Aiša, radijallahu anha, kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, osvanuo bi džunup, pa bi se okupao (uzeo gusul), zatim bi se zaputio ka džamiji, a sa glave bi mu padale kapljice vode, i postio bi taj dan.” Hadis bilježi Ahmed.[1]
Ebu Bekr b. Abdurrahman prenosi od nekih Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba da su rekli: “Vidjeli smo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u El-Ardžu kako po glavi poljeva vodu, zbog žeđi ili zbog vrućine, a postio je.” Predanje bilježi Ebu Davud.[2]
El-Buhari, Allah mu se smilovao, kaže: “Ibn Omer, radijallahu anhuma, kvasio je haljinu i stavljao je na sebe, a postio je. Eš-Ša‘bi bi odlazio u kupatilo (i kupao se), a bio je postač. Ibn Abbas, radijallahu anhuma, rekao je: ‘Nema smetnje da postač okusi ono što je u loncu ili nešto drugo…’[3] Hasan (El-Basri), Allah mu se smilovao, rekao je: ‘Nema smetnje da postač ispire grlo i da se rashlađuje.’ Ibn Mes‘ud, radijallahu anhu, rekao je: ‘Kada neko od vas bude htio postiti, neka osvane nakvašen vodom i začešljan.’ Enes je kazao: ‘Ja imam bazen u koji ulazim kao postač.’”[4]
Pouke i propisi
- Postaču je dozvoljeno da vrućinu i žeđ ublaži poljevanjem vode po cijelom tijelu ili po nekim njegovim dijelovima, svejedno bilo to tokom obaveznog ili neobaveznog kupanja.[5]
- Postaču je dozvoljeno da zaroni u vodu, ali mora voditi računa o tome da ne proguta ili ne ušmrkne vodu.[6]
- Olakšavanje poteškoća kojima je izložen šerijatski obveznik prilikom obavljanja ibadeta, ukoliko se čini dozvoljenim sredstvima, ne ubraja se u mrzovolju prema izvršavanju ibadeta, niti treba izbjegavati prakticiranje olakšica.
- Čovjek je slab i nemoćan te ima veliku potrebu za Allahovim blagodatima, u što se ubrajaju i sredstva kojima čovjek ublažava muke i poteškoće.
- Postaču je dozvoljeno da ulazi u saune i tome slično. Korištenje mirisa i uljepšavanje općenito ne kvare post niti su pokuđeni postaču.
- Postaču je dozvoljeno da koristi izvor, rijeku ili bazen u svrhu rashlađivanja, čišćenja ili sportskih aktivnosti i time se ne kvari post.
- Osobi koja kuha dozvoljeno je da okusi hranu jezikom, bez gutanja, ukoliko se za tim ukaže potreba. Imam Ahmed, Allah mu se smilovao, kaže: “Draže mi je da ne kuša hranu, ali ako bi to uradio, ne bi mu škodilo i nema smetnje da tako postupi.”[7] Stalna komisija za fetve to je dozvolila.[8]
Etape propisivanja posta
El-Bera, radijallahu anhu, kaže: “Kada bi koji od drugova Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, postio i kada bi nastupio iftar, a on zaspao prije nego bi večerao, on te noći ne bi ništa jeo, a ni sutrašnji dan dok ne nastupi večer.[9] Tako je Kajs b. Sirma el-Ensari postio, i kada je bilo vrijeme iftara, došao je svojoj supruzi i rekao joj: ‘Ima li šta za jelo?’ ‘Nema’, rekla je ona, ‘ali ću otići da potražim.’ Kako je on tog dana (naporno) radio, savladao ga je san. Kada je došla njegova supruga i vidjela ga kako spava, rekla je: ‘Nisi uspio (iftariti)’, tj. propustio si ono što si tražio, a to je hrana.[10] Polovinom narednog dana, on se onesvijestio. To je kasnije spomenuto Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa je objavljen ajet: ‘Dozvoljeno vam je da u noći posta spolno općite sa svojim ženama…’ (El-Bekara, 187), čemu su se ashabi veoma obradovali. Također je objavljeno: ‘Jedite i pijte dok vam ne bude jasan bijeli konac od crnog konca’ (El-Bekara, 187).” Hadis bilježi El-Buhari.[11]
Muaz b. Džebel, radijallahu anhu, kaže: “Namaz je propisan u tri etape, a i post je propisan u tri etape…”, pa je spomenuo etape propisivanja namaza, a zatim je rekao o postu: “Doista je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postio tri dana u svakom mjesecu, i postio je dan Ašure, pa je Uzvišeni Allah objavio: ‘O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili, i to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha nahrane…’ Pa ko je htio, postio je, a ko je htio, nije postio i za svaki dan bi nahranio jednog siromaha, i to bi mu bilo dovoljno. Tada je to bilo dozvoljeno. Zatim je Uzvišeni Allah objavio: ‘U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti…’ Ovim je post propisan kao obaveza onome koga (ramazan) zatekne kod kuće, putniku je propisano da naposti, a starim i iznemoglim osobama, koje ne mogu postiti, propisano je davanje fidje – iskupa.” Hadis bilježi Ebu Davud.[12]
U predanju koje bilježi Ahmed navodi se: “Što se tiče etapa propisivanja posta, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, po dolasku u Medinu postio je u svakom mjesecu po tri dana. Jezid b. Harun kaže: ‘Postio je devetnaest mjeseci, od rebiul-evvela do ramazana, po tri dana svakog mjeseca, i postio je dan Ašure, zatim je Allah naredio post riječima: O vjernici! Propisan vam je post, kao što je propisan onima prije vas…, do riječi: Onima koji ga jedva podnose – iskup je da jednog siromaha nahrane (El-Bekara, 183–184). Pa ko je htio, postio je, a ko je htio, nahranio bi jednog siromaha, i to bi mu bilo dovoljno. Zatim je’, kaže on, ‘Uzvišeni Allah objavio drugi ajet: U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede (El-Bekara, 185).’ Ovim je Allah propisao post zdravoj osobi koju (ramazan) zatekne kod kuće, a olakšao je bolesniku i putniku, i propisao je hranu (fidju) staroj osobi koja ne može postiti. Ovo su dvije etape.” Dalje on nastavlja: “(Ashabima) je bilo dozvoljeno da jedu, piju i spolno opće sa suprugama sve dok ne zaspu. Kada bi zaspali, to bi im postalo zabranjeno. Desilo se da se jedan ensarija po imenu Sirma, nakon što je proveo dan naporno radeći, navečer vratio kući, potom je klanjao jaciju i zaspao a da ništa nije ni jeo ni pio, i tako je dočekao jutro i nastavio postiti. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio ga je iscrpljenog, pa ga je upitao: ‘Zašto mi izgledaš potpuno iscrpljen?’ Rekao je: ‘Allahov Poslaniče, ja sam jučer radio i kada sam se vratio kući, ispružio sam se i zaspao. Kada sam ujutro ustao, nastavio sam sa postom.’”
Prenosilac hadisa kaže: “Omer je imao odnos sa ženom, robinjom ili suprugom, nakon spavanja, pa je došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i spomenuo mu to, te je Uzvišeni Allah objavio: ‘Dozvoljava vam se da se u noćima dok traje post sastajete sa svojim ženama; one su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća. Allah zna da vam je bilo teško, pa je prihvatio pokajanje vaše i oprostio vam. Zato se sada sastajte sa njima u želji da dobijete ono što vam je Allah već odredio. Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore; od tada postite sve do noći’…” (El-Bekara, 187)
Pouke i propisi
- Jedan vid milosti Uzvišenog Allaha ogleda se i u davanju olakšica Njegovim robovima, vjernicima. Tako je u prvoj fazi propisivanja posta bilo naređeno suzdržavanje od svega što kvari post, od trenutka kada neko, nakon zalaska sunca ili klanjanja jacija-namaza, zaspi, pa sve do zalaska sunca narednog dana. To je prvim muslimanima predstavljalo veliku poteškoću, kao što se spominje u kazivanju o Sirmi, radijallahu anhu. Uzvišeni Allah dao im je olakšicu time što je dozvolio jelo, piće i odnos sa ženama u noćima ramazana, svejedno spavao postač poslije zalaska sunca ili ne spavao. Bila je to olakšica od Uzvišenog Allaha i Njemu pripada sva hvala i zahvala.
- U hadisu se spominje ženino služenje muža, što je znak lijepog bračnog suživota i poslušnosti mužu.
10.U ovom hadisu dolazi do izražaja bogobojaznost ashaba, radijallahu anhum, koji su pokazali visok nivo svjesnosti o Allahu u izvršavanju tajnih i javnih djela, u primjeni propisa Uzvišenog Allaha, uz osjećaj straha od njihovog zanemarivanja. U nekim predanjima ovog hadisa kaže se: “Njegova je supruga zakasnila, pa je on zaspao i ona ga je probudila, ali je on prezirao da pogriješi prema Allahu i Njegovom Poslaniku i odbio je da jede, te je osvanuo posteći.”[13]
U drugom se predanju navodi: “Spustio je glavu i zaspao, pa kada se njegova supruga vratila sa hranom i rekla mu: ‘Jedi!’, on joj je odgovorio: ‘Ja sam spavao’, a ona mu je rekla: ‘Ti nisi spavao.’ Tako je on osvanuo gladan i iscrpljen.”[14]
11.Dozvoljeno je radovati se olakšici Uzvišenog Allaha, i to nije u koliziji sa primjenom Njegovih propisa, jer sve je od Uzvišenog Allaha. On voli da se primjenjuju Njegove olakšice, kao što voli da se primjenjuju i Njegovi propisi u kojima nema olakšica.
12.Allah je ukazao milost Svojim robovima propisujući im samo ono što je korisno za njih i popravljajući i čisteći njihova srca i duše ibadetima (obredoslovljem).
13.Uzvišeni Allah postepeno je ustanovljavao propise, koji do tada nisu bili sastavni dio života vjernika, tako da su obavezni namaz i post propisani u tri etape. Također, na isti se način pristupilo odvikavanju od alkohola, koji je do tada bio uobičajena i svakodnevna pojava, tako da je zabrana konzumiranja alkohola objavljena postepeno, kao rezultat milosti i olakšanja kojima je Uzvišeni obasuo Svoje robove. Njemu pripada sva zahvala!
14.Obavezni post propisan je postepeno jer na početku islama ljudi nisu bili naviknuti na njega, kao što se spominje u drugom predanju ovog hadisa u kojem se navodi da je Muaz, radijallahu anhu, rekao: “Ljudi nisu bili naviknuti na post, i post im je teško padao.”[15]
15.Post je propisan u tri etape:
(a) Postiti tri dana u svakom mjesecu i dan Ašure.
(b) Osobama koje su bile dužne postiti pružena je mogućnost da poste mjesec ramazan ili da ne poste. Ukoliko nisu postili, morali su plaćati (iskup) u vidu hranjenja siromaha.
(c) Post je propisan kao obavezan onome ko je u stanju (postiti), a iz ove obaveze izuzete su stare i iznemogle osobe, koje ne mogu postiti, propisivanjem olakšice u vidu hranjenja siromaha (davanja fidje). Isti tretman ima bolesnik koji je izgubio nadu u ozdravljenje.
Nastavit će se inšaAllah…
Iz knjige: El-Munteka lil hadis fi ramadan – Odabrane besjede o ramazanu
Autor: Dr. Ibrahim b. Muhammed El-Hukajl
Preveo: mr. Ahmed Purdić
[1] Ahmed, 6/99, En-Nesai, El-Kubra, 2986–2987, Ebu Ja‘la, 4708, El-Bezzar, 1552, i Et-Tajalisi, 1503, i njegov lanac prenosilaca je autentičan. Također, u nešto drugačijem obliku bilježe ga i El-Buhari i Muslim.
[2] Ebu Davud, 2365, i Malik, El-Muvetta, 1/294, a od njega ga prenosi Eš-Šafi, Musned, 1/157. Također ga bilježe i Ahmed, 3/475, i El-Hakim, 1/598. Autentičnim su ga ocijenili Ibn Abdul-Berr, Et-Temhid, 22/47, El-Hafiz, Taglikut-ta‘lik, 3/153, El-Ajni, Umdetul-kari, 11/11, i Albani, Sahih Ebi Davud.
[3] Kompletna rečenica glasi: “Nema smetnje da okusi (kuša) ono što je u loncu, ili nešto drugo, ukoliko to ne uđe u njegovo grlo.” (op. prev.)
[4] Sahihul-Buhari, 2/681, i Taglikut-ta‘lik, 3/151.
[5] Avnul-ma‘bud, 6/352.
[6] Merkatul-mefatih, 4/441.
[7] El-Mugni, 3/19.
[8] Fetava el-ledžna ed-daima, br. 9845. Istu je fetvu dao i šejh Ibn Usejmin. Vidjeti: Fetava erkanul-islam, 484.
[9] Takav je bio propis u prvoj etapi propisivanja posta. (op. prev.)
[10] Ova rečenica nije dio hadisa nego je moje objašnjenje. (op. a.)
[11] El-Buhari, 1816, Ebu Davud, 2314, Et-Tirmizi, 2968, i Ahmed, 4/295.
[12] Ebu Davud, 507, Ahmed, 5/246, i Et-Taberani, El-Kebir, 20/132. El-Hakim ga smatra autentičnim i sa njim se slaže Ez-Zehebi, 2/301. Drugo predanje bilježi Ahmed, i El-Hakim ga smatra autentičnim, a sa njim se slaže Ez-Zehebi, iako u njemu ima slabosti, međutim, druga predanja ga potvrđuju.
[13] Ovo predanje bilježi Et-Taberi u svom Tefsiru, 2/167.
[14] Ovo predanje bilježi Et-Taberi u svom Tefsiru od Muhammeda b. Jahje b. Hibbana, 2/168.
[15] Ovo predanje bilježi Ebu Davud, 506, kao i El-Bejheki u djelima Es-Sunen, 4/201, i Fedailul-evkat, 30. Albani ga smatra autentičnim, kako se navodi u djelu Sahih Ebi Davud.