Piše: Harmin Suljić
Ništa nije slučajno. Sve se podređuje kaderu. To kada je riječ o vjerskom shvatanju događanja. Međutim, kada govorimo o ljudskom udjelu, onda se to odnosi na planiranje koje često biva dugoročno. Danas sam, u različitim vremenima i na različitim mjestima, u nekoliko navrata imao priliku vidjeti ili pročitati kako se muslimani suočavaju sa komunističkom nemani ili kako je to nekada bilo. Naime, na televizijskom kanalu ”Delil” poznati daija i šejh Nebil el-Avedi napravio je jednu reportažu o ramazanu u Albaniji u vremenu Envera Hodže. Jest da mu ime ne znači mnogo, ali djela ostaju da se pamte. Šejh Nebil razgovara sa jednim od starih albanskih imama – hodža koji dobro govori arapski jezik i prenosi svoja sjećanja iz tog perioda komunističke nemani. Između ostalog kaže: ”Bilo je zabranjeno postiti. Onaj za koga bi se saznalo da posti, bio bi osuđen na šestogodišnju zatvorsku kaznu. Nagonili su nas da se iftarimo u danima ramazana. Ja sam stalno molio Allaha da me sačuva takve neugodnosti. Djecu su javno gonili na prekid posta. Ženi koja bi prošla ulicom odjevena u hidžab, ili nekadašnje tzv. bošče, neko od ulizica tadašnjeg sistema prišao bi joj sleđa i potpuno slobodno potpalio hidžab.
Komunisti pod vodstvom Enver Hodže prvo su porušili sve džamije, zatim su u jednom danu ubili trinaest najvećih i najistaknutijih alima Albanije. To nisu bili učenici, to su bili alimi, šejhovi, a zatim su zabranili da se uči Kur’an. Onaj ko bi u javnosti izgovorio šehadet, bio bi osuđen na sedmogodišnju zatvorsku kaznu.
Između ostalog, bilo je zabranjeno i obrezivanje djece, kod nas poznato pod terminom sunećenje. Za takav čin također se izricala sedmogodišnja zatvorska kazna.
Toliko o Albaniji. Sa druge strane u Kini, gdje živi veliki broj muslimana koji čine polovinu stanovnika regije Xinjianga, zabranjuje se post. Istovremeno muslimani širom svijeta jačaju ekonomiju iste te tzv. Narodne Republike Kine kupujući njihovu jeftinu robu kancerogenih sastojaka. Kineski komunisti ubijaju muslimane i zabranjuju im ispoljavanje osnovnih vjerskih prava, dok se sa druge strane muslimani u drugim zemljama ubijaju njihovom otrovnom robom.
Ali, eto, Albanija se oporavlja. I muslimani Kine će se, inšallah, oporaviti. Na kraju, ostaje pitanje koje mi trebamo sebi postaviti – hoće li se muslimani Bosne i Hercegovine ikada oporaviti od lokalnog komunizma i komunističke ideje koju u borbi protiv islama i islamskih vrijednosti simboliziraju ”srp i čekić”. Ostaje da vidimo.