Priredio: Bilal Dervišić
(Od Džabira ibn Abdullaha, r.a…): Džabir je ashab Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sin Abdullaha također ashaba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je poginuo na Uhudu ostavljajući iza sebe devet kćeri o kojima se skrbio Džabir. On je Medinlija, ensarija iz plemena Hazredž, iz porodice Selemi. Kao dječak prisustvovao je sa svojim ocem drugoj prisegi na Akabi. Učestvovao je u 19 bitaka sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, s napomenom da nije učestvovao na Bedru i Uhudu.
Ubraja se među ashabe koji od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenose najviše hadisa, a držao je halke u Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, džamiji i bio je medinski muftija za svoga života. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za njega je tražio oprost 25 puta u noći Lejletul-beiri (Noć deve, kako ju je nazvao Džabir), a to je noć u kojoj je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vraćajući se iz jedne bitke, tražio od njega da mu proda devu, a Džabir je pristao pod uvjetom da na toj devi dojaše do Medine. (1) Pred kraj života je oslijepio i umro je u Medini 74. hidžretske godine u 94. godini života. (2)
(…Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem…):
U drugom rivajetu kod Buharije stoji: ”Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem”. (3) Uzvišeni Allah nekada Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, oslovljava sa Poslanik, a nekada sa Vjerovjesnik, pa su ga i sami ashabi nekada oslovljavali sa ”Vjerovjesniče”, a nekada ”Poslaniče”. Allah, dželle dželaluhu, kaže: ”O Vjerovjesniče, Allaha se boj”, i kaže: ”Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor”. (4)
(…Allahov…):
Ovdje stoji ”Allahov Poslanik”, što treba tako i prevoditi, dok je neispravno prevesti ”Božiji Poslanik”. U mnogim tekstovima, hutbama, predavanjima itd. naići ćemo da se uzvišeno ime ”Allah” prevodi sa ”Bog” što je velika greška. Kada bismo dozvolili prevođenje uzvišenog imena ”Allah” sa ”Bog”, onda bismo mogli prevesti i bilo koje drugo Njegovo ime sa ”Bog”, pa npr. kada pogledate u bismilu, to nalazimo ovako: ”Bismillahi Er-Rahman Er-Rahim” – U ime Boga, Milostivog, Samilosnog, ili: ”Resulullah” – Božiji Poslanik. Kad bismo ovo prihvatili, onda bi prijevod bismille mogao izgledati i ovako: ”U ime Boga, Boga, Boga”, a takvom prevodiocu ljudi bi se ismijavali, zar ne! Šta mislite kako bi tek izgledao prijevod zadnja tri ajeta sure El-Hašr! Pa zašto se ne ismijavaju i u prvom slučaju!? Naime, učenjaci imaju podijeljeno mišljenje po pitanju da li je ”Ilah” tj. ”Bog”, jedno od esmaullahi el-husna – Allahovih lijepih imena. S obzirom da Uzvišeni Allah sam Sebe naziva ”Ilahom” – ”Bogom”, kako kaže Uzvišeni: ”Reci: Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog samo jedan Bog, zato se Njemu iskreno klanjajte i od Njega oprosta tražite!” (Fussilet, 6). ”Vaš Bog je – jedan Bog!” (Nahl, 22), stajući uz ulemu koja zastupa ovakvo mišljenje, prihvaćamo da je od Allahovih lijepih imena ime ”Ilah” – Bog, ali da se naziva tim imenom gdje je i upotrijebljeno, a nikako da se prevodi neko od Njegovih lijepih imena. (5)
(…nas je podučavao…):
U drugom rivajetu kod Buharije stoji: ”podučavao je svoje ashabe”. (6)
(… istihari…):
U drugom rivajetu kod Buharije stoji i dodatak: ”…istihari u svim stvarima”. (7) Vidimo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučavao svoje ashabe da traže od Uzvišenog Allaha da im odredi svaki hajr u onome što žele učiniti. U ovom drugom rivajetu stoji: ”…u svim stvarima”, iako je upotrijebljen izraz ”u svim” koji označava sveobuhvatnost, ipak se radi o primjeni usulskog pravila, a to je ”upotreba općeg izraza kojim se želi nešto posebno”, jer naprimjer nije dozvoljeno obavljati istiharu u slučaju odlaska na džuma-namaz ili ostavljanja konzumiranja alkohola, tj. istiharu nije dozvoljeno obavljati u slučaju kada se pitamo da li izvršiti neki farz ili ostaviti neki haram, a o čemu će biti govora.
Izraz ”u svim stvarima” shvata se kao Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, preporuka da klanjamo istiharu u svim stvarima našeg života bile one više ili manje važne, jer od grešaka koje nalazimo kod mnogih ljudi jeste da obavljaju istiharu samo npr. kod ženidbe ili udaje. (8)
(…kao što nas je podučavao suri iz Kur’ana…):
Postoje različiti komentari i mišljenja o tome zašto se istihara uspoređuje sa Kur’anom. U vezi s tim postoje sljedeća mišljenja:
– Istiharu treba prenositi i podučavati kao i Kur’an, pa kako nije dozvoljeno prenositi i podučavati Kur’an po značenju, također nije dozvoljeno ni istiharu.
– Kako učenje kur’anskih sura napamet nije vadžib – obaveza, osim sure Fatiha, isto tako ni istihara nije obavezna.
– Kako postoji veliki bereket i važnost učenja Kur’ana u životu muslimana, isto tako postoji i u obavljanju istihare.
– Kako god je Kur’an objava od Uzvišenog Allaha, isto tako je i istihara.
– Onaj koji zna napamet nešto od Kur’ana, ako to ne ponavlja, zaboravit će, a isto tako je i u slučaju istihare – ako je ne ponavlja, zaboravit će je.
– Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustvari je podučavao istihari, riječ po riječ, slovo po slovo, kao što je svoje ashabe podučavao i Kur’anu, riječ po riječ, slovo po slovo. Slično tome podučavao ih je i Ettehijjatu kao što ih je podučavao suri iz Kur’ana, kako bilježi imam Buharija od Ibn Mes’uda, r.a., da ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio Ettehijjatu ”…riječ po riječ”, a u drugom rivajetu: ”…slovo po slovo”. (9)
(…kada neko htjedne…):
Ovdje je upotrijebljen izraz ”iza hemme” koji znači htjeti, namjeravati, naumiti, zaokupiti, zabrinuti. Zbog različitih značenja neophodno je izabrati pravo značenje i veoma je zanimljivo da mnogi prevode ”dvojba” ili ”zabrinutost”, što je velika greška. Prvo, što istihara nije propisana zbog brige i zabrinutosti, niti radi dvojbe i izabira, i drugo, što je to pogrešno shvatanje samog izraza u hadisu. Nijedan komentator hadisa nije ni izbliza a ni izdaleka ukazao na ova značenja. Ispravno značenje i shvatanje izraza ”iza hemme” jeste namjera ili želja, što potvrđuje i rivajet kod imama Taberanija u kojem stoji: ”iza erade” (10), tj. ”kada neko želi, htjedne, naumi učiniti neku stvar”. Potpuno je neispravno shvatanje istihare onih koji govore da se istihara obavlja onda kada te nešto tišti, ili se ne možeš opredijeliti između dvije ili nekoliko stvari koje su ispred tebe, kao naprimjer da se želiš oženiti, a imaju dvije djevojke – Fata i Zlata, pa ti kao ne znaš koju bi zaprosio i onda obaviš istiharu kako bi ti se ”rastabirilo” kojoj da ponudiš brak.
Isti izraz upotrijebljen je i u Kur’anu kada Uzvišeni Allah govori o Zulejhi koja je Jusufa, a.s., pokušala navesti na blud: ”Velekad hemmet bihi, ve hemme biha lev la en rea burhane rabbihi”, ”Ona je bila poželjela njega, a i on bi nju poželio da od Gospodara svoga nije opomenu vidio”. (11) Također isti izraz je upotrijebljen u hadisu u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ”Fe men hemme bi hasenetin…, ve in hemme bi sejjietin…”, ”Ko naumi da uradi dobro djelo…, a ko naumi da uradi loše djelo”. (12)
Ponavljamo da je neispravno navedeno shvatanje istihare, jer se istihara obavlja onda kada si ti već odabrao naprimjer Fatu, a ne Zlatu, pa želiš da je zaprosiš ili si je već zaprosio, i tek tada klanjaš istiharu moleći i tražeći od Uzvišenog Allaha da ti omogući da se njome oženiš ako je to hajr i dobro za tebe, a da spriječi ženidbu ako je to loše po tebe, a o načinu obavljanja istihare govorit ćemo kasnije.
Činjenje bilo kojeg djela mora proći kroz nekoliko faza u našim razmišljanjima, a ulema ih dijeli na pet: hâdžis, hâtir, hadîsu nefs, hemm i azm, tj. pomisao, ideja, slutnja (razmišljanje), namjera i čvrsta odluka. Opširnije o ovim etapama i dokazima u spomenutom djelu. (13)
(…neka klanja dva rekata…):
Iz ovoga se razumije da su to samo dva rekata i da treba klanjati samo jedanput, međutim, ulema dozvoljava da se istihara obavi i nekoliko puta, ali svaki put se klanja samo po dva rekata. Ovo napominjemo zbog toga što neki neuki govore neukima da istiharu mogu obavljati na nekoliko načina sa nekoliko rekata i dova oslanjajući se na slabe i izmišljene predaje ili na vlastitu laž. (14)
(…neobaveznog namaza…):
Radi se o zasebnoj nafili, namazu od dva rekata prije istihara-dove. Što se tiče dnevnih pritvrđenih nafila, kao podnevski ili akšamski sunneti, da li je dozvoljeno uz isti nijjet obaviti i istiharu, spomenut ćemo u narednom serijalu. (15)
(…a zatim, neka prouči dovu…):
Razumije se da se dova prouči poslije selama, iako postoji mišljenje da se dova može proučiti na sjedenju poslije Ettehijjatu i salavata, a prije selama. (16)
(…O Allahu, od Tebe tražim dobro…):
Ovako je preveden izraz ”estehiruke”, tj. ja Te molim i tražim od Tebe da mi odrediš dobro u onome što želim učiniti.
(…Tvojim znanjem…):
Tj. Ti Svojim znanjem obuhvataš sve, Ti si Poznavalac svih tajni, Ti znaš, a ja ne znam. Iz ove dove razumije se da je dozvoljeno doviti i dozivati Uzvišenog Allaha putem Njegovih svojstava. (17)
(…i odredi mi ga Tvojom moći…):
Odredi mi dobro Tvojom moći, ili kao što se spominje u drugim rivajetima pomozi me Tvojom moći da postignem dobro u onome što želim uraditi.
(…Podari mi nešto od Tvoje velike dobrote…):
Svako dobro je od Tebe, jer Ti si ”Zul-fadlil-azim”, ”Neizmjerno Dobar” (18). Ulema nema zajednički stav da li je ”Zul-fadlil-azim” od lijepih imena Allaha, dželle dželaluhu. S obzirom da se Uzvišeni Allah sam nazvao ovim imenom, prihvatamo mišljenje da je ovo ime od esmaullahi el-husna. (19)
(…jer Ti sve možeš, a ja ne mogu…):
Ti si Onaj ispred kojeg nema prepreke, Koji sve može, a mi smo slabašna stvorenja koja trebaju tvoju pomoć u svakom trenutku.
(…Ti sve znaš, a ja ne znam! Ti si Poznavalac skrivenih tajni…):
Mi ne znamo šta se krije iza onoga što želimo učiniti, ali Uzvišeni Allah, Onaj kojem nije ništa skriveno, poznaje gajb, skriveno, ono što je bilo i što će biti, zato i tražimo od Njega da nas uputi i pomogne u djelima koje želimo da nam se ostvare.
(…Allahu moj, ako je prema Tvome znanju…):
Ponovo dozivamo Uzvišenog Allaha, molimo Ga da nam prema Svome iskonskom znanju odredi šta je za nas najbolje.
(…ova stvar dobra za mene…):
U drugom rivajetu kod Buharije spominje se dodatak: ”Zatim spomeni svoju želju” (20), npr.: ”Allahu moj, ako je moja ženidba sa Fatom dobra za mene…”
(…moju vjeru, za moju sadašnjost i budućnost…):
Vjera je spomenuta prije svega, jer ako je vjera ispravna, bit će i sadašnjost i budućnost, tj. ako će naprimjer ženidba sa Fatom ili kupovina kuće biti dobra za mene i osnažiti me u pokornosti Tebi, Gospodaru svjetova, onda će to svakako biti dobro za moju vjeru, sadašnjost i budućnost.
(…ili je rekao: ”za mene na dunjaluku i ahiretu”…):
Želi se kazati da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao na izbor da izgovoriš prvu ili drugu rečenicu, jer su sadašnjost i budućnost ustvari dunjaluk i ahiret. Komentatori hadisa spominju i mišljenje da je sam ravija bio u dilemi da li je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izgovorio prvu ili drugu rečenicu. (21)
(…onda mi omogući da se dogodi i olakšaj mi je…):
Tj. odredi mi da se dogodi i omogući mi da upotpunim uzroke kako bi mi se ostvarila moja želja.
(…i podari mi bereket u njoj…):
Ako se radi o ženi – da učini da ti bude pokorna, ili o trgovini – da imaš što veću zaradu, da ti se naprimjer automobil što manje kvari i sl.
(…A ako je, pak, prema Tvome znanju, ova stvar loša za mene, za vjeru moju, za moju sadašnjost i budućnost (ili je rekao: ”za mene na dunjaluku i ahiretu”)…):
Znači, isto kao što smo spomenuli u hajru, molimo Uzvišenog da nam primi dovu i otkloni od nas zlo.
(…onda je otkloni od mene, odvrati mene od nje…):
Otkoni od mene ono što tražim, spriječi me da razmišljam o tome, spriječi me da trošim imetak na putu prema tome, da trošim vrijeme u želji da mi se to ostvari. Spriječi da upotpunim uzroke kako bi mi se ostvarila želja.
(…i odredi dobro za mene gdje god se nalazilo…):
Tj. molimo Allaha da nam omogući, da nas uputi na druga vrata dobra, naprimjer: ako sam shvatio da ipak na kraju Fata nije za mene, otići ću i zaprositi Zlatu. Ako sam htio trgovati sa zlatom, odredi mi da trgujem sa platnom i sl., i da u tome bude dobro za mene.
(…i učini da budem zadovoljan Tvojom odredbom…):
Učini da budem zadovoljan zato što mi se nije ostvarila prvobitna želja, i svakako, da budem zadovoljan Tvojom odredbom, jer nezadovoljstvo Allahovom odredbom je veliki grijeh, a možda da čovjek izađe i iz dina i imana, jer svi znamo da je šesti islamski šart vjerovanje u kader – određenje, bilo loše ili dobro.
Ostali članci iz serijala:
ISPRAVNO SHVATANJE I OBAVLJANJE ISTIHARA-NAMAZA (1. dio) – Jezičko i terminološko značenje istihare
llllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllll
Bilješke:
(1) Tirmizi: 3852, hadis je sahih.
(2) El-Isabe, 1/213.
(3) Buharija: 6382.
(4) Sura Ahzab, 1, 21 ajet.
(5) Kavaidu Musla, 15.
(6) Buharija: 7390.
(7) Buharija: 6382.
(8) Fethul-bari, 11/158.
(9) Buhdžetun-nufusi, 2/87.
(10) Taberani, 1304, hadis daif.
(11) Sura Jusuf, 24 ajet.
(12) Muslim, 338.
(13) Delilul-falihin, 1/83.
(14) Kešfus-settare an salatil-istihare, 10.
(15) Kešfus-settare an salatil-istihare, 11.
(16) Hadisu salatil-istihareti, 57.
(17) El-Kevakibud-derari, 6/210.
(18) Bekare, 105 ajet.
(19) Esmaullahi El-husna, 124.
(20) Buharija, 7390.
(21) Hadisu salatil-istihareti, 41.