Priredio: Elvedin Pezić
Ako pogledamo u čovjekov život, vidjet ćemo da je prepun pokazatelja da je insan slabašan ma koliko se trudio da bude savršen, a ako se ne bude trudio i ne bude imao želje za radom, onda slabost postaje njegova osobina po kojoj postaje prepoznatljiv. Jedan od pokazatelja čovjekove slabosti jeste da čovjek malo razmišlja o vremenu, malo razmišlja o tome kako da na najbolji način ispuni svoj život – život od kojeg mu zavisi ovodunjalučki i ahiretski uspjeh. U velikom broju slučajeva čovjek nije svjestan činjenice da je životna dob naroda današnjice mnogo kraća od životne dobi prijašnjih naroda.
Prosječna životna dob naroda današnjice je izmeðu šezdeset i sedamdeset godina, kao što je preneseno od Allahovog Poslanika da je kazao: ”Životna dob moga ummeta je izmeðu šezdeset i sedamdeset godina, a malo je onih koji preðu tu granicu.” (Hadis su zabilježili imam Tirmizi, Ibn Madže od Ebu Hurejre, njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani.) Svakim danom sve je više onih koji napuštaju dunjaluk prije negoli napune petu deceniju svoga života. U tome je velika pouka onima koji razuma imaju. Onima koji razmišljaju, onima koji znaju da smrtni čas ne zna niko osim Uzvišeni Allah, onima koji znaju da je jedini način da se ne iznenadiš nenajavljenom dolasku Meleka smrti, da se pripremaš za taj neizbježni momenat.
Prijašnji narodi živjeli su mnogo duže o današnjih naroda. U Kur’anu je spomenuto da je Nuh, a.s., ostao pozivajući svoj narod devet stotina i pedeset godina. Rekao je Uzvišeni: ”Mi smo Nuha narodu njegovu poslali i on je meðu njima ostao hiljadu, manje pedeset, godina, pa ih je potom zadesio potop, zato što su Allahu druge ravnim smatrali.” (Ankebut, 14.) Allahova apsolutna pravda i milost prema robovima bila je da je ovom ummetu podario da žive mnogo kraće nego prijašnji narodi, ali im je to nadoknadio vremenima i mjestima u kojima se za kratko vrijeme može zaslužiti mnogo nagrada. Toliko mnogo da se preteknu prijašnji narodi, koji su živjeli mnogo duže od nas. Pogledajte samo veličinu Allahove milosti prema ovom ummetu kroz to što nam je dao da je namaz obavljen u haremu Kabe vredniji od stotinu hiljada namaza na drugome mjestu. Kazao je Allahov Poslanik: ”Namaz obavljen u časnom hramu u Mekki vredniji je od stotinu hiljada namaza obavljenih na drugom mjestu.” (Hadis su zabilježili Ibn Madže, Ahmed, vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani u više svojih knjiga.)
Kako onda shvatiti ljude koji imaju novaca da svake godine idu na more, rekreaciju, turistička putovanja, a jednom u životu nisu mogli da obave hadždž, da obave ‘umru, da posjete muslimanske svetinje: Mekku, Medinu, da klanjaju u Svetom hramu u Mekki, da klanjaju u džamiji Allahovog Poslanika. Allah se odazvao dovi Ibrahima, a.s., kada je molio da učini da srca ljudi žude za Mekkom, oni čija srca ne žude za Mekkom neka se preispitaju! Kazao je Uzvišeni: ”Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoga časnog hrama, da bi, Gospodaru naš, molitvu obavljali; zato učini da srca nekih ljudi čeznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili.” (Ibrahim, 37.) Ibn Abbas, r.a., kazao je: ”Da je rečeno ‘srca ljudi’, gužvali bi se oko časnoga hrama Perzijanci, Rimljani, kršćani, židovi i ostali ljudi. Ali je rečeno ‘srca nekih ljudi’, pa su time odlikovani samo muslimani.” (Ibn Kesir, sura Ibrahim) Kao što je Uzvišeni Allah odlikovao neka mjesta nad drugima, takoðer je mnogo vremena koja je Uzvišeni Allah odabrao i odlikovao ih nad drugim vremenima. Jedno od njih je svima nama poznato, a toliko vrijedno – noć Lejletul-kadr. Zar nije rekao Uzvišeni o njenoj vrijednosti: ”Noć kadr je bolja od hiljadu mjeseci.” čovjek, musliman, trebao bi da maksimalno pazi na ta odabrana i odlikovana vremena i da ih što bolje iskoristi, čineći u njima što više dobrih djela. Prije nego što spomenemo neka od tih vremena, a jedno od njih samo što nije nastupilo, treba spomenuti da jedino Uzvišeni Allah ima pravo da odlikuje neka mjesta nad drugima i da odlikuje neka vremena nad drugima. Kazao je Uzvišeni Allah: ”Gospodar tvoj stvara šta hoće, i On odabira.” Ovo je veliko islamsko pravilo koje je veoma potrebno muslimanima današnjice, u vremenu kada su muslimani u slabosti svoga imana i nepoznavanju vjere počeli da ”otkrivaju” neka sveta mjesta, dovišta, blagoslovljene i mubarek noći. Ljudi, muslimani, treba da znaju da svaki poziv u činjenje nekog ibadeta mora biti zasnovan na dokazima. Zagovaranje da postoje u Bosni ili nekom drugom dijelu islamskoga svijeta mjesta na kojima se primaju dove je teorija koja pada u vodu i nema nikakve osnove sve dok se za to ne priloži validan dokaz. (Zbog skučenosti prostora ne bih spominjao validne i nevalidne dokaze u islamu, ali se odgovorno može tvrditi da u islamu nije dokaz to što se nekome ”navodno” na tom mjestu uslišala dova.)
Pred nama je jedno od vremena koje je Uzvišeni Allah izdvojio i odlikovao nad ostalim vremenima. Za nekoliko dana nastupa mjesec zul-hidždže, mjesec čijih je prvih deset dana blagoslovljeno u kur’ansko-hadiskim tekstovima.
Pred nama je jedna velika sezona hajra, sezona u kojoj, po ko zna koji put, imamo priliku da na naš oskudni konto dobrih djela pridodamo mnogo toga. Pripremanje za ovu sezonu i njeno iščekivanje je veliki pokazatelj jačine čovjekovog imana. Suprotno tome, nerazmišljanje o tome, nepripremanje za nju, nepoznavanje kada počinje i kada završava je veliki pokazatelj čovjekove slabosti, čovjekove okupiranosti dunjalučkim ukrasima.
Postavimo sami sebi pitanje: Da li znamo kada nastupa ovaj mjesec, kada počinje ova sezona hajra? Da li smo se spremali materijalno, fizički, psihički za nastupanje ove velike sezone? Da li smo sebi načinili raspored dnevnih aktivnosti u toku ovih dana kako bismo što bolje iskoristili ovu sezonu? Da li smo otišli u supermarket i kupili namirnice za sehur i iftar, jer bismo trebali da postimo te dane? Da li smo pokušali naše radno vrijeme uskladiti sa ibadetima pa da možemo svaki dan da sjedimo u džamiji od sabaha do izlaska sunca, od akšama do jacije? Da li smo razmišljali da ako ne možemo na hadždž ići, da uzmemo godišnji odmor kako bismo ovu sezonu što bolje iskoristili? Da li smo kupili baterije za sat kako bismo mogli ustati na noćni namaz? Da li smo, da li smo… Žalosno je što su nas naša braća ”dunjalučari” pretekli u tome. Oni sebi ne bi nikada halalili da dozvole da nastupi neka sezona a da je oni dočekaju nespremni. Trgovci, oni koji žele da uspiju u svom poslu, mjesec dana – ponekad i više – prije sezone počnu sa nabavkom onoga što će im trebati, onoga što će biti aktuelno. Nisu kao mi, da čekaju da nastupi sezona, a oni nespremni, da nemaju robu i namirnice koje se traže u odreðenom periodu. Oni su svjesni činjenice: ako želiš da budeš uspješan trgovac, treba da paziš na predstojeće sezone. Koliko vremena prije Nove godine počinju reklame o novogodišnjim pojeftinjenjima? Minimalno mjesec dana prije Nove godine. Trgovci zimi počinju sa nabavkom odjeće i obuće koja će se tražiti početkom proljeća, ljeti počinju da nabavljaju odjeću i obuću koja se traži u jesen ili u zimu. Zašto? Zato što znaju da je jedini način da budeš dobar trgovac da paziš na predstojeće sezone. Kada se organizuje neko natjecanje ili kviz u kojem se može dobiti neka ”ovodunjalučka” nagrada, hiljade i hiljade ljudi učestvuje u tome. A koliko je onih koji se natječu u ahiretskim ”kvizovima”?! Zar je moguće da smo zaboravili na riječi Uzvišenog Allaha: ”Sve što vam je darovano samo su naslade i ukrasi u životu na ovom svijetu; a ono što je u Allaha bolje je i trajno je. Zašto se ne opametite?” (Kasas, 60.) Pogledajte kako Allah opisuje ahiret, sa dva opisa, da je ahiret bolji i da je trajan. A pogledajmo kako Allahov Poslanik opisuje dunjaluk i njegove ukrase. Kazao je Sehl ibn Sa’d, r.a.: ”Bili smo sa Poslanikom u mjestu Zul-Hulejfa, pa smo prošli pored ovce koja je uginula, pa je upitao: ‘Šta mislite kako je ona bezvrijedna kod njenog vlasnika? Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, dunjaluk je prezreniji kod Allaha od ove ovce kod njenog vlasnika. Kada bi dunjaluk vrijedio kod Allaha koliko je krilo mušice, On ne bi dozvolio nevjernicima da popiju sa njega kap vode.” (Ibn Madže, njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani.)
Mi koji tvdimo da smo svjesni ahiretske nagrade, da se spremamo za Dan polaganja računa, možemo dozvoliti sebi toliki luksuz da nastupi tolika ahiretska sezona a da nismo ni znali da ona počinje. Ima nekih koji znaju da će nastupiti blagoslovljeni mjesec zul-hidždže, a oni, mrtvi-hladni, ne poduzimaju ništa kako bi što bolje iskoristili tu priliku koja im se možda neće ponovo ukazati. Koliko je ljudi koji se deklarišu kao muslimani a ne znaju da su pred njima blagoslovljeni dani, i ne samo blagoslovljeni, već najodabraniji dani u toku godine?! Kada bismo upitali velik broj onih koji se deklarišu kao muslimani da li znaju o sezoni koja je pred njima, sigurno bi bio velik broj onih koji bi kazali da je jedan od najbitnijih datuma pred njima ”Nova godina”. Ne zna siromah da on nema ništa sa Novom godinom, i ne samo to, već da mu je zabranjeno obilježavati i učestvovati u obilježavanju Nove godine. Kazao je Allahov Poslanik: ”Ko oponaša jedan narod, njima pripada.” (Hadis je od Ibn Omera zabilježio imam Ebu Davud i dr., vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani.) Takoðer je kazao: ”Slijedit ćete one koji su bili prije vas, pedalj po pedalj, podlakticu po podlakticu, rukohvat po rukohvat, pa čak kada bi neko od njih ušao u gušterovo skrovište i vi biste ih slijedili u tome, pa čak kada bi neko od njih spolno općio sa majkom na putu i vi biste to učinili.” (Hadis je zabilježio imam Hakim od Ibn Abbasa, vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani u Es-Sahihi, br. 1348.) U rivajetu Buharije i Muslima: ”Jesu li to židovi i kršćani?” ”Pa ko, ako nisu oni!”