Piše: Amir Durmić
Vijest o ”vehabiji” iz okolice Kalesije koji je navodno polomio noge i isjekao (da prostite) genitalije svojoj nevjenčanoj supruzi Ameli B., evo već punih sedam dana trese čitav region. Vijest je prvi plasirao Dnevni Avaz a potpisao ju je novinar A. Muslimović (vjerovatno Admir Muslimović). On je ekskluzivno ”iz dobro obaviještenih izvora UKC-a Tuzla” saznao detalje ”stravičnog zločina” nad nedužnom djevojkom, i tako dobio (ne)čast da bosanskohercegovačku javnost prvi upozna sa svim degutantnim pojedinostima ovog navodnog masakra. Vijest o lomljenju nogu i masakriranju genitalnog područja naravno nije istinita, što je zvanično, na temelju provjere u MUP-u Tuzlanskog kantona, potvrdio portal Radio-televizije ovog kantona, ali kao da je to uopće i bitno. Priča je bila idealna za ponovno potpirivanje antivehabijske (tj. antiislamske) vatre koju evo već drugu deceniju svojim lažima i izmišljotinama nesebično održavaju prvenstveno neobjektivni mediji (a objektivni su na našim prostorima izuzetno rijetki), ali i utjecajni pojedinci iz različitih slojeva društva u regionu. Ispod ove izmišljotine koju su mnogi portali prenijeli munjevitom brzinom, krenula je lavina primitivno šovinističko fašističkih komentara iz kojih se vrlo lahko zaključuje da ogromnu većinu njihovih autora uopće ne interesira niti eventualni zločinac niti eventualna žrtva, već da su jezici mržnje usmjereni na populaciju popularnu kao ”vehabije”, uz poziv na obavezu njihovog linčovanja, protjerivanja, ubijanja, brijanja, skidanja, iskorjenjivanja, zatiranja sjemena itd. Administratori web portala koji su ovu vijest prenijeli, fašističke komentare ne brišu već oni ostaju da godinama svjedoče o tome kako povod za mržnju i animozitet prema određenom pojedincu ili čitavoj populaciji može biti sasvim banalan, kao što je recimo lažna vijest, i to ko zna koja po redu u zadnjih dvadesetak godina. Sramota.
Zanimljivo je kako i najljući neprijatelji preko noći postaju bliski prijatelji, samo ako imaju zajedničke interese. Primjer spomenute izmišljene vijesti to najbolje potvrđuje. Rivalstvo i otvorena mržnja između Dnevnog Avaza i Slobodne Bosne je opće poznata. Godinama, jedni protiv drugih bukvalno ratuju i stalno se međusobno optužuju za iznošenje laži, kleveta, izmišljotina i neprovjerenih vijesti. Međutim, ovaj put novinarka Slobodne Bosne, izvjesna Suzana Mijatović, Avazovu vijest kako je vehabija izmasakrirao svoju suprugu, prenijela je gotovo pobožno, te na osnovu čiste fikcije napisala priču (odnosno bajku) koja je od strane redakcije izgleda ocijenjena najvišom ocjenom jer je zaslužila da njen morbidni naslov (KALESIJSKI ZVUCI I JAUCI (II): NADRIHODŽE I PRIUČENI GINEKOLOZI – HOROR U DUBNICI: VEHABIJA, „GINEKOLOG“, FANATIK, MONSTRUM) uz horor fotomontažu nađe svoje mjesto na naslovnici ovog sedmičnjaka. (br. 848, od 07.02.2013, str. 12-15.)
Da li je vijest tačna, to Suzanu izgleda nije interesiralo. Ona je dobila svoju šansu i dala sve od sebe da je dobro iskoristi. Priča je tu, pa makar ona bila utemeljena i na čistoj izmišljotini. Pitamo se, da li Suzani Mijatović to pričinjava istinsko zadovoljstvo? Da li se ona kao novinarka, a prije toga kao žena, kćerka, (možda) majka, sestra, supruga ili na kraju krajeva, kao ljudsko biće sa univerzalnim vrijednostima kao što su moral i ljubav prema istini i dobru, osjeća sretnom i zadovoljnom zato što je plasirala priču utemeljenu na lažnim i neprovjerenim informacijama, a koja će bez ikakve sumnje dodatno zagorčati život stotinama porodica u BiH i šire, koje narod po svojim aršinima svrstava u tkz. vehabije, i pored činjenice da ogromna većina njih živi potpuno normalan i uredan život te da su sasvim primjerni članovi našeg društva? Da li će se Suzana, nakon zvaničnog demanta iz MUP-a Tuzlanskog kantona da se ovakav slučaj uopće i desio, ponovno oglasiti i priznati da je nasjela i strašno pogriješila te ponuditi ispriku svima onima koji su po ko zna koji put, na poslu, u školi, na fakultetu…, zbog lažnih i netačnih informacija, ponovno prolazili kroz izuzetno neugodne situacije samo zato što ih je neko na osnovu izgleda svrstao u tobože nekakve ”vehabije”? Da li je Suzana posjećivala seminare i famozne radionice o predrasudama koje zadnjih godina forsiraju nevladine udruge, a ako jeste, pitamo je šta li je na njima naučila? Gdje su etički kodeksi, ljubav prema pravdi i istini pa makar nam se ona i ne sviđala? Da li će se Suzana nakon svega osjećati prijatno i hoće li se pred onima koje voli i onima koji vole nju, hvaliti svojim ”podvigom”? Ista pitanja postavljamo i Avazovom novinaru Muslimoviću. Ukoliko sa njihove strane ne bude nikakvih reakcija u vidu nuđenja isprike ili barem formalnog ”pokajanja” što su učestovali u kreiranju i širenju velike laži koja za mnoge muslimane može imati nesagledive posljedice, ostaje nam da zaključimo da se radi o lošim osobama bez trunke savjesti i stida koje su u tuđoj patnji i porodičnoj tragediji (ako se glasine o bilo kakvom obliku zlostavljanja uistinu i potvrde) vidjeli priliku za vlastitu promociju i ostvarivanje neznatne materijalne koristi u vidu bijednog novinarskog honorara.
Njima na čast i obraz.
Napomena: Niko ne može negirati činjenicu da nasilja u porodici ima u svim slojevima i svim kategorijama našeg društva, pa tako nažalost i među muslimanima koji prakticiraju islam. Ovakvi muslimani su vrlo daleko od prakse Muhammeda, s.a.v.s., koji bi im trebao biti uzor u svemu, pa tako i u načinu ophođenja prema članovima porodice, jer je vjerodostojno potvrđeno da on, s.a.v.s., nikada u životu nije udario ni ženu, ni dijete, ni slugu, pa čak ni životinju.