Vrijednost priređivanja iftara postaču (Ramazanska besjeda 8.dio)

Zejd b. Halid el-Džuheni, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko priredi iftar postaču, imat će istu nagradu kao i on (postač), s tim što postaču neće biti umanjena njegova nagrada.” Hadis bilježi Et-Tirmizi i kaže da je hasen sahih.[1]

U drugom se predanju navodi: “Ko priredi postaču iftar, nahrani ga i napoji, imat će istu nagradu kao i on (postač), a da postaču neće biti umanjena njegova nagrada.”[2]

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da ga je neka žena pozvala da iftari kod nje, pa je on otišao i rekao: “Obavještavam te da će svaka porodica kod koje iftari bilo koji čovjek imati istu nagradu kao i on.” Ona je rekla: “Poželjela sam da s vremena na vrijeme iftariš kod mene”, ili je rekla nešto tome slično. On je odgovorio: “Ja (isto to) želim za članove svoje porodice.”[3]

Pouke i propisi

1. Uzvišeni Allah Svojim robovima pruža mnoge prilike za činjenje dobrih djela i zarađivanje sevapa, među kojima je i podsticanje na činjenje dobročinstva drugima, za što slijedi velika nagrada.[4]
2. U hadisu se ukazuje na vrijednost priređivanja iftara postaču i objašnjava da onaj ko iftar pripremi ima nagradu kao i onaj ko je postio.
3. Uzvišeni Allah od Sebe nagrađuje onoga ko pripremi iftar postaču, dakle ne iz postačeve nagrade za post, tako da ni postačeva nagrada neće biti umanjena. Ovo su znakovi Allahove blagodati i plemenitosti.[5]
4. Hadis potvrđuje šerijatskopravnu utemeljenost poziva na iftar i njegovog prihvatanja, a odbijanje tog poziva, iz predostrožnosti ili straha od umanjenja nagrade, smatra se cjepidlačenjem i vidom pretjerivanja, jer postačeva nagrada ne umanjuje se time što iftari kod nekoga. Ako se na iftar pozivaju samo siromasi, pa poziv (greškom) dobije i bogata osoba, tada ona može odbiti taj poziv.
5. U hadisu se ukazuje na šerijatskopravnu utemeljenost činjenja dobročinstva porodici i bližnjima, upućuje se poticaj porodicama da prihvataju pozive na iftar, ali i da oni priređuju iftare, kako bi dobili nagradu, kao što je uradio Ebu Hurejra, radijallahu anhu.
6. Onaj ko priprema iftar postaču treba imati za cilj dobijanje nagrade za pripremanje iftara i ugošćavanje svoga brata, a posebno ako je on siromašan.
7. Pod priređivanjem iftara podrazumijeva se upućivanje poziva postaču da na iftar dođe u domaćinovu kuću, ali to se ostvaruje i u slučaju kada domaćin pripremi ili kupi hranu i pošalje je postaču. Naglašavamo da je potrebno izbjegavati pretjerivanje u tome, a pogotovo u našem vremenu kada se raširila pojava organiziranja zajedničkih iftara (u restoranima).
8. Iz hadisa koji govore o vrijednosti pripremanja iftara postaču shvata se da će se nagrada za pripremanje iftara postići i ako se siromahu dadne novac za kupovinu iftara, pa on za jedan dio novca kupi hranu, a ostatak novca uštedi za druge potrebe, što je dodatna korist za siromaha koji jedan dio novca usmjerava za ono što mu je potrebno.

Poglavlje 16
Vrijednost ‘umre u ramazanu

Abdullah b. Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što se vratio sa Oproštajnog hadždža, rekao ensarijki Ummu Sinan: “Šta te spriječilo od (obavljanja) hadždža?” Rekla je: “Otac toga i toga”, misleći na svog muža, “imao je dvije deve (koje smo koristili za navodnjavanje usjeva) – na jednoj od njih, on je obavio hadždž, a drugu (je ostavio da s njom) navodnjavamo svoje usjeve.” Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, tada reče: “Doista, ‘umra obavljena u ramazanu vrijedi kao hadždž (obavljen) sa mnom.” Hadis bilježe El-Buhari i Muslim.[6]

U drugom predanju, koje također bilježe El-Buhari i Muslim, navodi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ovoj ženi rekao: “Kada dođe ramazan, ti obavi ‘umru, jer ‘umra obavljena u ramazanu vrijedi kao hadždž.”[7]

Ummu Ma‘kil, radijallahu anha, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Obavi ‘umru u ramazanu jer ona doista (vrijedi) kao hadždž.” Hadis bilježi Ebu Davud.[8]

Slično predanje bilježi se od Džabira, Enesa, Ebu Hurejre i Vehba b. Hanbeša, radijallahu anhum.[9]

O riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “…‘umra obavljena u ramazanu vrijedi kao hadždž”, Ibn Bettal, Allah mu se smilovao, kaže: “Riječi ukazuju da je hadždž na koji ju je podsticao bio nafila, jer postoji konsenzus islamskih učenjaka da ‘umra ne može zamijeniti obavezni hadždž…, a riječi: ‘…vrijedi kao hadždž’, misli se u sevapima (nagradi), a blagodati (nagrade) ne saznaju se analogijom, s obzirom da Allah Svoju dobrotu daje kome On hoće.”[10]

Pouke i propisi

1. Iz hadisa se saznaje veličina Allahove milosti i dobrote prema Njegovim robovima, jer On daje veliku nagradu za mala djela, pa zato neizmjerno zahvaljujmo Uzvišenom Allahu!

10.Uočava se velika brižnost i pažnja koju je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pokazivao prema svom ummetu, posjećujući svoje sljedbenike i raspitujući se o njima. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je najbolji savjetnik i ovaj obrazac ponašanja treba usvojiti svako kome Allah podari da preuzme neku odgovornu funkciju u zajednici: treba iskazivati milost, upućivati savjete, raspitivati se o stanju ljudi i raditi na ostvarivanju svega onoga od čega će ljudi imati i vjersku i ovosvjetsku korist.

11.‘Umra u ramazanu ne može zamijeniti obavezni hadždž. Ona ima vrijednost (sevap) kao hadždž, ali ne može ga zamijeniti i obveznika osloboditi dužnosti izvršavanja tog farza. U vezi s ovim pitanjem, islamski učenjaci imaju jednoglasan stav.[11]

12.Nagrada za neko djelo povećava se ukoliko se to djelo obavlja u blagoslovljenom i odabranom vremenu, isto kao što se povećava ukoliko je djelo popraćeno većom skrušenošću srca i iskrenošću.[12]

13.Ovaj hadis, i njemu slični, koji govore o nagradi za određene ibadete, ne mogu zamijeniti izvršavanje obaveznih ibadeta. Tako se spominje u hadisima da sura Kul-huvallahu ehad vrijedi trećinu Kur’ana, tj. u nagradi, ali ona ne može nadomjestiti učenje Kur’ana.[13]

14.Prema ovom hadisu, ‘umra obavljena u ramazanu, kao odabranom vremenu, jednaka je hadždžu. “Onaj ko obavi ‘umru u ramazanu obuhvatio je svetost mjeseca ramazana, kao i svetost ‘umre, i time je objedinio blagoslov vremena i mjesta, te je stoga prikladno da dobije nagradu poput nagrade za obavljen hadždž kod kojeg se sjedinjuje blagoslovljeno vrijeme, a to su mjeseci hadždža, i blagoslovljeno mjesto.”[14]

Ovome treba dodati i činjenicu da je obavljanje ‘umre u ramazanu vrlo težak i zahtjevan obred jer se obavlja tokom posta, ali i kad se ne posti, to je zahtjevno zbog putovanja, zatim, ako se tokom njenog obavljanja u ramazanu ne posti, osoba je dužna nadoknaditi propuštene dane posta, što je dodatna poteškoća koja, ukoliko se ‘umra obavlja izvan ramazana, ne postoji. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je Aiši, radijallahu anha, kada joj je naredio obavljanje ‘umre: “Bit ćeš nagrađena shodno svom trudu”, ili je rekao: “…shodno svom utrošku.” Hadis bilježi Muslim.[15]

15.Nagradu spomenutu u hadisu zaslužuje onaj ko obavi obrede ‘umre u ramazanu, makar i ne ostao u Mekki, nego se odmah poslije obavljene ‘umre vrati u svoje mjesto boravka.

16.Nije ispravno iz ovog hadisa razumjeti da u toku jednoga ramazana, ili čak u jednom ramazanskom danu, treba obaviti ‘umru što više puta tako što će se izlaziti van granica Harema i ponovo se vraćati u njega. Takav postupak, koji je, nažalost, prisutan u ovom vremenu, suprotan je sunnetu i postupcima ashaba, radijallahu anhum. Ni od jednog ashaba ne prenosi se da je ‘umru obavljao više puta tokom jednog dolaska u Mekku.[16]

17.Onaj ko obavi ‘umru u ramazanu i odluči da ostane u Haremu kod časne Allahove kuće za vrijeme ramazana, ili njegovih zadnjih deset dana, obavezan je čuvati svoje organe od svega onoga što je Uzvišeni Allah zabranio, jer grijeh počinjen u Mekki veći je nego na nekom drugom mjestu, a kako je tek velik ako se uz to još doda i svetost ramazana!

18.Onaj ko odluči da ramazan provede u blizini Harema zajedno sa suprugom i djecom, mora voditi računa o njima i čuvati ih da ne počine neki grijeh, kako se ne bi desilo da bude u blizini Harema želeći nagradu, a da na kraju ponese više grijeha nego sevapa, zbog nepažnje i nebrige za postupke svoje porodice.

19.Ako osoba zanijjeti ‘umru i stigne u Mekku posteći, tada ima mogućnost da izabere jednu od dvije opcije: ili da prekine post i obavi ‘umru, ili da sačeka vrijeme iftara pa kada se iftari da obavi ‘umru. U ovom slučaju bolje je prekinuti post i obaviti ‘umru, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prakticirao ‘umru obaviti odmah po dolasku u Mekku.

Nastavit će se inšaAllah…

Iz knjige: El-Munteka lil hadis fi ramadan – Odabrane besjede o ramazanu

Autor: Dr. Ibrahim b. Muhammed El-Hukajl

Preveo: mr. Ahmed Purdić