Piše: Alma Taletović
Svijetle kandilji, zastave vihore visoko na munari kao pozdrav gostu spuštenom na krilima milosti. Ramazan. Kada ga kažemo puno srce, puna usta, možda stomak malo krči i djeca nestrpljivo ispituju kad će iftar, a mi im ”našivamo” i učimo da postiti ramazan isto je kao i živjeti, kao udahnuti zrak milosti koji upotpunjava sve pore našeg bića i onda lakše, na oblacima milosti, letimo cijelu godinu uzdignuti iznad svih dunjalučkih problema. Tako bi trebalo biti i tako jeste svima onima koji otvorenih srca primaju ramazanske blagodati. Neka mi neko kaže kako nije osjetio blagost, ljepotu, milost ramazana i mirise sofre koje se miješaju sa mirisima miska.
Osjećamo ga, tu je, ugnijezdio se u naša srca. Goste rado dočekujemo jer dočekati gosta znači ”postiti još koji put”, dobiti nagradu i za taj post, obradovati srca, a vala i stomake… i nahraniti dušu. Nezamjenjiv osjećaj. Namazi, učenje Kur’ana, teravije i stajanje duboko u noć, iskanje milosti i svjedočenje iste u našim srcima i životima trebalo bi biti obojeno bezgraničnom ljubavlju sa potpisom istikameta. Možete li osjetiti taj trenutak kada iščekujete iftar pored postavljene sofre, zadovoljni jer još jedan dan ste obogatili, još jedno pismo sastavljeno od sretnih i blagoslovljenih dana milosti, oprosta, blizine poslali na ahiretsku adresu. Zamislite šta će biti kada vas to isto pismo dočeka sa svim blagodatima ramazana koji će svjedočiti za vas. Ramazan je prilika da donesemo odluku da budemo bolji, uvijek. Uvijek se može bolje i uvijek se može više. Ugostimo ga, odazovimo se jer i nama se Allah odaziva svaki put kada Ga zovnemo. Ovo je vrijeme našeg odazivanja Bogu, a ko god se Njemu odazove na isti način, neka čuje u svom srcu: ”Reci, robe, šta ti treba!” Neka nam ono što nam treba bude svjedok i društvo najljepše – zadovoljstvo i milost Rabba.
Srodimo se punih mjesec dana sa dragim gostom koji nagovještava milost i ljepotu Dženneta obilazeći zemlju. A mi, trpamo u svoje dunjalučke džepove dane koje imamo i ahiretska srca punimo njegovim svakojakim darovima.
Ramazan vam je kao list papira na kojem napišete ono što je u vašoj biti i adresirate na ahiret, ili bolje rečeno pošaljete svoja djela Rabbu. Nema tu kalkulisanja, jednostavno je – u ramazanu se jačaju ruhovi, jača volja, a nefs slabi. Ukoliko budete slušali nefs, pronalazit će razna opravdanja za ”ne mogu ovo ili ono”… teško je… Ne slušajte isprazna opravdavanja, ne činite sebe slabim!
Budite od onih koji druge pretiču u milosrđu, jačini volje, ibadetima, neka vaše riječi u ramazanu budu: odazivam se. Ko god se odazvao Gospodaru, bio je počašćen. Zar će Onaj koji je stvorio sve iz milosti i ljubavi prema stvorenom halku oglušiti se na dove, ibadete? Ali neka ibadeti poteknu od srca.
Poruka ramazana je univerzalna: jačanje volje, planiranje vremena, obuzetost srca i jezika samo onime što je dobro, sjetimo se – sve loše kvari post. Post odličnika, odabranih je ustezanje od svega lošega, ne samo u ramazanu. Ramazan je i milost i išaret da se popravimo, budemo bolji, iskoristimo pružene prilike. Post je jedna vrsta ustezanja, odgoja…, ali i vjerovanje u nagradu, oprost, milost.
Prvo rad, trud, iskoristi priliku, onda bajramuj do mile volje. Dobit ćeš i bajramluk, ali njega će poznati tvoje srce – bit će iste boje kako si nijetio i zamišljao. A sadržaj je skrivena milost, oprost, rahmet. Pa ima li iko ko odbija poklone ramazana? Nude nam se, a na nama je da ih uzmemo onoliko koliko nam srca mogu ponijeti. A svaki put dobit ćemo više. Ko je Darivalac jedini i ko daje bolje nego Allah? Da bi dao, moramo znati dati, moramo znati iskati i moramo znati primiti.
Postoji vrijeme uspona i padova, odmora i rada, života i smrti, bolesti i zdravlja, radosti i tuge, sve se smjenjuje, i prolazi, ali zasigurno svako vrijeme, svaki trenutak treba prigrliti i prihvatiti i ispuniti ljepotom življenja. To ćete naći samo sa vjerom – uvjerenjem, živjet ćete tako i svaki tren bit će vam ibadet. Sve se smjenjuje i svako vrijeme nosi svoju pouku, opomenu, blagodati, a opet u svakom se testiraju čovjekove granice i opredjeljenja. U svemu je određena mjera, i svako vrijeme treba prihvatiti sa edebom i na najbolji način. Neka ovo vrijeme ramazana bude još jedna ljestvica podignuta više, još jedna zastava koja se vihori na beskonačnoj zemlji vašeg srca, još jedan upaljen kandilj koji svijetli tako jako, sa takvim aškom da ga, prepoznajući njegovu ljepotu, i meleci pozdravljaju sa nebesa i obilaze.