Piše: Osman Smajilović
Aktivni angažman Bošnjakinja na polju islamskog misionarstva zaslužuje svako divljenje, radost, respekt i pohvalu. Određeni broj Bošnjakinja uključio se u službu Allahove vjere putem održavanja dersova, podučavanja Kur`ana, pisanja i prevođenja islamskih tekstova, humanitarnog rada, odgoja djece i slično. Otuda jedan od najsimboličnijih vidova zahvale koji im možemo uputiti za njihov vrijedni trud jeste molba Uzvišenom Allahu da ih obilato nagradi i u uvede u Džennetul-Firdevs sa njihovim muževima, djecom i bližnjim: “Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela priključit ćemo djecu njihovu, a djela njihova nećemo nimalo umanjiti – svaki čovjek je odgovoran za ono što sam čini.” (Tur, 21.)
Ova zahvala još više dolazi do izražaja zbog toga što one čine dobro u našoj vjeri, što je zasigurno najvrednija Allahova blagodat za nas i naše porodice.
Naš voljeni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, usmjerio nas je prema jednoj važnoj islamskoj etici, a to je zahvala ljudima na učinjenom dobru. Rekao je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko nije zahvalan ljudima, taj nije zahvalan ni Allahu.” (Bilježe Ahmed i Tirmizi, a Hejsemi i Albani hadis su ocijenili vjerodostojnim. Vidjeti: Medžme`az-zevaid i Sahihu Džami`a, br. 6601).
Također, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Najzahvalniji ljudi Allahu su oni koji su najzahvalniji ljudima.” (Bilježe Ahmed i Taberani, a šejh Albani je hadis ocijenio vjerodostojnim, Sahihu Džami`a, br. 1008)
Veliki islamski učenjak Ibn Muflih el-Hanbeli, Allah mu se smilovao, (umro 763. h.g. / 1362. god.) rekao je:
‘’Uzvišeni Allah neće prihvatiti zahvalu od Svoga roba na Njegovom dobročinstvu prema njemu, ukoliko taj rob ne bude zahvaljivao ljudima na dobročinstvu i ukoliko bude porekao njihovo dobro, zbog povezanosti između te dvije stvari.
– Onaj kome je u prirodi da poriče dobročinstvo ljudi i ne iskazuje zahvalnost na učinjenom, takav će, shodno svojoj prirodi, poricati i Allahove blagodati i neće Mu zahvaljivati.
– Onaj koji ne zahvaljuje ljudima isti je kao onaj koji ne zahvaljuje Allahu, pa takav je čak i da Mu zahvaljuje, jer rečeno je: ‘’Ne voli Me onaj koji ne voli tebe’’, tj. ljubav prema tebi povezana je sa ljubavlju prema Meni, pa onaj koji Mene voli, voli i tebe, a onaj koji ne voli tebe isto kao da ne voli ni Mene. (Adabuš-šerije)
Zahvalnost ljudima na učinjenom dobročinstvu iskazuje se nagrađivanjem, lijepim spomenom, pohvalom, upućivanjem dove Allahu za njih, lijepom riječju.
Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko vama učini dobro, nagradite ga za to, a onaj koji ga ne nagradi, neka ga pohvali, a ukoliko ga pohvali, pa on mu je zahvalio, a ukoliko to izostavi, onda ga je zanijekao…’’ (Bilježi Buhari u Edebul-Mufred, a šejh Albani je ocijenio hadis vjerodostojnim)
Također je rekao: “Ko vama učini dobro, pa nagradite ga za to, a ukoliko ne nađete (nešto sa čime biste mu zahvalili), uputite dovu za njega, sve dok ne uvidite da ste ga nagradili.’’ (Bilježi Buhari u Edebul-Mufred, a šejh Albani je hadis ocijenio vjerodostojnim)
Isto tako je rekao: “Onaj kome se učini dobro, a potom kaže onome koji je učini dobro: ‘Allah te nagradio svakim dobrom’, zaista je iskazao najbolju pohvalu.’’ (Bilježi Tirmizi, a šejh Albani je hadis ocijenio vjerodostojnim. Vidjeti: Sahihu Džami`a, br. hadisa 6368)
I rekao je: “Onaj kome se učini dobro, neka radi njega nagradi onoga koji mu ga je učinio, a ako to ne mogne, pa neka ga spomene (po dobru), a onaj koji ga spomene, zaista mu je zahvalio.” (Bilježi ga Ahmed, hadis je hasen li gajrihi. Vidjeti: Sahihu tergib ve terhib)
Imam Ahmed ibn Hanbel prenosi od Vehba ibn Munebbiha da izostavljanje nagrađivanja ljudi predstavlja zakidanje ljudi u njihovom pravu.
Rekao je uvaženi učenjak Munavi, Allah mu se smilovao (umro 1031. h.g. / 1621. god.) u komentaru Poslanikovih riječi: “…kaže mu: ‘Allah te nagradio svakim dobrom”: “Tj. Allah ti odredio svako dobro i nagradio te zbog njega, što znači: ‘Tražim od Allaha da učini to sa tobom’, zaista ga je puno pohvalio”, tj. puno ga je pohvalio i učinio je sve što je u njegovoj mogućnosti da mu iskaže zahvalnost tako što će ga spomenuti po dobru i zatražio je od Allaha za njega veliku nagradu. I ukoliko se tome doda dobro iz iste vrste djela koje je njemu učinjeno, bit će potpunije, što u stvari sa sobom povlači učinjeno dobro djelo.
Na kraju hadisa jasno se ukazuje na to da se sa upućivanjem dove zadovoljava u slučaju nemogućnosti nagrađivanja dobročinitelja istim dobročinstvom koje je njemu učinio. ‘‘Ko vam učini dobro, pa nagradite ga’’, jer je to karika u lancu međusobnog održavanja veza i međusobne ljubavi. Onaj koji ti učini dobročinstvo ima za tim jednaku potrebu kao i ti, stoga i ti njemu uzvrati istim ili čak i boljim dobročinstvom, kao što je rekao Uzvišeni Allah: “Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite, ili ga uzvratite, jer će Allah za sve obračun tražiti.” (En-Nisa’, 86.) Rečeno je da nagrada znači poklon ili nazivanje selama.
“A ukoliko ne nađete” ono sa čime ćete ga nagraditi, “pa zamolite “, Allaha, ” za njega”, da ga nagradi umjesto vas. A u hadisu je rečeno: “…ukoliko kaže svome bratu: ‘Allah te nagradio svakim dobrom’, zaista ga je puno pohvalio.”
“A onaj koji vam učini dobro”, što je opći naziv za svaki vid dobra, “pa nagradite ga” zbog njegova dobročinstva sa istim ili boljim od njega,”…a ukoliko ne nađete ono sa čime ćete ga nagraditi, uputite dovu za njega” , tj. ponavljajte dovu za njega, “sve dok ne vidite”, tj. ne uvidite, “da ste ga zaista nagradili”, tj. ko vam učini dobročinstvo, nagradite ga sa istim tim dobročinstvom, a ukoliko to ne možete, onda se puno potrudite u upućivanju dove za njega, sve dok se ne ostvari isto. Razlog ponavljanja dove jeste u tome što uviđa da nije dovoljno učinio u nagrađivanju, pa ga je prepustio Uzvišenom Allahu koji najbolje nagrađuje. (Fejdul-kadir)