Priredio: Mr. Osman Smajlović
Islam je uzdigao ženu na uzvišeno mjesto i zagarantirao joj prava, dodijelio plemenite misije, a njenu čast učinio svetom. Zbog časti muslimanke žrtvuju se životi, vode ratovi, poništavaju ugovori, objavljuju kur`anski ajeti i Božiji propisi koji se uče sve do Sudnjeg dana. Šeste godine po Hidžri, Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, sa dopustom svog Gospodara, postigao je ugovor sa Kurejšijama Mekke, poznatiji kao ugovor na Hudejbijji (mjesto u blizini Mekke). Jedna od tačaka ugovora bilo je i to da Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, Kurejšijama vrati svakog muslimana koji mu dođe iz Mekke. (El-Buhari)
Plemenita ashabijka Ummu Kulsum, Allah bio zadovoljan njome, kćerka Ukbeta ibn Ebu Muita, Emevijka, Mekkanka, sestra Osmana ibn Affana po majci, primila je islam vrlo rano. Bila je udata u Medini za Zejda ibn Harisa, a poslije njegove smrti udala se za Zubejra ibn Avvana kojem je rodila kćerku Zejneb. Nakon što se rastala od Zubejra, udala se za Abdurrahmana ibn Avfa kojem je rodila sinove Ibrahima i Humejda, a poslije njegove smrti udala se za Amra ibn Asa kod kojeg je živjela samo mjesec dana, a nakon toga je umrla. Ova plemenita ashabijka je odmah poslije ugovora na Hudejbijji pješke učinila hidžru iz Mekke u Medinu i prva je osoba koja je učinila hidžru poslije Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Do Medine je putovala u društvu jednog čovjeka iz plemena Huza`a. Za njom su u Medinu došla njena dva brata i to drugi dan nakon njenog dolaska, i zatražili od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je vrati, shodno hudejbijjskom ugovoru. Ali Uzvišeni Allah je povodom ovog događaja objavio kur’anske ajete koji se uče sve do Sudnjega dana, poništivši na taj način spomenutu tačku ugovora po pitanju muslimanki muhadžirki: “O vjernici, kada vam vjernice kao muhadžirke dođu, ispitajte ih – a Allah dobro zna kakvo je vjerovanje njihovo – pa ako se uvjerite da su vjernice, onda ih ne vraćajte nevjernicima: one njima nisu dopuštene, niti su oni njima dopušteni; a njima podajte ono što su potrošili. Nije vam grijeh da se njima ženite kad im vjenčane darove njihove date. U braku mnogoboškinje ne zadržavajte! Tražite ono što ste potrošili, a neka i oni traže ono što su potrošili! To je Allahov sud, On sudi među vama – a Allah sve zna i mudar je.” (Prijevod značenja El-Mumtehina, 10) Nakon toga Ummu Kulsum je dala Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, prisegu na poštivanje uvjeta koji su navedeni u nastavku sure El-Mumtehine: “O Vjerovjesniče, kada ti dođu vjernice da ti polože prisegu: da neće Allahu nikoga ravnim smatrati, i da neće krasti, i da neće bludničiti, i da neće djecu svoju ubijati, i da neće muževima tuđu djecu podmetati i da neće ni u čemu što je dobro poslušnost odricati – ti prisegu njihovu prihvati i moli Allaha da im oprosti; Allah, zaista, mnogo prašta, i On je milostiv.” (Prijevod značenja El- Mumtehine, 12) Uvaženi islamski učenjak Ibn Se`ad, Allah mu se smilovao, rekao je: “Ona je prva osoba koja je učinila hidžru u Medinu, poslije hidžre Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Nije poznato da je ijedna druga Kurejšijka napustila roditeljski dom kao muslimanka i učinila hidžru radi Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, osim Ummu Kulsum. Izašla je sama iz Mekke i putovala u društvu čovjeka iz plemena Huza`a sve dok nije došla u Medinu u vrijeme primirja (poslije ugovora na Hudejbijji). Uzvišeni Allah poništio je spomenutu tačku sporazuma po pitanju žena (tj. da se muslimani vraćaju mušricima) i objavio je ajete u suri El-Mumtehine i presudio presudom sa kojom su svi bili zadovoljni.”
Uvaženi islamski učenjak Et-Taberi, Allah mu se smilovao, rekao je: “Nakon što su žene učinile hidžru Božijem Poslaniku i radi islama, Uzvišeni Allah je zabranio da ih muslimani vrate mušricima nakon što se ispitaju ‘ispitom islama’ i kada se sazna da su one došle radi islama.” (Tefsirut-Taberi) Ummu Kulsum, Allah bio sa njom zadovoljan, rekla je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kada su njena braća tražila da je vrate iz Medine u Mekku: “O Božiji Poslaniče! Ja sam žena, a poznato je da je žena po svojoj prirodi slaba i zato bojim se da me neće iskušati u mojoj vjeri, pa se neću moći strpjeti.” Tumačeći prethodne ajete sure El-Mumtehine, uvaženi islamski učenjak Se`adi, Allah mu se smilovao, rekao je: “Kad se dogodilo sklapanje ugovora na Hudejbijji, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dogovorio se da mušricima vrati svakoga ko iz Mekke prebjegne u Medinu kao musliman. Ovaj propis je općeg karaktera i odnosi se i na žene i na muškarce. Što se tiče muškaraca, Uzvišeni Allah nije zabranio Svome Vjerovjesniku da ih vrati mušricima, kako bi ispunio spomenuti uvjet, upotpunjavajući time dogovor koji je od najveće dobrobiti. A kako je u vraćanju žena mušricima bilo mnogo povoda smutnje, Uzvišeni Allah je naredio mu`minima, kada im dođu mu`minke muhadžirke i posumnjaju u iskrenost njihovog imana, da ih ispitaju tako da do izražaja dođe njihova iskrenost, kao što su potvrđene zakletve i slično tome, jer je moguće da njihov iman nije iskren i da su učinile hidžru radi supruga ili mjesta ili zbog nekih drugih dunjalučkih ciljeva. Ukoliko ispitivanje potvrdi njihovu neiskrenost u hidžri, tada su muslimani obavezni da ih vrate mušricima radi izvršavanja ugovora, a ukoliko ispitivanje potvrdi njihovu iskrenost, ili se to potvrdi na neki drugi način, u tom slučaju neće ih vraćati nevjernicima.” (Tefsirut-Taberi)
Asr, br. 47.