom pretraživanju od kojeg na kraju nema nikakve koristi…
Da mi nije nezgodno, doslovno bih prenio neke komentare da se uvjerite o čemu se radi, te zašto su me spomenuti komentari frapirali, ali “pametnom je i išaret dosta”.
Uvaženi brate i cijenjena sestro, Uzvišeni Gospodar stvorio je ljude da Ga obožavaju, da Mu ibadet čine, a ne da se anonimno svađaju po portalima i društvenim mrežama.
“Džinne i ljude stvorio sam samo zato da Meni u ibadetu budu.” (Ez-Zarijat, 56)
Ako je to svrha boravka na ovom svijetu, onda se – kada javno budeš iznosio sve ružne i neprimjerene riječi o svom bratu i sestri – zapitaj: Jesi li tada u ibadetu i ispunjavaš li svrhu svog boravka ili si šejtanu i svojoj duši prepustio da te vode?
Što se spuštaš na te nizine, zar nemaš prečeg posla?
Zar nije preče da si se podučio svojoj vjeri islamu od kojeg imaš koristi i na dunjaluku, a itekako ćeš imati koristi na ahiretu? Ako kažeš da si dovoljno podučen, pa znaj da se znanje mora pokazati na čovjekovoj spoljašnjosti i vanjštini, jer u suprotnom, od njega nema koristi.
Stoga, zabavi se sobom i svojim mahanama i slabostima, a nemoj čekati da tvoj brat nešto pogriješi pa da ga čekaš “na ziceru”.
Preispitaj se: kakav ti je namaz, osjećaš li njegovu ljepotu, ideš li redovno u džamiju… učiš li redovno Kur’an, znaš li uopće šta izgovaraš dok ga učiš, jesi li svjestan da je to Allahov govor? Kakvo je tvoje stanje kad je u pitanju zikr – spominjanje Allaha, post, sadaka, klanjanje nafile – dobrovoljnog namaza…?
Postoji li u tvom životu kakva islamska knjiga ili brošura, neko predavanje koje će te podučiti osnovama i principima ove naše uzvišene vjere?
Ko ti je prijatelj, mislim pravi, a ne virtualni?
Cijenjeni brate i uvažena sestro, Allah vam dao svako dobro ako se zabavimo ovim pitanjima i pokušamo ih riješiti i sprovesti u praksu, iskreno, radi Allaha Uzvišenog, uz Allahovu pomoć, nećemo imati vremena da stalno boravimo po raznim portalima, tražeći gdje bi se moglo šta prokomentarisati i napasti na tuđu čast, ma ko on bio.
Molim Allaha, Gospodara svih svjetova, da nam oprosti grijehe, da nam pomogne da ispravimo svoje slabosti, da Mu se iskreno pokoravamo, te da nas sačuva od svega što nije dobro![2]
[1] Iz mnogobrojnih detaljnih komentara može se primijetiti da su njihovi vlasnici naša braća i sestre u vjeri, te da nisu komentarisali neki “slučajni posjetioci”, što ustvari i jeste problem.
[2] Tekst je napisan u nadi da će bar neko, bilo da je bio učesnik ili ne, razmisliti o spomenutom te pokušati popraviti svoje stanje. Činjenice su pisane s namjerom, u općem smislu, bez navođenja bilo čega što bi se moglo razumjeti na negativan način, kao što je ime portala, imena komentatora, citati, detalji i sl.