Preveo: Harmin Suljić
Svako ko je imalo informiran može zaključiti da se većina ratova, nemira, ubistava i sl. događa u muslimanskim zemljama. Međutim, šta je uzrok što nema pomoći? Zašto muslimani stagniraju? Kako da se odbrane? Jesu li uopće zaslužili Allahovu pomoć? Da li iko razmišlja o tome da se muslimani vrate šerijatu?
Mi smo bili svjedoci mnogih revolucija, arapskog proljeća, pada taguta, uklanjanja nepravednih vladara, što je rezultiralo vraćanjem vjerskog života u tim sredinama. Međutim, opet nedostaje uspostava šerijata. Današnje stanje muslimana je poput lađe koja se nasukala na greben, ali imaju šanse da se spase dok ne dođe do potpunog potonuća.
Ako krenemo nekakvim redoslijedom, ne moramo mnogo raspravljati o muslimanskoj porodici. Možemo samo pogledati kakve su razlike između ove glavne karike u izgradnji društva i nemuslimanske porodice. Recimo, da li se muslimanske porodice grade na očuvanju namaza? Da li su muslimanke posvetile pažnju hidžabu? Ili je stanje takvo da ne možemo napraviti razliku između muslimanske i kršćanske porodice?
Da li se u muslimanskim sredinama širi znanje o akidi, tevhidu, Allahovom suštinskom pravu kod Njegovih robova, ili su našim vodećim vjerskim strukturama glavni prioriteti novotarije sačinjene od različitih vidova paganstva, širka, novotarija, obožavanja kabura, i pored toga što je na svakom koraku očigledna borba, medijski potpomognuta, protiv bilo kojeg vida uspostavljanja vjerskih vrijednosti?
Da li muslimanski narodi zaslužuju pomoć ili je more u koje su oni zagazili puno psovki, uvreda na račun vjere, nemorala, vrijeđanja i psovanja Allaha i Poslanika?
Da li su muslimani uložili dovoljno truda da odgovore na svaki napad neprijatelja na ovu vjeru i njene sljedbenike, ili su im dopustili slobodu govora kojom se isključivo mogu oni koristiti, a nikako muslimani?
Svakodnevica je postala takva da se javno u printanim i elektronskim medijima neprestano vrijeđaju islamske i muslimanske svetinje. S druge strane, upravo su ti mediji ušli u muslimanske kuće, pored svog osnovnog neprijateljstva, unoseći otrov, razvrat, blud i sramotu u živote muslimanske omladine, praveći od njih nemoralne nemani. Da li se nakon toga može očekivati pomoć?
Zatim, mito i korupcija, kamata i lihvarstvo, kladionice, trgovačke prevare, pranje novca, utaje i zanemarivanje tuđih prava. Zar ovo nisu uzroci što kasni Allahova pomoć muslimanima?
Neće biti suvišno ako spomenem netrpeljivost među muslimanima, podmetanja i međusobna spletkarenja. Zar se pomoć može očekivati u jednom takvom društvu?
Šta je rješenje?
Ako želimo da budemo pomognuti, onda mi moramo pomoći Allahovu vjeru. Moramo pomoći i doprinijeti da se uspostavi Allahov šerijat na Zemlji. Najprije ga moramo primijeniti u svojim životima, našim kućama, među porodicom i familijom. Zatim se moramo suprotstaviti svakom onom ko se bori protiv toga. Muslimani se moraju vratiti izvorima znanja i rada. Ni u kojem slučaju ne smiju biti paraziti koji će iščekivati pomoć od neprijatelja islama i muslimana.
Allah, s.v.t., kaže: ”O vjernici, ako pomognete Allaha, Allah će vas pomoći i stope vam učvrstiti.” (Muhammed, 7)
”Allah će pomoći onoga ko Njega pomogne, Allah je zaista jak i silan.” (El-Hadždž, 41)
Ibn Kesir, rhm., kaže: ”Allah, s.v.t., govori nam da je vjerovanje stanovnika naselja kojima su poslani poslanici rijedak slučaj, kao što kaže: ‘Malo je naselja čiji su stanovnici povjerovali pa im je to pomoglo osim Junusova naroda. Onda kada su povjerovali otklonili smo od njih poniznu kaznu na ovom svijetu i dali im da uživaju do roka određenoga’, što znači da je malo onih koji su povjerovali osim Junusova naroda koji je povjerovao nakon što je vidio da im se približila kazna.
Mi nismo ništa udaljeniji od prethodnih naroda. Naše je stanje ovakvo kakvim ga vidimo. Na nama je kako ćemo se izmijeniti i promijeniti okolinu oko sebe.
Preuzeto sa: www.islamway.com