Traženje Lejletul-kadra u dvadeset prvoj i dvadeset trećoj noći ramazana (Ramazanska besjeda 18. dio)

Od Ebu Seleme b. Abdurrahmana, Allah mu se smilovao, prenosi se da je rekao: “Razgovarali smo o Lejletul-kadru, pa sam došao kod Ebu Seida, koji mi je inače bio prijatelj, i upitao ga: ‘Zar nećeš sa nama otići do (mjesta) En-Nahla?’ Tada je krenuo sa nama ogrnut ogrtačem sa crnim porubom, a ja ga upitah: ‘Jesi li od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, čuo nešto o Lejletul-kadru?’ On odgovori: ‘Jesam. U drugoj trećini ramazana bili smo sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u itikafu, pa smo dvadesetog dana ujutro izašli, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obratio nam se i rekao: ‘Pokazana mi je Noć kadr, a ja sam je zaboravio[1], pa je tražite u zadnjih deset noći i to u onim neparnim. Pokazano mi je kako činim sedždu u vodi i blatu. Zato, onaj ko je bio u itikafu sa Allahovim Poslanikom, neka se vrati!’ Tada smo se vratili, a na nebu nije bilo ni oblačka. Potom se naoblačilo i spustila se kiša tako da je voda tekla po džamijskom krovu koji je bio od palminog granja. Proučen je ikamet za namaz i vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako sedždu čini u vodi i blatu, tako da sam vidio tragove blata na njegovom čelu.” Bilježe ga El-Buhari i Muslim.[2]

U predaji od Ebu Seida, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “U drugoj trećini ramazana bili smo u itikafu sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Kada je osvanuo dvadeseti dan, uzeli smo svoje stvari (i krenuli kućama). Tada je došao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: ‘Ko je boravio u itikafu neka se vrati na svoje mjesto jer vidio sam ovu noć i vidio sam kako činim sedždu u vodi i blatu.’ Vratio se u itikaf, a nebo se naoblačilo i počela je kiša. Tako mi Onoga koji ga je poslao sa istinom, nebo se krajem tog dana naoblačilo, a kako je džamijski krov bio napravljen od granja (pa je prokišnjavalo), na Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, nosu vidio sam tragove vode i blata.”[3]

U drugoj predaji od Ebu Seida, radijallahu anhu, navodi se: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, boravio je u džamiji deset dana ramazana, i to u drugoj trećini mjeseca. Kada je pao mrak dvadesete noći i ona prošla, a potom nastupila i dvadeset prva, on se ponovo vratio na svoje mjesto na kojem je boravio u itikafu sa svima onima koji su bili sa njim. Ovako je postupio tog ramazana. Nakon što je proveo u ibadetu dvadeset prvu noć, održao je svijetu hutbu, naredivši im ono što je Allah htio i rekao: ‘Ja sam boravio u itikafu ovih deset dana. Poslije sam odlučio da ostanem i zadnjih deset dana, pa ko je bio sa mnom u itikafu, neka svoj itikaf ne prekida! Pokazana mi je ova Noć (kadr), a potom mi je dato da je zaboravim, ali tražite je u zadnjih deset noći, tragajte za njom u svakoj neparnoj noći! Vidio sam se da činim sedždu u vodi i blatu.” Te noći pala je kiša i džamija je prokisla baš na mjestu gdje je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao dvadeset prvu noć. Svojim očima vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada se poslije sabah-namaza okrenuo (svijetu); pogledao sam ga, a na njegovom licu bilo je puno blata i vode.”[4]

Pouke i propisi[5]

1. U hadisu se ukazuje na važnost traganja za znanjem, ali i na potrebu odabira odgovarajućeg mjesta i vremena za postavljanje pitanja učenima.
2. Kada učenik ostane nasamo sa svojim učiteljem, tada se stvara atmosfera bliskosti i pruža mu se mogućnost da pita šta želi.
3. U toku namaza klanjač neće brisati čelo kako bi očistio ono što na čelu ostane nakon sedžde, osim ako mu to smeta i odvraća pažnju u namazu.[6] Također, dozvoljeno je klanjati i sedždu činiti u blatu.[7]
4. Hadis potvrđuje da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, čovjek kao i svi drugi, i da zaboravlja osim ono što mu je Uzvišeni Allah naredio da dostavi, jer Uzvišeni Allah čuva objavu od zaborava.

Isto tako, u hadisu se potvrđuje da su Vjerovjesnikovi snovi bili istiniti i da su se uvijek ostvarivali upravo onako kako ih je sanjao.

1. Vjerovjesnikovo, sallallahu alejhi ve sellem, viđenje Noći kadr može podrazumijevati da je znao koja je to noć ili da je vidio znakove koji na nju upućuju. U predaji koju od Ebu Seida, radijallahu anhu, bilježi El-Buhari navodi se da je Džibril obavijestio Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da se Lejletul-kadr nalazi u zadnjih deset noći ramazana.[8]
2. Navedeni hadis govori nam da učenjak, u slučaju da zaboravi određeno znanje koje je posjedovao, svoje učenike treba obavijestiti o svom zaboravu i priznati ga.[9]
3. Hadis upućuje na pohvalnost itikafa u ramazanu, kao i na to da je druga trećina ramazana bolja za itikaf od prve trećine, a posljednja trećina bolja je od druge.[10]
4. Hadis nas uči da se imam treba obraćati svojim džematlijama i pojašnjavati im neka bitna pitanja.
5. Iz hadisa vidimo koliko se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, trudio da poduči svoj ummet onome što će im koristiti. Također se uočava marljivost koju su Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi, radijallahu anhum, pokazivali u traženju Lejletul-kadra.

10.Hadis upućuje na vrijednost itikafa u zadnjih deset dana ramazana, te da je to pritvrđeni sunnet, jer ga je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, redovno obavljao.

11.Noć kadr traži se u zadnjih deset noći ramazana, a najprije može biti u neparnim noćima, dok od neparnih noći najprije može biti u dvadeset prvoj noći.

12.Prilikom obavljanja sedžde obaveza je spustiti i čelo i nos na tlo, kao što je to uradio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem.

13.Ovaj hadis pojašnjava kakav su odnos muslimani u vremenu Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, imali prema dunjaluku. Bili su skromni u ovosvjetskim stvarima i jednostavno su živjeli tako da je džamija bila pokrivena palminim granjem, pa bi po kišnom vremenu voda kapala na njih dok su bili u namazu.

14.Dvadeset prva noć mjeseca ramazana posebno je vrijedna i najvjerovatnije da se Noć kadr nalazi upravo u njoj, i zato bi se svaki musliman trebao potruditi da je provede u ibadetu.

Traženje Lejletul-kadra u dvadeset trećoj noći ramazana

Od Abdullaha b. Unejsa el-Džuhenija, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Pokazana mi je Noć kadr, potom mi je dato da je zaboravim, a vidim sebe kako ujutro, poslije nje, činim sedždu u vodi i blatu.” Prenosilac hadisa dalje kazuje: “Kiša je pala dvadeset treće noći, pa nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao i završio namaz, a tragovi vode i blata bili su na njegovom čelu i nosu.” Bilježi ga Muslim.[1]

U predaji koju bilježi imam Malik navodi se da je Abdullah b. Unejs rekao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Allahov Poslaniče, ja daleko stanujem pa mi reci koju noć da dođem!” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: “Dođi dvadeset treću noć ramazana!”[2]

Od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao: “Jedne ramazanske noći dok sam spavao, u snu mi je rečeno: ‘Ova noć je Lejletul-kadr.’ Ustao sam pospan pa sam se naslonio na konopce Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, šatora, a zatim sam otišao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i zatekao ga da klanja. Razmislio sam o noći (datumu), pa sam shvatio da je to dvadeset treća noć.” Bilježi ga Ahmed.[3]

Ebu Huzejfa prenosi od jednog Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Pogledao sam u mjesec u zoru, nakon Lejletul-kadra, pa sam ga vidio kao da je polovica velike posude.” Ebu Ishak es-Sebbii rekao je: “Mjesec bude takav u zoru nakon dvadeset treće noći.”[4]

Prenosi se da je Ebu Hurejre, radijallahu anhu, rekao: “Spominjali smo Lejletul-kadr pred Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, a on nas upita: ‘Ko se od vas sjeća kada se pojavio mjesec i bio poput polutke velike posude?’” Bilježi ga Muslim.[5]

Pouke i propisi

1. Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, dato je da zaboravi koje je tačno noći Lejletul-kadr. Vjerovatno je mudrost toga da se ljudi ne opuste i ne zanemare ibadet u drugim noćima.
2. Ashabi, radijallahu anhum, bili su marljivi u iščekivanju posebno vrijednih noći i pitali su o njima kako bi ih provodili u ibadetu i zikru.
3. Dvadeset treća noć posebno je vrijedna i velika je vjerovatnoća da baš u njoj bude Lejletul-kadr, zato svaki musliman treba da tu noć provede u ibadetu i da se u njoj posebno potrudi.
4. Mjesec u dvadeset trećoj noći bude poput velike zdjele, i to je bila Noć kadr u godini koja je spomenuta u ovim hadisima.

Pojačan ibadet u zadnjih deset dana ramazana

Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: “Kada bi nastupila posljednja trećina ramazana, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pritegao bi svoje haljine (ne bi prilazio ženama), provodio bi u ibadetu svaku noć i budio bi svoje ukućane.” Bilježe ga El-Buhari i Muslim.[1]

Od nje se, također, prenosi da je rekla i sljedeće: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, trudio bi se u zadnjih deset noći ramazana više nego bi to činio u drugim (noćima).” Bilježi ga Muslim.[2]

Od Alije, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, budio svoju porodicu u zadnjih deset noći ramazana. Bilježi ga Et-Tirmizi koji kaže: “Ovaj hadis je hasen sahih.”[3]

U verziji ovog hadisa koju bilježi imam Ahmed, navodi se: “Kada bi nastupila zadnja trećina ramazana, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, budio bi svoju porodicu i podizao mi’zer (donji dio odjeće).” Ebu Bekr b. Ajjaš upitan je: “A šta je podizanje mi’zera?”, pa je odgovorio: “Povlačenje od žena.”[4]

Pouke i propisi

1. Hadis ukazuje na to da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i pored toga što mu je Uzvišeni Allah oprostio sve prošle i buduće grijehe, ulagao veliki trud u činjenju ibadeta, kao i na to da se u zadnjih deset noći ramazana više trudio nego u ostalim noćima.
2. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, uputio je muslimane da zadnjih deset noći ramazana provode u namazu i zikru i da izbjegavaju intimni odnos sa suprugama.
3. Pohvalno je probuditi ukućane da klanjaju noćni namaz u zadnjih deset noći ramazana. Ako im je običaj da u ovim noćima ne spavaju, kao što je to slučaj danas, onda neka to vrijeme provedu u namazu i zikru, a ne u igri i zabavi.
4. Dozvoljeno je od svoje porodice, supruge i djece, tražiti izvršavanje dobrovoljnih djela – nafila, i to im na neki način učiniti vidom obaveze, što bi oni trebali ispoštovati.[5]
5. U zadnjoj trećini ramazana pohvalno je cijele noći provoditi u namazu i zikru, ako je to moguće, jer hadisi ukazuju da je tako činio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. Predaje koje ukazuju da je zabranjeno cijelu noć provesti u namazu odnose se na onoga ko to čini tokom cijele godine, dok su noći koje imaju posebnu vrijednost, poput zadnjih deset u mjesecu ramazanu, izuzete iz ove zabrane.[6]
6. Mudrost posebnog ibadetskog angažmana u zadnjih deset noći ramazana ogleda se u traženju Lejletul-kadra. Allah je Svojim robovima ukazao milost i u ovom pogledu time što je Lejletul-kadr ograničio na tih deset noći, jer da je ostavljena mogućnost da Lejletul-kadr bude u bilo kojoj noći tokom cijele godine, to bi predstavljalo veliku poteškoću vjernicima marljivim u traženju ove noći i rezultiralo bi time da većina ljudi propusti ibadet u njoj.[7]