Prekjučer, 31.jula 2013 godine Uzvišeni Allah me počastio da budem dio tima na čelu sa uvažnim daijom Elvedinom Pezićem koji je posjetio Novi Pazar i tom prilikom održao javnu tribinu u prepunom domu kulture u ovoj prelijepoj čaršiji. O samom ambijentu i atmosferi sa ovog događaja, gdje je pored uvaženog profesora, svoj nastup imao i poznati izvođač ilahija bez muzike, Ferki Shala, pokušat ćemo vam dočarati kroz par fotografija, ali osjećaje i emocije koje smo doživjeli u vidu ukazanog gostoprimstva od strane našeg domaćina teško da možemo riječima opisati. Ja sam i prije slušao priče o gostoljubivosti Novopazarčana i njihovoj brizi za musafire, ali nakon svega što sam doživio u minulom danu, nošen nekim osjećajem divljenja i zahvalnosti prema našim domaćinima, osjećam se dužnim da napišem par rečenica o njima.
Daleko je Novi Pazar, pogotovo kad je i cesta loša i nepregledna, daleko je zaista gledano u kilometrima, ali je blizu Pazar u našim srcima, kao i cjeli Sandžak, jer mi smo jedno, uvijek bili i ostali, dušmani nas pokušaše rastaviti nekakvim granicama i sandžacima, i prividno uspješe u tome, bar se tako čini na prvu, ali kad sam osjetio toplinu i radost sve braće zbog našeg dolaska shvatih da je nemoguće nas podjeliti ni po čemu…jer mi smo braća po vjeri najprije, isti nam je din, u jednog Boga vjerujemo, Allaha Stvoritelja, a zatim i istim jezikom govorimo, a isto i srcima osjećamo.
Nakon velike predstave koja se održala u domu kulture, a koju su više nego profesionalno organizirali momci okupljeni pod sloganom „Put-sredine“ uputili smo se na zajednički iftar u hadži Mehovu džamiju. Dočekao nas je naš vrli domaćin Sead ef. Islamović, imam najveće džamije u Sandžaku i njegov džemat mladih momaka, mašallah, mladih vrijednih sokolova koji su se pobrinuli za organizaciju ovog velikog iftara…
Nakon iftara, pokušavam da se odmorim i pripremim za teraviju namaz, te saznajem da ove godine u itikafu ove džamije ima desetak momaka, najstariji među njima možda da ima jedva nekih 20 godina, a najmlađi, čini mi se, 14 godina. Subhanallah, evo kako se ispravno odgajaju nove generacije onih koji će sutra biti nosioci ovog društva.
Počinje teravija namaz koju nam predvodi učenik prve godine medrese prelijepog mekama, kao da slušamo nekog svjetski poznatog učača iz dvaju Harema.
Nakon teravije prof. Pezić odlazi na lokalnu televiziju da snimi TV emisiju o Ramazanu. Razmišljam o tom insanu, dugo se znamo, od njega sam dosta toga o vjeri naučio, zadnjih godina smo skoro nerazdvojni na ovim davetskim putovanjima. Neumoran je kada je u pitanju rad za Allahovu vjeru. Ova nepuna tri mjeseca koliko je trenutno u Bosni nije stao sa aktivnostima kao što su škole islama, javne tribine, info štandovi, seminari… Ponekad se pitam odakle mu više snaga i sabur za sve to. Molim Allaha da ga nagradi na svemu što trpi u radu za Islam kao i njegovu porodicu koja podnosi veliku žrtvu na tom putu…
Ponoć je prošla i uskoro će noćni namaz. Hadži Mehova džamija se polahko ispunjava. Kažu mi da je puna svake noći na noćnom namazu. Sve sama omladina! Noćni namaz predvode dvojica hafiza….
Prelijepo učenje odzvanja džamijom. Nakon kratke pauze obraća nam se prof. Pezić, nadahnuto govori o Allahovoj milosti i našem pokajanju u ovom mubarek mjesecu. Ovo mu je treći ders u ovom danu. Nakon toga on nam predvodi noćni namaz i završava sa vitr namazom uz emotivnu kunut dovu na koju svi aminamo…
Sehur je, konačno je došlo vrijeme da probamo čuvene novopazarske mantije,nas tridesetak svjedočimo Allahovom berićetu kojeg spušta u sehuru. Uči ezan za sabah namaz, klanjamo i polahko se rastajemo sa našim domaćinima, sjetni zbog rastanka, a sretni zbog vremena provedenog sa njima…
Napuštamo Novi Pazar koji se polahko budi i izranja iz sivila noći, svako sa svojim mislima. Meni je u glavi slika našeg Akice i ostalih kako sa velikom pažnjom i brižno brinu o svojim gostima tokom cjele naše posjete, te njihov zadiviljujući odnos prema našim autoritetima, koji nama često puta nedostaje. Valjda što nekad ne znamo cijeniti balgodat koju nam je Allah dao u blizini tih ljudi…
Daleko je Sandžak, a srcu ipak tako blizak, daleko smo mi od njih, ali oni od nas nisu. Gledaju u nas, gledaju u našu Bosnu. Vole nas i cijene, a mi nekad na tu ljubav uzvratiti ne znamo ili nećemo, a Allah najbolje zna.
T. B.
