Putnik, trudnica i dojilja imaju pravo da ne poste u ramazanu (Ramazanska besjeda 11. dio)

Enes b. Malik el-Ka‘bi kaže: “Opkolila nas[1] je konjica Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ja sam mu došao, a on je jeo, pa mi je rekao: ‘Sjedi i jedi!’ Rekao sam mu: ‘Ja postim.’ On reče: ‘Sjedi, reći ću ti o suzdržavanju (savm) ili postu (sijam). Uzvišeni Allah oslobodio je putnika pola namaza, a putnika, trudnicu i dojilju posta ili suzdržavanja.’ Tako mi Allaha, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je to oboje ili jedno od to dvoje. Kako sam nesretan što nisam jeo hranu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!” Hadis bilježi Ebu Davud.[2]

Pouke i propisi

1. Hadis nam ukazuje na Allahovu milost prema Njegovim robovima, koja se ogleda u tome što je nekih šerijatskih obaveza oslobodio one koji ih ne mogu obavljati ili one kojima bi izvršavanje tih obaveza predstavljalo štetu i poteškoću.
2. Iz hadisa se vidi lijep moral i plemenitost Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer je pozvao Enesa da jede sa njim, i njegova briga o svom ummetu, jer im je objasnio ono što im je potrebno.
3. Putnik ima pravo da ne posti i da krati namaz, i to su olakšice od Uzvišenog Allaha. Allah voli da se primjenjuju Njegove olakšice kao što voli da se primjenjuju i Njegovi osnovni propisi.
4. Uzvišeni Allah olakšao je trudnici i dozvolio joj je da ne posti u ramazanu, jer njen plod hrani se putem hrane koju ona konzumira, a koja se zbog posta može umanjiti ili nedostajati, ili joj post može predstavljati poteškoću, ili naškoditi njenom djetetu u utrobi. Stoga je Mudri Zakonodavac trudnici dozvolio da ne posti.
5. Uzvišeni Allah dozvolio je dojilji da ne posti jer dojilja treba kontinuirano konzumirati hranu zbog dojenja, pa joj post može naškoditi, ili predstavljati poteškoću, ili naškoditi njenom dojenčetu.
6. Uz ranije spomenute kategorije još se dodaje onaj ko ima potrebu da prekine post radi gašenja požara, borbe sa napastima (zvijerima) ili spašavanja nevinog koji se ne može spasiti drugačije nego uz prekid posta.[3]
7. Ako trudnica i dojilja ne poste zbog straha za svoje zdravlje ili zbog straha za sebe i svoju djecu, one trebaju samo nadoknaditi propuštene dane, i u vezi s ovim učenjaci su jednoglasni, jer se one tretiraju kao bolesnik koji strahuje za sebe (svoj život).[4] Učenjaci se razilaze o tretmanu osobe koja ne posti zbog straha za svoju djecu[5], a važeća fetva u našoj zemlji[6], i to je, ako Bog da, ispravan stav, kaže da i one trebaju samo nadoknaditi propuštene dane jer se i one tretiraju kao bolesnik i jer ih je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izjednačio sa putnikom u pogledu oslobađanja od posta, a poznato je da putnik samo nadoknađuje propuštene dane i ne daje iskupninu.

Propisi posta na putovanju

Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Hamza b. Amr el-Eslemi upitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: “Mogu li postiti na putovanju?” – a on je mnogo postio. “Ako hoćeš, posti, a ako hoćeš, ne posti!” Hadis bilježe El-Buhari i Muslim.[7]

Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, krenuo na put u ramazanu i postio dok nije stigao u El-Usfan, a potom je zatražio posudu s vodom, pa ju je popio tako da ga svijet vidi i nije postio sve dok nije stigao u Mekku. Ibn Abbas je govorio: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponekad je na putovanju postio, a ponekad nije postio, i ko je htio, postio je, a ko nije htio, nije postio.” Hadis bilježe El-Buhari i Muslim.[8]

Enes b. Malik, radijallahu anhu, kazuje: “Putovali smo sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, i onaj ko je postio nije prigovarao onome ko nije postio, niti je onaj ko nije postio zamjerio onome ko je postio.” Hadis bilježe El-Buhari i Muslim.[9]

Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, kaže: “Učestvovali smo u vojnom pohodu sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u ramazanu. Neki od nas su postili, a drugi nisu; postač nije prigovarao nepostaču, niti je nepostač nešto prebacivao postaču.” Smatrali su da je dobro postupio onaj ko ima snage pa posti, a da je također dobro postupio i onaj ko osjeti slabost pa ne posti. Hadis bilježi Muslim.[10]

Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi: “Putovali smo sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, za Mekku i postili smo. Zaustavili smo se na jednom mjestu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada je rekao: ‘Vi ste se, uistinu, približili vašem neprijatelju, pa ukoliko prekinete post, to će vas osnažiti.’ To je bila olakšica. Nakon toga neki od nas nastavili su post, a neki su ga prekinuli. Ponovo smo se zaustavili na drugom mjestu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potom je rekao: ‘Ujutro ćete se sukobiti sa neprijateljem, pa ukoliko prekinete post, to će vas osnažiti, pa prekinite post!’ To je bila naredba, pa smo prekinuli post.” Potom je Ebu Seid el-Hudri rekao: “Nakon toga postili smo na putovanju sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem.” Hadis bilježi Muslim.[11]

Pouke i propisi[12]

1. Hadis ukazuje na jednostavnost islama, lahkoću šerijata, kao i obzir prema stanju šerijatskih obaveznika, neka je Allahu velika hvala na tome.
2. Putniku je ostavljen izbor da posti ili ne posti, a sunnet je da odabere ono što je lakše. Navedeni hadisi su dokaz o slobodi izbora.

10.Osobi kojoj je teško postiti tokom putovanja preče je da ne posti. Osobi kojoj je teško napaštati i nije joj teško da posti na putovanju, preporučuje se da posti, jer time izvršava šerijatsku obavezu i izbjegava teži izbor.

11.Osobama koje stalno ili često putuju, zbog same vrste posla koji obavljaju, kao što su vozači, preporučuje se da poste ramazan, ako im sam post neće biti pretežak ili im neće naškoditi, jer time izvršavaju šerijatsku obavezu. Osobe koje su stalno na putovanju čak su obavezne postiti tokom putovanja, ukoliko ne mogu pronaći vrijeme za napaštanje propuštenih dana.

12.Odrasla osoba dužna je izvršiti sve šerijatske obaveze, odnosno onoliko koliko je u mogućnosti.

13.Preneseno je od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da bi nekada postio, a nekada ne bi postio tokom putovanja, zavisno od toga u čemu je veća korist, i tako bi odbacio smutnju i otklanjao štetu i teškoće. Musliman treba da se pridržava uputa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u tome.

14.U hadisu od Hamze el-Eslemija nalazi se dokaz o tome da treba pitati o svemu s čime se čovjek suočava u pogledu dozvoljenosti određenih stvari i stvari koje su korisnije za njega, kao što su to radili ashabi, neka je Allah zadovoljan njima.

15.Imam (vođa) ima pravo ljudima narediti da postupe po nekoj olakšici i ona im tada postaje obavezujuća. Tome se niko ne smije protiviti, jer je poslušnost imamu obaveza, a pokornost njemu u ovoj situaciji (tj. u primjeni olakšice) nije pokornost u griješenju.

16.Vođa mora biti blag prema svojim podanicima i voditi brigu o slabašnima. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je svima da prekinu post kako bi bili jači u susretu sa svojim neprijateljem, iako je među njima bilo i onih koje post ne bi iscrpio. Međutim, među njima je bilo onih koje bi post iscrpio, pa je upravo iz samilosti prema njima svima naredio da prekinu post.

17.U propisima u kojima je šerijatskom obvezniku ostavljeno na volju da bira između više dozvoljenih opcija, ne smije biti osporavanja niti prigovaranja od drugih, bez obzira za koju se od opcija on odlučio.

18.Razilaženje muslimana oko prihvatanja ili neprihvatanja šerijatskih olakšica, ili različito razumijevanje šerijatskih tekstova, ne smije biti razlogom razilaženja i neprijateljstva među njima.

19.Ovi hadisi ukazuju na bratstvo, ljubav i razumijevanje vjere koji su bili prisutni kod ashaba, radijallahu anhum. Onaj ko je koristio olakšicu, nije se zamjerio onome ko je postio, a onaj ko je postio, nije korio onoga ko je koristio olakšicu u postu.

20.Dozvoljeno je putovati u ramazanu, jer je i sam Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, putovao za vrijeme ramazana u godini oslobođenja Mekke.[13]

21.Onome ko je odlučio putovati sutradan nije dozvoljeno da tokom noći zanijjeti da neće postiti, jer putovanje ne počinje sa namjerom putovanja, već počinje sa samim kretanjem na put.[14]

22.Osobi koja iščekuje polazak na putovanje nije dozvoljeno prekinuti post sve dok ne krene na put ili ne sjedne u prijevozno sredstvo.[15]

Nastavit će se inšaAllah…

Iz knjige: El-Munteka lil hadis fi ramadan – Odabrane besjede o ramazanu

Autor: Dr. Ibrahim b. Muhammed El-Hukajl       

Preveo: mr. Ahmed Purdić