Što se tiče plemena Benu Sulejm, za njeg se veže neobično kazivanje. Jedan pripadnik tog plemena po imenu Ijas b. Hafaf, poznat kao ElnFudžae došao je kod Ebu Bekra, r.a., tražeći da ga pomogne u borbi protiv odmetnika od islama. Ebu Bekr, r.a., mu pruži traženu pomoć i imenova ga komandantom jedne manje vojne jedinice. On se, međutim, odmetnu od islama nakon što se vrati svom narodu. Ubio bi svakog muslimana i odmetnika pored kojeg bi prošao, a njihov imetak bi uzeo sebi kao plijen. Vijesti o prevari ovog čovjeka dođoše do Ebu Bekra, r.a., koji posla jednu od svojih vojski na ovog prevaranta i njegov narod. Ebu Bekr, r.a., znao je da je prevara veliki zločin koji ako se ne sankcionira može donijeti velike nedaće muslimanima. Naredi Tarfeu b. Hadžibu, jednom od zapovjednika vojski protiv odmetnika od islama, da se obračuna s njim. U toj bici je ElFudžae uspio pobjeći, ali je kasnije uhapšen i u okovima poslat Ebu Bekru, r.a., koji naredi da taj prevarant bude bude u okovima spaljena lomači ElnBekiji. Kada su ostali članovi plemena Benu Sulejm vidjeli razvoj događaja, vratiše se islamu. Pogledajmo kako je Ebu Bekr, r.a., stalnim pritiskom i kažnjavanjem onih koji su pravili prevare, uspio prisiliti odmetnuta plemena da se vrate pod okrilje islamske države. Kao što kaže Poslanik, s.a.v.s.:
– Ponosom onog ko je ponosan ili poniženjem onog ko je ponižen, Allah će dati ponos kojim će učiniti islam i muslimane ponosnim, a dat će i poniženje kojim će poniziti nevjerovanje i nevjernike.
Rat protiv odmetnika Malika b. Nuvejre
Situacija je bila teška i s plemenom Benu Temim, koje je bilo jedno od najbrojnijih i najmoćnijih arapskih plemena. Poslanik, s.a.v.s., je zbog veličine plemena imenovao šest svojih namjesnika u njemu, podijelivši na taj način ovo veliko pleme na šest dijelova. Svakim od njih vladao je jedan od njegovih namjesnika. Namjesnici su se zvali Zuburkan b. Bedr, Kajs b. Asim, Safvan b. Safvan, Subra b. Amr, Veki’a b. Malik i Malik b. Nuvejre. Nakon Poslanikove, s.a.v.s., smrti u islamu i zekatu od njih šest ostali su samo Zuburkan b. Bedr i Safvan b. Safvan. Kajs b. Amir i Malik b. Nuvejra sa sebi lojalnim dijelom plemena Benu Temim odbiše dati zekat. Dio plemena koji je ostao u islamu poče napadati onaj dio plemena koji se odmetnuo od islama. Tako se to veliko pleme podijeli na dva dijela, muslimanski i odmetnički. Dok su oni bili zauzeti međusobnim ratovanjima, sa sjevera Arabljanskog poluostrva dolazila je nova opasnost za islam i muslimane. Žena po imenu Sedžah (Vrlo inteligentna, obrazovana i nadarena žena. Nakon neuspjeha u svojoj „mi-siji“ Sedžah se povukla u Irak. Kasnije je prihvatila Islam i za vrijeme halife Mu avije, r.a., se nastanila u Kufi, gdje je živjela vrlo pobožno. Doživjela je dubokustarost. (www.swordofallah.com) ) iz plemena Benu Taglub okupi vojsku na sjeveroistoku Poluostrva. Njenu vojsku sačinjavali su pripadnici plemena Benu Taglub i ratnici koje su nazivali „Evbašul Arab“.
Tako su Arapi zvali zločince, drumske razbojnike, one koji se nisu osjen ćali kao pripadnici bilo kojeg plemena, lopove i „slobodne strijelce“. Većina takvih okupila se ovoga puta oko žene zvane Sedžah, koja je za sebe tvrdila da je božiji poslanik. „Neću gubiti vrijeme i ratovati s drugim plemenima“, planirala je Sedžah, „nego ću se hitno uputiti prema Medini, zauzeti je i zavladati nad Arapima“. To je bila njena strategija. Krenula je sa svojom vojskom u napad na Ebu Bekra esSiddika. Pogledajmo kojom su se brzinom počeli razvijati događaji na Arabljanskom poluostrvu. U tom periodu još jedan lažni poslanik, koji se pojavio još za Poslanikova, s.a.v.s., života, nije mirovao u mjestu zvanom Jemamme (Područje u sjeverozapadnoj Saudijskoj Arabiji).
Pleme Benu Amir bilo je u sukobu s plemenom Benu Hanife, pa pleme Benu Amir odluči napasti Jemamu. Ponovo su svi Arapi bili u međusobnom ratu. Arabljansko poluostrvo vrati se ponovo džahilijetu! Jedna plemena su napadala druga. Islam je taj koji ih je ujedinio, kada su napustili islam, ponovo su se vratili starim podjelama i bili su tako razjedinjeni.
Krećući se prema Medini Sedžah je stigla do područja koje je pod kontrolom držao ogranak plemena Benu Temim kojim je komandon vao Malik b. Nuvejre. Sedžah je htjela proći preko njihove teritorije bez sukoba s njima. Zatraži od Malika sporazum o međusobnom nenapadanju. On pristade na to, ali pod uvjetom da mu njena vojska pomogne u borbi protiv sunarodnjaka muslimana. Ona prihvati taj uvjet, i zajednički krenuše prema muslimanima plemena Benu Ten mim. Kad su muslimani vidjeli ogromnu vojsku pred njima, pobojaše se i pobjegoše s bojnog polja. Sedžah nastavi dalje put prema Medini sve dok ne dođe do sela zvanog Nibadž (Nekad važan grad, a danas selo u Saudijskoj Arabiji, udaljeno oko 30 km sjeve-roistočno od grada Bureida ili oko 350 km sjeverozapadno od Rijada.). Muslimani plemena Benu Temim je napadoše u tom selu, zarobiše nekoliko njenih boraca, ali i njena vojska zarobi nen koliko muslimana. Potom otpočeše pregovori o razmjeni zarobljen nika, koji su rezultirali puštanjem zarobljenika na slobodu. Sada joj se Medina učini dalekom, jer su vrlo često njenu vojsku u pohodu ka Medini zaustavljala druga plemena.
– Zašto bismo osvojili Medinu n pitala se ona n kad možemo osvon jiti isto takvo mjesto koje se zove Jemama!
Odustala je od daljeg napredovanja prema Medini i s vojskom se uputila prema Jemami. Pogledajmo šta se dešava s Arapima bez islan ma! Njena vojska više nema jasan cilj i motiv. Sve se svodilo samo na ratni plijen, ratovanje s drugima, pokoravanje drugih i kontrolu. Njena vojska krenu prema Jemami.
Sada se Musejlima Kezzab našao u veoma teškoj situaciji. Tri vojn ske kretale su se prema njemu: vojska plemena Benu Amir, muslin manska vojska protiv odmetnika od islama pod komandom Ikrime b. Ebi Džehla i vojska Sedžah bintu Harisa.
Za to vrijeme Halid b. Velid stigao je do plemena Benu Temim, nakon što je porazio vojsku Tulejhe b. Amira elnEsdijja. Malik b. Nuvejre je počeo shvatati da, ako se tako nastavi, ratovi nikada neće prestati na Arabljanskom poluostrvu. Vodio je rat protiv drugog dijela plemena, imao sukob s vojskom Sedžah i sada rat protiv Halida b. Velida. Strahovao je od Halida, te naredi svom narodu da ga ne napadanju, jer oni nisu u stanju oduprijeti se tom nepobjedivom vojskovođi.
– Raziđite se u manjim grupama n naredi im Malik.
Halid b. Velid podijeli svoju vojsku u manje grupe i posla ih u potjeru za Malikovim malobrojnim grupama. Nedugo zatim većina Malikove vojske bi zarobljena i privedena. Tokom noći zarobljenici su se međusobno dogovarali. Većina je bila mišljenja da se vrate u islam, ali Halid ne čekajući njihov dogovor naredi da ih sve pobiju.
Naravno, Halid je pogriješio. Bio je dužan sačekati, ne bi li se oni vratili u islam. Ali, Halid im nije dao dovoljno vremena da razmisle. Pojedini muslimanski historičari pokušavaju dokazati kako Halid nije izdao naređenje da se zarobljenici pogube. Oni kažu da je ta noć bila hladna, da je Halid naredio svojim vojnicima „en judfi’u esrahum“ da pokriju zarobljenike, a da je to u vojnom žargonu značilo da pobiju zarobljenike. Međutim, postoji mnogo veći broj predaja koje kažu da se radilo o pogrešnoj Halidovoj procjeni (idžtihadu). To je bila prva greška, druga je da je oženio ženu Malika b. Nuvejre. Slagali su na Halida da ju je oženio prije isteka iddeta (Period pričeka žene između dva braka). Tačno je da ju je Halid oženio poslije isteka iddeta.
Te vijesti su stigle do Medine. Omer b. Hattab došao je Ebu Bekru srdit, govoreći mu:
– Kako je moguće da budu ubijeni oni koji razmišljaju da se vrate u islam! I kako je mogao oženiti ženu kojoj nije prošao iddet!?
Zatražio je od Ebu Bekra da kazni Halida, ali on to odbi učiniti, obrazloživši to riječima:
– Procijenio je, pa je pogriješio. Nemoj tako pričati o Halidu!
Pogledajmo preciznost s kojom Ebu Bekr prilazi rješenju problen ma. Da je Halid namjerno ubio Malika b. Nuvejru i da je oženio ženu u iddetu, to Ebu Bekr ne bi prešutio. Ebu Bekrove riječi: „Procijenio je, pa je pogriješio“, pojašnjavaju cijelu ovu situaciju.
– Onda ga smijeni! n zatraži Omer.
Ebu Bekr mu nedvosmislemo i sasvim otvoreno reče:
-Ja neću spustiti sablju koju je Allah podigao nad nevjernicima!
Halid je bio još za života Poslanika, s.a.v.s., poznat po brzini kon jom je ubijao ljude. Poslanik, s.a.v.s., je, kada je Halid požurio i ubio Ibn Revijju, rekao:
– Zaista u sablji Halida b. Velida ima brzopletosti i džahilijjeta. Gospodaru moj, od Tebe tražim da ne budem odgovoran za ono što je uradio Halid.
Isto tako je Ebu Bekr esnSiddik zatražio od Allaha da ne bude odgovoran za ono što je Halid uradio s Malikom b. Nuvejrom. Uprkos mnogim raspravama napisanim o događajima vezanim za Malika b. Nuvejru, oni bi se mogli sažeti u slijedeće: bila je to pogrešna pron cjena Halida b. Velida.
Halid b. Velid je i dalje ostao glavni muslimanski vojskovođa, ali su svi ti događaji uticali na Omera, r.a., koji ga je za vrijeme svog hin lafeta smijenio s tog položaja.
Autor: Tarik Suvejdan
Iz knjige: Ebu Bekr i Omer, r.a.
Nastavit će se, inšaAllah…