Hutba povodom Kurban bajrama – „Zadovoljan sam da vam islam bude vjera!“

Priredio: Sead ef. Jasavić

Bojte se Allaha dž.š., iskrenom bogobojaznošću, i budite Mu zahvalni na blagodatima kojima vas je darovao – kako na blagodati upute Islama, koja je upotpunila i usavršila sve druge darove i ni’imete, tako i na svim ostalim blagodatima! Allah dž.š., u Kur’an-i-Kerimu, kaže: „Danas sam vam vjeru vašu usavršio, i blagodat Svoju prema vama upotpunio, i zadovoljan Sam da vam islam bude vjera!“ (el-Ma’ida, 3.)

Džema’atu, Allahovi robovi, vjera, u kojoj ste, je najveličanstvenija vjera koju potvrđuje i prihvata ljudski um i razum, i srce i duša i tijelo. U pitanju je vjera koja je sačuvana od svakog dodavanja, i nije u potrebi za dopunjavanjem ili oduzimanjem. Svaka druga vjera koju ljudi upražnjavaju mimo Islama sadrži u sebi ono što ne prihvata ljudski um i razum, niti srce niti duša niti tijelo. Normalni i zdravi čovjek prihvata činjenicu i istinu da je Jedan jednako jedan, dok niko normalan i zdrav ne može prihvatiti to da je Jedan jednako tri!?

Allah dž.š., nikome neće prihvatiti vjeru mimo islama, shodno ajetu u kojem se kaže: „Ko bude tražio neku drugu vjeru mimo islama – neće mu biti prihvaćena, a na budućem svijetu biće jedan od propalih!“ (Alu Imran, 85.)

Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Tako mi Onoga u čijoj je Ruci Muhammedova duša – niko za mene neće čuti, jevrej ili kršćanin on bio, pa nakon toga umre a ne povjeruje u poslanicu s kojom sam ja došao, da neće biti jedan od stanovnika džehennemske vatre!“ (Muslim)

Islam je takav način života koji odgovara svakom mjestu i vremenu; islam u sebi sadrži rješenja za sve životne probleme, kako one koji su se desili tako i za oni koji su mogući za desit se! Stoga se čvrsto prihvatite vjere svoje, kutnjacima se latite za njene propise, jer je samo u tome spas i pobjeda, kao i uputa i uspjeh na oba svijeta. Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Ostavio sam vam ono što ako ga se budete čvrsto držali – nikada zalutati nećete: Allahovu Knjigu!“ (Muttefekun ‘alejh)

Džema’atu, obavljanje namaza i klanjanje Allahu dž.š., je, nakon šehadeta, i svjedočenja da niko nema pravo da se obožava mimo Allaha dž.š. – najvrijednije i najbolje djelo koje čovjek može činiti u svome životu. Ko uspostavi namaz – uspostavio je vjeru, a ko obori namaz – oborio je vjeru! Allah dž.š., u Kur’an-i-Kerimu, na brojnim mjestima naređuje: „Klanjajte namaz!“, a na drugom mjestu kaže: „Čuvajte svoje namaze, posebno srednji namaz, i pred Allahom ponizno stojte!“

Allahov Poslanik s.a.w.s. je rekao: „Primjer pet dnevnih namaza je poput primjera rijeke blizu kućnih vrata nekoga od vas, u kojoj se pet puta dnevno okupa; šta mislite da li bi na njemu više bilo prljavštine? Rekoše: Ne! Poslanik s.a.w.s., dodade: Pet dnevnih namaza otklanjaju grijehe isto kao što voda otklanja nečistoću!“ (Muslim)

Stoga se čuvajte dobro od inferiornog odnošenja prema klanjanju i namazu, i od kašnjenja sa njegovim obavljanjem, jer Allah dž.š., kaže: “… i iza njih dođoše generacije koje upropastiše namaz, a počeše slijediti strasti i nagone – sigurno ih čeka dolina užasa u džehennemu!” (Merjem, 59.)

Džema’atu, nakon prava i hakka Allaha dž.š., i hakka Njegovog Poslanika s.a.w.s., dolazi na red hakk i pravo roditelja, što je znak da je u pitanju nešto veliko i teško. Dobročinstvo prema roditeljima je obaveza sinova i kćeri, pa je Allah dž.š., uslovio pokornost Njemu sa pokornošću prema roditeljima, riječima: „Allahu robujte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte i roditeljima dobročinstvo činite!“ (El-Nisa’, 36.)

Enes b. Malik r.a., prenosi da je čuo Poslanika s.a.w.s., kako govori: „Ko želi da ima veću nafaku i duži životni vijek – neka održava rodbinsku vezu!“ (Muttefekun ‘alejh)

Islamski Šeri’at upozorava na kobnost neposlušnosti prema roditelju, pa se u Kur’an-i-Kerimu kaže: „Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: ”Uh!” – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. & Budi prema njima pažljiv i ponizan i govori: ”Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!” (el-Isra’, 23-24.)

Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Allah je prokleo onoga ko psuje i vrijeđa svoje roditelje!“ (Sahih, Ibnu Hibban)

Bajram je izvrsna prilika kada možemo popraviti svoj odnos prema roditelju i rodbini, kako bližnjoj tako i daljnjoj, stoga neka svaki onaj koji razuma ima dobro iskoristi ovu priliku i obnovi svoje veze sa rodbinom i rođacima, jer možda druge prilike više neće ni biti!

Ebul-Derda’ r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Roditelj je središnji ulaz dženneta, pa ako hoćeš izgubi ta vrata ili ih sačuvaj!“ (Sahih. Tirmizi, Ibnu Madždže)

Džema’atu, opšta kazna i padanje pod utjecaj nevjernika i neprijatelja nas neće snaći izuzev zbog zapostavljanja propisa naređivanja dobra i odvraćanja od zla, čije počinioce Allah dž.š., hvali riječima: „Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete…“ (Alu Imran, 110.)

Čuvajmo se od toga da se ne uzličimo na ćifute i Jevreje, koji zapostaviše dobro, i prećutkuju zlo, zbog čega ih je Allah dž.š., prokleo i nevjernicima proglasio: „Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali – zato što su se bunili i uvijek granice zla prelazili: & jedni druge nisu odvraćali od grješnih postupaka koje su radili. Ružno li je zaista to kako su postupali!” (el-Ma’ida, 78-79.)

Huzejfe b. el-Jeman r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ili će te naređivati dobro i odvraćati od zla, ili će vas Allah dž.š., tako kazniti, da će te Mu se dovama obraćati a na dove vam se neće odazivati!“ (Hasen. Tirmizi)

Džema’atu, jedno od veoma aktuelnih pitanja o kojem se govori na sve strane jeste i pitanje „žene muslimanke“ – kojoj nevjerničko-zapadni svijet „mnogo brine“. Stotinu godina unazad, žena muslimanka je bila meta stalnih neprijateljskih napada, koji neprestano nastoje da ženu muslimanku „oslobode“ od ropstva i robovanja Allahu dž.š., i da stegu islama skinu sa njenog vrata – a ta stega je njena marama i hidžab.

Stotinu godina unazad nas pokušavaju ubjediti u to da će žena muslimanka biti slobodna i napredna samo ako bude skinuta i razgolićena, dok pokrivena i obučena – ne može biti napredna i moderna! Za njihov pojam – žena je slobodna samo ako hoda otkrivene glave, nogu i ruku, i ako joj je kuća čaršija ili diskoteka i kafić, gdje će se ljudi moći naslađivati gledanjem i dodirivanjem njenog tijela, zadovoljavajući svoje šejtanske pohote i strasti. Stoga neka svako od nas imadne ovo na umu, i neka posveti pažnju sebi i svojoj familiji, čuvajući kako sebe tako i njih od vatre ovoga i budućeg svijeta!

Džema’atu, dunjaluk i materijalizam je mnoge naše savremenike opčinio tako da slabo povezuju uzrok i posljedicu, ne shvataju vezu između rada i rezultata rada. U muslimanskim sredinama pojavila se grupa ljudi koja se samo povodi za svojim strastima i u tome pretjeruju. Druga grupa je pod dejstvom filozofije mišljenja s Istoka ili Zapada, zapostavljaju Allahove dž.š., zakone i prihvataju to mišljenje kao jedinu istinu i argument, smatraju da samo Allahovi neprijatelji govore istinu, i da samo oni znaju dobro raditi.

Ovo se dešava u vremenu kada svijet potresaju veoma teške pojave, velike poplave, strašni zemljotresi, razorni ratovi čija vatra još uvijek plamti, bolesti koje nisu ranije bile poznate a pogađaju ljude, usjeve i životinje, zastrašujući događaji i strašne podjele. Allahov, dž.š., zakon je takav da zločinci ne mogu umaći odmazdi. Svako zlo i nedaća dešavaju se kao posljedica grijeha. Iblis, Allah ga prokleo, zbog grijeha vjerovanje je zamijenio u nevjerovanje, bliskost u udaljenost, milost u prokletstvo, džennet u vječnu vatru.

Nuhov narod je kažnjen potopom, Ad je kažnjen strašnim vjetrom, Semud je zadesio užasan krik, Lutov narod je kažnjen tako što su njihove nastanbe prevrnute; što je bilo gore prevrnuto je dole i kamenjem su bili zasuti. Allah Uzvišeni veli: “I sve smo prema grijesima njihovim kaznili: na neke vjetar, pun pijeska, poslali, a neke strašnim glasom uništili; neke u zemlju utjerali, a neke potopili. Allah im nije učinio nepravdu, sami su sebi nepravdu nanijeli.” (Al-‘Ankabut, 40.) 

To je potpuno jasna činjenica: “I sve smo prema grijesima njihovim kaznili”. To je posljedica grijeha i to je kazna koja je nasilnicima blizu. Gdje god se u nekom naselju ili gradu pojave harami i grijesi budu razlogom njegova uništenja, kada osvoje srce oslijepe ga, kada se u narodu prošire budu razlogom njegova poniženja i konačnog potpunog istrijebljenja.

Grijesi imaju negativne posljedice na dušu, tijelo i porodicu, na kopnu i moru, na zrak i okoliš. Grijesi su uzrok poniženja i propasti. Allah Uzvišeni kaže: “A koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti…” (Al-Hadž, 18.)

Imam Ahmed bilježi predaju od Abdurahmana b. Džubejra b. Nufejra od njegova oca da je rekao: “Kada je osvojen Kipar vidio sam Ebu Derdaa kako sam sjedi i plače. – Zbog čega plačeš, Ebu Derda, – upitao sam ga – na dan kada je Allah uzdigao islam i muslimane? – Džubejre, kako su ljudi kod Allaha slabašna bića kada skrenu s pravog puta… Nekada je ovaj narod bio jak, imali su vlast, a onda su napustili Allahovu vjeru i došli su do ovoga što vidiš – odgovorio mi je.”

Kao posljedica grijeha nastaje briga, tuga i psihološka opterećenost. Zatim nemoć, lijenost, a potom kukavičluk, škrtost, prezaduženost i prezir ljudi. Radi grijeha nestaju blagodati a dolaze nedaće, umjesto Allahova blagoslova zaslužuje se Njegova srdžba. Kada čovjek bude iskušan grijesima srce mu se stvrdne, sa dobrim ljudima veza oslabi, udalje se od njega dobri članovi porodice i rodbine. Neki od naših dobrih prethodnika su kazali: “Kada god sam činio grijeh prema Allahu to bi se odrazilo na ponašanju moje žene i jahalice.”

Uvjeren da će nam bajramski dani proteći u miru i dostojansvu naše vjere koja nam zabranjuje nasilje, razvrat i nemoral, uvijek i na svakom mjestu, a posebno za vrijeme Bajrama, učimo ovu bajramsku dovu:

Milostivi Bože,

Učini da samo Tebi služimo!
Da se grijeha klonimo!
Da istinu govorimo!
Da o dobru mislimo!
Da dobra djela činimo!
Da se tuđeg hakka klonimo!
Da kod sebe korisno znanje povećavamo!

Ako mi zaboravim Tebe,
Nemoj Ti zaboraviti nas!

Braćo neka nam današnji mubarek-dan povrati vjeru, nadu i međuljudsko povjerenje; neka među nama nestane straha, zlobe i zavisti; neka nam zajedništvo povrati samopouzdanje; neka svako radi svoj posao svjesno, savjesno i odgovorno; shvatimo da je tajna uspjeha na ovome svijetu samo iskrena vjera i plemenito djelo!

Svima vam od srca želim sretan Bajram, moleći dragog Allaha (dž.š.), za vaše zdravlje i uspjeh u životu i radu, kao i oprost grijeha kako živima tako i umrlima. Amin, ja rabbel-‘alemin!

Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Imam „Sultanija“ džamije, Plav, CG