Vrijednost posta šest dana mjeseca ševala

Od Ebu Ejjuba el-Ensarija, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko isposti ramazan, a potom ga (posteći) poprati sa šest dana ševvala, isto kao da je cijelu godinu postio.” Bilježi ga Muslim.[1]

Od Sevbana, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Post mjesec ramazana vrijedi kao post deset mjeseci, a post šest dana (ševvala) vrijedi kao (post) dva mjeseca, i to je post cijele godine.”

U drugoj predaji navodi se: “Ko (uz ramazanski post) isposti i šest dana nakon (Ramazanskog) bajrama, to mu se računa kao da je postio cijelu godinu.” Bilježe ga Ahmed i Ibn Madža.[2]

Pouke i propisi

1. Post šest dana u mjesecu ševvalu ima posebnu vrijednost. Ko ih redovno posti nakon ramazana svake godine, kao da je cijeli život postio, i to je veliko djelo i velika nagrada.
2. Hadis ukazuje na Allahovu neizmjernu milost prema Njegovim robovima. Za mala djela On daje ogromne nagrade.
3. Lijepo je požuriti sa postom šest dana ševvala jer nam je naređeno da se natječemo u dobru. Također, bolje ih je ispostiti prije kako nam ne bi izmakli ili kako se ne bismo zabavili nečim drugim pa zaboravili na post.
4. Ovi dani mogu se postiti na početku mjeseca, u sredini ili na njegovom kraju. Mogu se postiti jedan za drugim ili odvojeno. Svaka od spomenutih opcija legitimna je i dozvoljena, i kako god se isposte, nagrada predviđena za njih bit će zaslužena, ako to Uzvišeni Allah ukabuli – primi.[3]
5. Kome ostane određeni broj dana ramazana koje treba napostiti, a želi da posti šest dana ševvala, prvo će napostiti propuštene dane ramazana, a potom šest dana ševvala jer na to upućuje hadis. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kaže: “Ko isposti ramazan”, znači cijeli ramazan, dok se za onoga ko je propustio određene dane ramazana ne može reći da je ispostio ramazan sve dok ne naposti propuštene dane[4], a i samo izvršavanje vadžiba – obaveze, preče je od pohvalnih i preporučenih djela.
6. Mudri Zakonodavac propisao je činjenje nafila i prije i poslije farzova. Tako kod namaza imamo sunnet-namaze koji se obavljaju prije ili poslije obaveznih, farz-namaza, a kada je post u pitanju, propisan je dobrovoljni post u mjesecu ša‘banu i post šest dana u mjesecu ševvalu, dok je između njih obavezni post mjeseca ramazana.
7. Spomenute nafile upotpunjuju eventualne propuste u farzovima, a svaki čovjek učini nešto od onoga što okrnji njegov post i umanjuje mu nagradu za njega, poput beskorisnog govora, ružnih pogleda, prekomjernog konzumiranja hrane (u toku iftara) i tome sličnog.

Nagrada za post potpuna je makar mjesec ramazan imao dvadeset devet dana

Od Ebu Bekreta, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dva mjeseca ne mogu se skratiti, dva bajramska mjeseca: ramazan i zul-hidždže.”

U drugoj predaji navodi se: “Dva bajramska mjeseca ne mogu se skratiti: ramazan i zul-hidždže.” Bilježe ga El-Buhari i Muslim.[5]

U tumačenju ovog hadisa rečeno je da se spomenuta dva mjeseca, ramazan i zul-hidždže, ne krate u jednoj godini: ako se jedan skrati, drugi se upotpuni, i uglavnom je tako. Također se kaže da nagrada predviđena za ramazan ostaje ista, ne umanjuje se, bez obzira što mjesec ima manji broj dana (tj. dvadeset devet), i ovo je tumačenje ispravnije.[6]

Pouke i propisi

8. Mudri Zakonodavac izdvojio je ova dva mjeseca posebnim propisom u odnosu na ostale jer su vezani za post i hadždž.[7]

9. Dozvoljeno je Ramazanski bajram pripisati mjesecu ramazanu iako se on nalazi na početku mjeseca ševvala. U predaji koju bilježi imam Ahmed navodi se: “Dva mjeseca ne mogu se skratiti, u svakom od njih su dva Bajrama: ramazan i zul-hidždže.”[8]

10.Moguća je greška prilikom određivanja početka mjeseca, ali nema negativnih posljedica ako ljudi postupe na osnovu propisa koji nalaže određivanje početka mjeseca viđenjem mlađaka ili upotpunjavanjem prethodnog mjeseca na trideset dana u slučaju da viđenje mlađaka nije moguće.

11.Sve nagrade i propisi predviđeni za ova dva mjeseca, ramazan i zul-hidždže, vrijede bez obzira trajao ramazan trideset ili dvadeset devet dana i bez obzira da li se, zbog iščekivanja mlađaka, dan Arefata poklopio sa devetim danom zul-hidždžeta ili ne.[9]

12.Osnovna pouka ovog hadisa jeste eliminiranje sumnje i tjeskobe iz prsa onih koji ramazan budu postili dvadeset devet dana ili onih koji greškom na Arefatu budu boravili mimo stvarnog dana Arefata. Primjer za to jeste da neko lažno posvjedoči viđenje mlađaka na početku mjeseca zul-hidždžeta, pa ljudi dođu na Arefat osmog dana tog mjeseca. U takvoj situaciji oni nisu grješni i njihov je ibadet ispravan, a nagrada pritvrđena, ako Bog da.[10]

13.Hadis ukazuje na to da nagrada za ibadete nije predviđena samo kada u njima postoji određena doza poteškoće, već Uzvišeni Allah iz Svoga obilja daje da vjernicima nagrada za post potpunog i skraćenog mjeseca bude ista.[11]

14.U ovom hadisu nalazi se dokaz koji potvrđuje mišljenje učenjaka o tome da je nijjet na početku ramazana dovoljan za cijeli mjesec posta (tj. da postač nije dužan obnavljati nijjet za svaki dan ramazana), jer Mudri Zakonodavac učinio je cijeli mjesec posta jednim ibadetom.

Kraj.

Iz knjige: El-Munteka lil hadis fi ramadan – Odabrane besjede o ramazanu

Autor: Dr. Ibrahim b. Muhammed El-Hukajl

Preveo: Fahrudin ef. Haseljić