Od Abdullaha b. Omera, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odredio je sadekatul-fitr: jedan sā[1] datula ili ječma, na svakog muslimana – slobodnog čovjeka i roba, muškarca i ženu, odraslog i dijete. Naredio je da se podijeli prije izlaska ljudi na (bajram) namaz.” Bilježe ga El-Buhari i Muslim.[2]
U El-Buharijevoj predaji navodi se da je Nafi[3], Allah mu se smilovao, rekao: “Ibn Omer je davao i za odrasle i za djecu, čak je davao i za moje sinove. Ibn Omer, radijallahu anhu, davao je sadekatul-fitr onima koji su ga prihvatali, i to dan ili dva prije Bajrama.”[4]
Od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Na ime sadekatul-fitra izdvajali smo sā hrane, ili sā ječma, ili sā datula, ili sā sušenog kiselog mlijeka, ili sā suhog grožđa.” Bilježe ga El-Buhari i Muslim.[5]
Od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, propisao je sadekatul-fitr u svrhu čišćenja postača od ružnog i bestidnog govora, i kao hranu sirotinji. Ko ga podijeli prije namaza, to je primljen sadekatul-fitr, a ko ga podijeli nakon namaza, to je obična sadaka.” Bilježe ga Ebu Davud i Ibn Madža.[6]
Od Kajsa b. Sa‘da, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio nam je sadekatul-fitr prije nego što je propisan zekat. Kada je propisan zekat, nije nam ga ni naređivao niti zabranjivao, a mi smo ga izdvajali.” Bilježe ga En-Nesai i Ibn Madža.[7]
Pouke i propisi
- Sadekatul-fitr je obaveza za svakog muslimana i propisan je prije zekata na imetak, a njegova prvobitna obaveznost ostala je na snazi i nakon propisivanja zekata.
- Musliman je obavezan sadekatul-fitr izdvojiti za sebe i za one o kojima je dužan brinuti se, poput supruge i djece.
- Ako supruga i djeca imaju svoje izvore prihoda ili imaju određeni imetak, bolje je da sami za sebe izdvoje sadekatul-fitr jer se naredba odnosi i na njih. Ali, dozvoljeno je da to za njih učini njihov staratelj makar oni imali svoj imetak.
- Većina islamskih učenjaka ne dozvoljava izdvajanje sadekatul-fitra u novcu[8] jer Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, tako nije naredio, niti je tako radio, a to nisu prakticirali ni njegovi ashabi, radijallahu anhum, iako se sadekatul-fitr udjeljuje svake godine. Kada se siromahu dadne hrana, od toga vide koristi svi njegovi ukućani zajedno sa njim, međutim, kada mu se udijeli novac, on to može potrošiti na sebe i ostaviti svoju porodicu bez ičega. Također, izdvajanje u novcu prepreka je da se ovaj veliki propis čini javno i transparentno.
- Sadekatul-fitr počinje se izdvajati od dvadeset osme noći ramazana.[9] Ashabi, radijallahu anhum, davali su ga na dan ili dva prije Bajrama, a krajnje vrijeme za davanje sadekatul-fitra jeste prije klanjanja bajram-namaza, kako je to zabilježeno i pojašnjeno u hadisima.
- Sadekatul-fitr je pravo siromaha i nevoljnika pa se njima i udjeljuje, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “…i hrana sirotinji.” Pogrešno je davati ga komšijama ili rodbini koji ga ne zaslužuju. Neki ljudi jedni drugima daju sadekatul-fitr i na taj način prave klasičnu razmjenu, kao što se radi prilikom podjele kurbanskog mesa i mesa od akika. Međutim, velika je razlika između ova dva propisa. Sadekatul-fitr daje se samo onima koji su u potrebi, dok je kurbansko meso ili meso od akike dozvoljeno i pokloniti, i tako dati i onima koji nisu u potrebi. Također, pogrešno je uobičajiti davanje sadakatul-fitra svake godine istoj porodici i pri tome ne obraćati pažnju da li su te godine u potrebi i siromašni ili ih je Uzvišeni Allah opskrbio pa više ne spadaju u kategoriju siromaha. Dakle, u ovoj situaciji sadekatul-fitr nije dozvoljeno konstantno udjeljivati dotičnoj porodici.
- Prioritetnije je da musliman sadekatul-fitr dadne siromašnima u zemlji u kojoj živi, mada je dozvoljeno da ga pošalje i u druge zemlje, naročito ako stanovnici te zemlje imaju veliku potrebu da im se pomogne, a u isto vrijeme u svojoj zemlji ne poznaje nikoga kome bi dao sadekatul-fitr ili su oni kojima je potreban obezbijeđeni od drugih sugrađana.
- Sadekatul-fitr obiluje velikim mudrostima i koristima od kojih možemo spomenuti sljedeće:
(a) Iskazivanje zahvalnosti Uzvišenom Allahu na blagodatima koje je podario Svom robu od kojih su i upotpunjavanje ramazanskog posta i njegovog okončanja danima Bajrama. Uzvišeni Allah kaže: “…da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na Pravi put, i da zahvalni budete.” (El-Bekara, 185)
(b) Davanje zekata na tijelo koje nam je Uzvišeni Allah poživio cijelu godinu.
(c) Čišćenje posta od primjesa ružnog i bestidnog govora, jer se u hadisu navodi da se postač sadekatul-fitrom čisti od toga.
(d)Pomaganje siromasima i nevoljnicima te saosjećanje sa njima, kako na dan Bajrama ne bi bili primorani da prose i traže, i kako bi u tim danima bili veseli i siti kao i drugi muslimani.
(e) Navikavanje postača na plemenitost i darežljivost, i zaštita postača od škrtosti i tvrdičluka.
9. Dozvoljeno je da jedna porodica ili skupina muslimana udijeli sadekatul-fitr jednom siromahu, kao što je dozvoljeno da se sadekatul-fitr jednog čovjeka podijeli na više siromaha.
10.Iz hadisa shvatamo da obaveznost izdvajanja sadekatul-fitra počinje sa zalaskom sunca zadnjeg dana ramazana. Prema tome, sadekatul-fitr nije obaveza izdvojiti za onoga ko umre prije zalaska sunca tog dana jer je preselio prije nego što je ovaj propis postao obavezan za njega. Na osnovu toga zaključujemo da sadekatul-fitr nije obaveza izdvojiti ni za dijete koje se rodi nakon zalaska sunca zadnjeg dana ramazana, ali je to pohvalno učiniti.
11.Poslodavac nije dužan izdvajati sadekatul-fitr za radnike i sluge koji primaju naknadu za svoj posao, osim ako je to uvjetovano ugovorom o radu, ali dozvoljeno mu je da to dobrovoljno učini u smislu pomaganja i dobročinstva prema njima.
12.Ko zaboravi izdvojiti sadekatul-fitr na vrijeme i sjeti se tek nakon bajram-namaza, dat će ga kad se sjeti i u tome nema nikakve smetnje jer mu je zaborav legitimno opravdanje za dotični propust.
13.Ko opunomoći drugog da njegov sadekatul-fitr dostavi siromasima, opunomoćenik to mora učiniti prije bajram-namaza. U slučaju da siromah zatraži da sadekatul-fitr ostane kod opunomoćenika dok on sam ne dođe da ga preuzme, to je dozvoljeno, pa makar ga preuzeo nakon bajram-namaza.
Mjesec lunarne godine
Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Mjesec traje ovoliko, ovoliko i ovoliko”, znači trideset dana, a potom je (rukama) opet pokazao i rekao: “I ovoliko, i ovoliko, i ovoliko”, znači dvadeset i devet, pokazujući prvi put trideset, a drugi put dvadeset devet. Bilježe ga El-Buhari i Muslim.
U predaji koju bilježi El-Buhari navodi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Mi smo nepismen narod, ne pišemo i ne računamo. Mjesec traje ovoliko i ovoliko”, jednom pokazavši dvadeset devet, a drugi put trideset.
U predaji koju bilježi Muslim navodi se: “Mjesec je ovako, ovako i ovako”, pljesnuvši dlanovima (obje ruke) dva puta svim prstima, dok je treći put izostavio palac desne ili lijeve ruke.
U drugoj predaji koju bilježi Muslim navodi se da je Ibn Omer, radijallahu anhuma, čuo nekog čovjeka da kaže: “Večeras je polovina mjeseca”, pa mu je rekao: “A otkud znaš da je polovina? Ja sam čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: ‘Mjesec traje ovoliko i ovoliko’, pa je dvaput podigao šake sa svih deset prstiju, dok je treći put podigao sve prste osim palca koji je skrio.”[10]
Od Sa‘da b. Ebu Vekkasa, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, udario je rukom o ruku i rekao: ‘Mjesec traje ovoliko i ovoliko’, a potom je treći put izostavio jedan prst.” Bilježi ga Muslim.[11]
Od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Došao mi je Džibril, alejhis-selam, i rekao: ‘Mjesec traje dvadeset devet dana.’” Bilježi ga En-Nesai.[12]
Od Ibn Mes‘uda, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, više smo puta postili dvadeset devet dana negoli trideset (dana).” Bilježi ga Ebu Davud.[13]
Et-Tirmizi, Allah mu se smilovao, rekao je: “Na ovu temu zabilježeni su hadisi od Omera, Ebu Hurejre, Aiše, Sa‘da b. Ebu Vekkasa, Ibn Abbasa, Ibn Omera, Enesa, Džabira, Ummu Seleme i Ebu Bekreta, radijallahu anhum, i svi oni prenose da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Mjesec traje dvadeset devet dana.”[14]
Pouke i propisi
14.Mjesec lunarne godine, na osnovu kojeg se određuje vrijeme pojedinih ibadeta, nekad ima trideset dana, a nekad se skrati pa ima dvadeset devet dana.
15.Nagrada za post mjeseca ramazana potpuna je makar mjesec bio kraći jedan dan. Ibn Mes‘ud, radijallahu anhu, obavještava nas da su ashabi sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, češće postili dvadeset devet dana nego trideset.
16.U ovim hadisima nalazi se odgovor onima koji se u određivanju mjeseca oslanjaju na astronomsko računanje. Hadis konstatira da je temelj u određivanju vremena posta, Bajrama i hadždža – viđenje mlađaka, a ne računanje.
17.Dozvoljeno je prakticirati išaret – pokrete rukom (mimikom). To je priznata metoda u učenju i pojašnjavanju.[15]
18.Može se desiti da dva, tri, pa čak i četiri mjeseca uzastopno imaju dvadeset devet dana, dok preko toga nije moguće.[16]
19.Ovaj ummet opisan je kao nepismen jer je pisanje u to vrijeme bilo zahtjevno, pa je i Vjerovjesnik ovog ummeta bio nepismen, kao što to spominje Uzvišeni Allah: “On je neukima poslao Poslanika, jednog između njih…” (El-Džumua, 2); “Ti prije nje nijednu knjigu nisi čitao, a nisi je ni desnom rukom svojom pisao; inače, posumnjali bi oni što laži govore” (El-Ankebut, 48). Allah je ovom ummetu ukazao Svoju blagodat podarivši im veličanstvenu vjeru islam. Muslimani nisu Knjigu uzeli od drugih, već im je došla preko Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, putem objave od Uzvišenog Allaha.[17]
20.Ovaj ummet u svojim ibadetima i vremenskim odrednicama nema potrebu za pisanjem i računanjem jer je Mudri Zakonodavac ibadete vezao za viđenje mlađaka, i to je puno lakši način vremenske orijentacije za Njegove robove.[18]
21.U određivanju vremena posta i drugih ibadeta muslimani nisu obavezni učiti računanje i pisanje, već su ti ibadeti određeni jasnim i lahko vidljivim znakovima koje jednako mogu prepoznati i vidjeti kako stručnjaci tako i običan svijet.[19]
22.Ko se zavjetuje da će postiti određeni mjesec, poput redžeba ili ša‘bana, pa mjesec bude trajao dvadeset devet dana i on ih isposti, ispunio je svoj zavjet.[20]
23.Ko se zavjetuje da će postiti mjesec dana, a ne odredi koji mjesec tačno, pa isposti dvadeset devet dana, time je ispunio zavjet, ukoliko je mjesec trajao dvadeset devet dana, i ovo je prioritetnije mišljenje.[21]
24.Dan sumnje[22] smatra se danom mjeseca ša‘bana i nije ga dozvoljeno postiti smatrajući ga danom ramazana, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, početak ramazanskog posta vezao za viđenje mlađaka.[23]
25.Iz hadisa se može razumjeti da nema smetnje u korištenju savremenih tehničkih dostignuća, poput teleskopa i druge opreme astronomskih opservatorija, u preciziranju mjesta na kojima se pojavljuje mlađak kako bi se olakšalo njegovo viđenje. To nije astronomsko računanje čije se korištenje negira u hadisima, jer se, i pored toga, početak mjeseca temelji na viđenju golim okom.[24]
Nastavit će se inšaAllah…
Iz knjige: El-Munteka lil hadis fi ramadan – Odabrane besjede o ramazanu
Autor: Dr. Ibrahim b. Muhammed El-Hukajl
Preveo: Fahrudin ef. Haseljić
[1] Sā iznosi četiri pregršta. (op. prev.)
[2] El-Buhari, 1432, i Muslim, 984.
[3] Nafi je bio oslobođeni rob Abdullaha b. Omera. (op. prev.)
[4] Ovo je El-Buharijeva predaja, 1440.
[5] El-Buhari, 1435, i Muslim, 985.
[6] Ebu Davud, 1609, i Ibn Madža, 1827. El-Hakim, 1/568, ocijenio ga je vjerodostojnim rekavši: “Ispunjava uvjete El-Buharija.” Albani ga je ocijenio dobrim u djelu Sahih Sunen Ebi Davud.
[7] En-Nesai, 5/49, Ibn Madža, 1828, i Ahmed, 6/6, a Ibn Hadžer ga je u Fethul-Bariju, 3/267, ocijenio vjerodostojnim.
[8] Učenjaci hanefijskog mezheba preferiraju izdvajanje sadekatul-fitra u novcu jer je tako korisnije siromasima. Vidjeti: El-Kasani, Bedaiu es-Sanai, 2/205, i El-Merginani, El-Hidaja, 1/115. (op. prev.)
[9] Prema mišljenju učenjaka hanefijskog mezheba, dozvoljava se izdvajanje sadekatul-fitra i znatno prije, ne ograničavajući taj period na dan ili dva prije Bajrama. Vidjeti: El-Kasani, Bedaiu es-Sanai, 2/207. (op. prev.)
[10] El-Buhari, 4996, i Muslim, 1080. Drugu predaju bilježi El-Buhari, 1814, a treću i četvrtu Muslim, 1080.
[11] Muslim, 1086, i En-Nesai, 4/138.
[12] En-Nesai, 4/138, a Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u djelu Sahih En-Nesai.
[13] Ebu Davud, 3322, Et-Tirmizi, 689, Ahmed, 1/397, El-Bejheki, 4/250, dok ga je Albani ocijenio vjerodostojnim u djelu Sahih Ebi Davud.
[14] Džami Et-Tirmizi, 3/73.
[15] Vidjeti: Fethul-Bari, 4/127.
[16] Vidjeti: Šerh En-Nevevi alel-Muslim, 7/191.
[17] Vidjeti: Umdetul-kari, 10/286.
[18] Vidjeti: Tefsir Ibn Kesir, 1/117.
[19] Šerh Ibn Bettal ala El-Buhari, 4/31–32, El-Mufhim, 3/139, i Umdetul-kari, 10/287.
[20] Mealimu es-sunen bihamiš Ebi Davud, 2/740.
[21] El-Mufhim, 3/138. El-Hattabi u djelu Mealimu es-sunen, 2/740, spominje da je obavezno upotpuniti trideset dana. Meni se čini da je stav El-Kurtubija ispravniji i ne vidim razloga da se stavlja u obavezu trideset dana kad mjesec može imati i dvadeset devet dana.
[22] To je eventualni trideseti dan ša‘bana u kojem zbog naoblake nije moguće vidjeti mlađak, pa se sumnja da je prvi dan ramazana. (op. prev.)
[23] El-Mufhim, 3/140.
[24] Šejh Ibn Baz, Allah mu se smilovao, upitan je o gledanju durbinom ili nečim sličnim, pa je rekao: “Ne vidim smetnju u tome jer je to gledanje i posmatranje, a ne računanje.” Medžmuu fetava ve resail Ibn Baz, 15/69–70.