Šeddad b. Evs kazuje da je osamnaestog dana ramazana sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, koji ga je držao za ruku, došao jednom čovjeku koji je živio u El-Bekii. Taj se čovjek podvrgnuo hidžami, a (vidjevši to) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Izgubio je post i onaj ko pušta krv i onaj kome se pušta krv.’” Hadis bilježi Ebu Davud, a Ahmed i El-Buhari ocijenili su ga vjerodostojnim.[1]
Slične predaje prenose Sevban[2], Rafia b. Hadidž[3] i drugi ashabi, radijallahu anhum, tako da neki učenjaci tvrde da je ovaj hadis mutevatir.[4]
Od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dao sebi pustiti krv dok je bio u ihramima i da je dao sebi pustiti krv dok je postio.
U predaji koju bilježi Ebu Davud navodi se da je dao sebi pustiti krv dok je postio.[5]
Od Šu‘be se prenosi da je rekao: “Čuo sam Sabita el-Bunanija kako pita Enesa b. Malika, radijallahu anhu: ‘Jeste li hidžamu u vrijeme posta smatrali pokuđenom?’ ‘Ne’, reče, ‘osim zbog slabosti koju uzrokuje.’” Bilježi ga El-Buhari.
U predaji koju bilježi Ebu Davud od Enesa, radijallahu anhu, navodi se da je rekao: “U vrijeme posta nismo puštali krv samo zbog toga što nismo željeli da nas to oslabi i oteža nam post.”[6]
Pouke i propisi
- Mnogi hadisi ukazuju na to da hidžama – puštanje krvi, kvari post i onome ko pušta krv i onome kome se pušta krv, dok drugi hadisi upućuju na to da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dao da mu se pusti krv dok je postio, pa je zbog toga zabilježeno razilaženje učenjaka o pitanju hidžame. Većina učenjaka smatra da je hidžama dozvoljena postaču i da su hadisi koji je zabranjuju derogirani drugim hadisima.[7] Međutim, imam Ahmed smatra da hidžama kvari post, i to mišljenje odabrali su šejhul-islam Ibn Tejmijja i njegov učenik Ibnul-Kajjim.[8] Stalna komisija za fetve i naučna istraživanja u Saudijskoj Arabiji također je izdala fetvu da hidžama kvari post[9] i ovo mišljenje preferira većina učenjaka u Saudijskoj Arabiji.[10] Shodno tome, sigurnije je da se postač kloni hidžame, kako ispravnost svog posta ne bi doveo u sumnju i kako bi se klonio postupaka o kojima učenjaci imaju različite stavove.
- U hadisu koji prenosi Enes, radijallahu anhu, ukazuje se na to da hidžama slabi postača pa je zbog toga i zabranjena. U ovoj zabrani ogleda se jedna od osnovnih odlika šerijata, a to je da on štiti ljude od svakog vida štete.
- Postaču je zabranjeno da se podvrgne tretmanu puštanja krvi zbog slabosti koju prouzrokuje taj postupak, dok je onome ko obavlja taj tretman, tj. pušta krv, to zabranjeno zbog mogućnosti dospijeća krvi u grlo, tj. nije siguran da tokom puštanja krvi neće progutati koju kapljicu. Međutim, ako se tretman hidžame obavlja savremenim aparatima, koji omogućavaju puštanje krvi bez sisanja ustima, tada onome ko obavlja tretman hidžame post neće biti pokvaren.[11]
- Puštanje krvi rasijecanjem vene (el-fasd i eš-šert) ima isti tretman kao i hidžama, tako da je post pokvaren onome ko dopusti da mu se na ovaj način pusti krv, dok osobi koja mu pušta krv to ne kvari post.[12]
- Ko namjerno izazove curenje krvi iz nosa, kako bi smanjio pritisak u glavi ili u bilo koju drugu svrhu, post će mu biti pokvaren. Ako postaču poteče krv iz nosa bez njegove namjere, to mu neće pokvariti post makar krv bila obilna[13]. U slučaju da ga curenje krvi oslabi pa osjeti potrebu da njen gubitak nadomjesti hranom, tada mu je dozvoljeno prekinuti post jer ima status bolesnika.
- Davanje krvi u svrhu obavljanja liječničkih pretraga (nalaza) neće pokvariti post ako se radi o maloj količini, ali je bolje da se odgodi do noći kako bi se izbjegli postupci o kojima su učenjaci zauzeli različite stavove. Ako se radi o većoj količini krvi, to onda kvari post i treba da se radi samo noću. Međutim, ako je bolesniku neophodno vađenje nalaza, tada će prekinuti post i izvaditi nalaze, a poslije napostiti taj dan jer ima status bolesnika kome je prekid posta zbog bolesti opravdan.[14]
- Ako postač izgubi mnogo krvi u saobraćajnom udesu ili zbog neke rane, to neće utjecati na ispravnost njegovog posta. Ukoliko u takvoj situaciji osjeti potrebu da prekine post zbog slabosti organizma, tada ima status bolesnika koji može prekinuti post i propuštene dane poslije napostiti.[15]
- Ako postač izvadi zub, to mu neće pokvariti post makar iz rane isteklo mnogo krvi, jer vađenjem zuba nije imao namjeru da pusti krv, tako da istjecanje krvi nije bilo ciljano i namjerno. Međutim, dužan je paziti da ne proguta krv, jer ako je namjerno proguta, post mu je pokvaren.[16]
- Dijaliza kod bubrežnih bolesnika, koja podrazumijeva čišćenje krvi, a potom dodavanje u krv određenih hemijskih supstanci i hranjivih sastojaka, poput glukoze i soli, a potom povratak takve krvi u tijelo, kvari post.[17]
10.Dobrovoljno davanje krvi kvari post kao i hidžama, i zato će postač to raditi samo noću. Ako se javi potreba za davanjem krvi kako bi se spasio život bolesnika, tada mu je dozvoljeno dati krv, a post će prekinuti i poslije napostiti.[18]
11.Ovi hadisi upućuju nas na zaključak da hranjive injekcije kvare post.[19]
Vrijednost dobrovoljnog posta
Od Ebu Umame, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Došao sam Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: ‘Naredi mi nešto, da to od tebe uzmem i prakticiram!’ ‘Drži se posta jer se s njim ništa ne može porediti’, reče on.”
U drugoj predaji navodi se da je Ebu Umama, radijallahu anhu, upitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Koje je djelo najbolje?”, a on mu je rekao: “Drži se posta jer njemu ništa nije ravno.”
U jednoj predaji navodi se da je Ebu Umama, radijallahu anhu, rekao: “Allahov Poslaniče, naredi mi djelo s kojim ću ući u Džennet!” “Drži se posta jer njemu ništa nije ravno”, rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Nakon toga, iz Ebu Umamine kuće danju se nije vidio dim osim kada je imao goste.
U drugoj predaji zabilježeno je da je rekao: “Allahov Poslaniče, naredi mi nešto!” “Drži se posta jer njemu ništa nije ravno”, rekao mu je Poslanik. Nakon toga, Ebu Umama, njegova supruga i njihov sluga stalno su postili, a ako bi se iz njihove kuće vidio dim po danu, znalo bi se da imaju goste. Tako su postupali određeno vrijeme, a potom je Ebu Umama ponovo došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: “Allahov Poslaniče, naredio si nam post, pa se nadam da nam je Allah u tome dao bereket (blagoslov). Allahov Poslaniče, naredi mi još nešto!” “Znaj, kad god padneš Allahu na sedždu, On će ti njome povećati deredžu (stepen) i obrisati loše djelo”, reče mu Poslanik. Bilježe ga En-Nesai i Ahmed, a vjerodostojnim su ga ocijenili Ibn Huzejma, Ibn Hibban i El-Hakim.[1]
Pouke i propisi
- Hadis ukazuje na ažurnost ashaba, radijallahu anhum, u postavljanju pitanja o onome što će im koristiti na ahiretu.
- Post se ubraja u najbolja djela, a ovaj hadis ukazuje na to da je post najbolje dobro djelo. U drugom hadisu navodi se da je ipak namaz najbolje djelo: “Znajte da je namaz vaše najbolje djelo.” Iz ovoga bi se moglo shvatiti da vrijednost djela ovisi o onome ko ga izvršava. Tako je za neke ljude post najbolji jer ih odvraća od zabranjenih strasti i čisti njihovo srce za ibadet Uzvišenom Allahu, dok je namaz bolji za neke druge jer njihova tijela teško podnose post ili ih post slabi i usporava u izvršavanju drugih obaveza. Ibnul-Kajjim, Allah mu se smilovao, rekao je: “Ko ima veliku strast prema ženama, njemu je post bolji od drugih ibadeta.”
- Iz hadisa saznajemo da post obuzdava porive i strasti koji vode u grijeh i odvraćaju od dobrih djela. Otuda je post naređen mladiću koji nije u mogućnosti da se oženi i koji se boji da će počiniti haram. Zbog toga postu ništa nije ravno, niti se u ovom kontekstu s njim može porediti neko drugo djelo.
- Ebu Umama i njegovi ukućani prakticirali su post dosljedno izvršavajući Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, preporuku, što jasno ukazuje na ažurnost ashaba, radijallahu anhum, u izvršavanju svih naredbi čistog šerijata.
- Hadis, između ostalog, upućuje na to da je propisano lijepo dočekati gosta, a u lijep postupak prema gostu spada i prekidanje dobrovoljnog posta.
Nastavit će se inšaAllah…
Iz knjige: El-Munteka lil hadis fi ramadan – Odabrane besjede o ramazanu
Autor: Dr. Ibrahim b. Muhammed El-Hukajl
Preveo: Fahrudin ef. Haseljić
[1] En-Nesai, 4/165, i Ahmed, 5/248. Vjerodostojnim su ga ocijenili Ibn Huzejma, 1893, Ibn Hibban, 3425, El-Hakim, 1/582, i Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 4/104. Prve dvije predaje bilježi En-Nesai, treću bilježi Ibn Hibban, a četvrtu Ahmed.
[1] Ebu Davud, 2369, En-Nesai, El-Kubra, 3126, Ibn Madža, 1681, i Ahmed, 4/123. Vjerodostojnim su ga ocijenili Alija b. El-Medini i El-Buhari, kako se to navodi u djelu Et-Telhisul-habir, 2/193. Sin imama Ahmeda, Abdullah, prenosi od svog oca da je rekao: “Ovo je najvjerodostojniji hadis koji se prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, o tome da hidžama kvari post i onome ko pušta krv i onome kome se krv pušta.” Također, vjerodostojnim su ga ocijenili Ibn Hibban, 3533, i El-Hakim, koji spominje da tako smatra i Ibn Rahavejh, 1/592. En-Nevevi ga je u El-Medžmuu, 6/350, također ocijenio vjerodostojnim, rekavši: “Ispunjava Muslimove uvjete.”
[2] Bilježe ga Ebu Davud, 2371, Ibn Madža, 1680, Ed-Darimi, 1731, Ahmed, 5/276, i Et-Tajalisi, 989. Vjerodostojnim su ga ocijenili Ibn Hibban, 3532, i Ibn Huzejma, 1962–1963.
[3] Bilježe ga Et-Tirmizi, 774, koji kaže: “Hasen sahih”, i Ahmed, 3/465, a Ibn Hibban, 3535, ocijenio ga je vjerodostojnim.
[4] Mutevatir je hadis koji u svakoj generaciji prenose skupine ljudi, tako da je nemoguće da se slože na nečemu što je laž ili što je pogrešno. (op. prev.)
[5] Bilježe ga El-Buhari, 1836, Muslim, 1202, Ebu Davud, 2372–2374, i Et-Tirmizi, 775–777.
[6] Prethodnu predaju bilježi El-Buhari, 1838, a ovu bilježi Ebu Davud, 2375.
[7] Mišljenje o dozvoljenosti hidžame postaču prenosi se od Ebu Seida el-Hudrija, Ibn Mes‘uda i Ummu Seleme, radijallahu anhum. Također, dozvoljenom je smatraju Urva i Seid b. Džubejr, i to je stav trojice imama mezheba: Ebu Hanife, Malika i Šafije. Vidjeti: El-Mugni, 4/350, i El-Istizkar, 3/324–326, u kojem Ibn Abdul-Berr navodi da su hadisi o zabrani derogirani hadisima o dozvoli; El-Muhalla, 6/204–205, Fethul-Bari, 4/174–178, Subulus-selam, 2/158–160, i Nejlul-evtar, 4/275.
[8] Stav da hidžama kvari post zastupaju Ata, Abdurrahman b. Mehdi, imam Ahmed, Ishak, Ibnul-Munzir i Ibn Huzejma. Ibn Kudama prenosi da su se neki ashabi u danima posta podvrgavali hidžami noću, poput Ibn Omera, Ibn Abbasa, Ebu Musaa i Enesa, radijallahu anhum. Vidjeti: El-Mugni, 4/350, Medžmuu fetava, 25/257, Risaletu Hakikatis-sijam, 81–84, Tehzibus-sunen, 6/354–368, i I‘lamul-muvekkiin, 2/52. Ibnul-Kajjim u djelu Zadul-mead, 4/61–62, kaže: “Oni koji smatraju da je hidžama dozvoljena postaču, za svoj stav moraju navesti četiri dokaza: da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dao da mu se pusti krv dok je bio zdrav, a ne bolestan; da je dao da mu se pusti krv dok je bio kod kuće, a ne na putovanju; da je to uradio dok je postio obavezni post, a ne nafilu; da je to uradio nakon zabrane hidžame, a ne prije toga. Ako se potvrde ove četiri stvari, tada možemo prihvatiti da je postaču dozvoljena hidžama, dok u suprotnom to ne možemo prihvatiti.”
[9] Vidjeti: Stalna komisija za fetve, Fetava, 10/261–262, br. 11917.
[10] Stav da hidžama kvari post odabrali su Ibn Sa‘di u djelu El-Ihtijarat, 62, Muhammed b. Ibrahim u svojim Fetvama, 4/191, Ibn Baz u djelu Medžmuu fetava ve resail, 15/217, Ibn Usejmin u djelima Eš-Šerhul-mumti, 6/378–381, i Fetava, 1/521, kao i Ibn Džibrin u Fetava sijam, 54–56.
[11] Vidjeti: Eš-Šerhul-mumti, 6/382.
[12] To je fetva Stalne komisije za fetve, 10/262, br. 547, stav šejhul-islama Ibn Tejmijje, Medžmuu fetava, 25/268, a zastupa ga i šejh Muhammed b. Ibrahim u svojim Fetvama, 4/191.
[13] Ovo mišljenje odabrali su Ibn Tejmijja, El-Ihtijaratul-fikhijja, 108, Ibn Ibrahim, Fetava, 4/191, i Ibn Usejmin, Medžmuu fetava, 19/249. Također vidjeti: Stalna komisija za fetve, Fetava, 10/264, br. 3455.
[14] Vidjeti: Stalna komisija za fetve, Fetava, 10/263, br. 56, Ibn Baz, Medžmuu fetava, 3/238–239, i Ibn Usejmin, Medžmuu fetava, 19/250–251.
[15] Vidjeti: Ibn Usejmin, Fetava, 1/514.
[16] Ibn Usejmin, Medžmuu fetava, 19/249–253.
[17] Vidjeti: Stalna komisija za fetve, Fetava, br. 9944.
[18] Vidjeti: Ibn Usejmin, Fetava, 1/511.
[19] Vidjeti: Stalna komisija za fetve, Fetava, br. 5176.