O Bože moj, zar srce može bez Te živo biti?
Suze na duši, na licu trag njihov
Sjećanja trag britak ostaje
Kajanje srce obuzima…
Koliko noći i dana
Koliko trena izgubljenih
U nemaru, lutanju…
Za čim tragah, tako silno?
Za Tvojom blizinom?
Il za sjajem svijeta ovog prolaznoga?
Koliko istinita tvrdnja moja da Te volim više od svih
Kad najmanje o Tebi pričam
Najmanje se Tebe sjećam
Zar blagodati su me zavele
Od zikra Tebe odvojile…
Zar grijesi su me sputali
Srce moje ocrnili…
Bježim Tebi, Bože moj
Od grijeha svojih i mahana
Od izazova dunjaluka
I tjeskobe prsa…
Ka zadovoljstvu Tvome
I pokornosti
Da jedini to cilj bude postojanja moga…
O, kako je divan din Tvoj
I kako je sve mimo ibadeta Tebi samo tuga!
Nedim Botić