Ebu Bekr, r.a., smatrao je odmetnicima od islama one ljude koji su odbijali dati zekat, bez obzira na to što su u isto vrijeme svjedočili da nema drugog božanstva osim Allaha i da je Muhammed, s.a.v.s., Allahov rob i Allahov poslanik, što su obavljali namaz i postili ramazan. Nije pravio razliku između onih koji ne prihvataju jedan dio islama i onih koji su potpuno odbacivali islam kao vjeru. Svako ko odbije prihvatiti nešto što je svim muslimanima poznato i oko čega ne postoji nikakvo razilaženje – niječe islam i smatra se odmetnikom od vjere. Ebu Bekr, r.a., naređuje da se takvi kazne vatrom, a žene da im se odvedu u roblje. Nastali problem se ogledao u odmetništvu, a ne u laganom skretanju od islamskog učenja. Ovdje se nije radilo o problemu različite inerpretacije islama. Ne, Ebu Bekr, r.a., to je sman trao izlaskom iz muslimanske zajednice (milleta), te se prema njima i odnosio kao prema nevjernicima.
Takav je bio njegov stav: čvrst, odlučan i snažan. Pomoću njega je Allah sačuvao islam.
Rat protiv Tulejhinih odmetnika
I krenuše vojske prema odmetnicima od islama. Prva od njih krenu prema Tulejhi b. Huvejlidu elnEsdijju, pod zapovjedništvom Halida b. Velida, r.a. Tulejha je bio vrač i proglasio se poslanikom i prije Poslanikove, s.a.v.s., smrti. U tome su ga slijedili jevreji. I ovdje se može vidjeti licemjerno ponašanje jevreja koji su, naravno, znali da je Tulejha lažac. Oni nisu bili zadovoljni ni s jednim poslanikom, ali su bili zainteresirani da se napravi nered i unese pometnja među muslimane. Samo iz tih pobuda, podržaše Tulejhu, što je, vidjet ćemo, bila njihova stalna praksa. Jednostavno, vidjeli su da određeni broj ljudi podržava Tulejhu, pa ga i oni odlučiše podržati. Poslanik, s.a.v.s., posla vojsku prema Tulejhi pod komandom Dirara b. Esveda elnEsdija, koji je bio iz istog plemena kao i Tulejha, iz plemena Esdijj. Prije nego se Dirarina vojska sukobila s Tulejhinom vojskom, stiže im vijest o Poslanikovoj, s.a.v.s., smrti. Broj Dirarinih vojnika je bio isti, a broj Tulejhinih vojnika se naglo poveća, te Dirare odluči da se neobavljenog zadatka vrati u Medinu. Kasnije će Ebu Bekr, r.a., poslati novu vojsku prema Tulejhi pod komandom Halida b. Velida. Za to vrijeme Tulejha je ojačao svoj položaj. Sada su ga pon red plemena Benu Esed i jevreja slijedili i plemena Hevazin, Gatafan, Tajj i Benu Džuzejme. Radilo se o velikim plemenima na Arabljann skom poluostrvu.
Prva vojska koju je Ebu Bekr poslao na odmetnike od islama bila je ova, upućena prema Tulejhi i njegovim sljedbenicima. Zajedno s Halidom u ovoj vojsci bio je i poznati ashab Adij b. Hatim etnTaijj.
Adij je bio jedan od prvaka plemena Tajj, koje je sada postalo Tulejhin saveznik. Kad je Halid došao sa vojskom pred pleme Tajj, Adij od njega zatraži dozvolu da im se obrati prije borbe. Halid mu dozvoli, te on ode da razgovara sa svojim narodom koji je sada u savezu s Tulejhom. Ubjeđivao ih je, pričao im i pozivao ih razumu, sve dok nisu prihvatili njegove argumente i ponovo se vratili u okrilje islama. Napustili su Tulejhu i pridružili se Halidovoj vojsci. Ohrabren ovim pregovaračkim uspjehom, Adij ovoga puta zatraži od Halida da mu dozvoli da pregovara s plemenom Benu Džuzejme, jer je i s njima imao dobre odnose. Ubjeđivao ih je i pozivao sve dok ga nisu poslušali i prešli na stranu Halidove vojske. Adij je uspio svojim diplomatskim vještinama da vrati pod okrilje islama cijela dva plemena. Ostali saveznici ostaše vjerni Tulejhi. Dvije vojske se sukobiše u borbi u kojoj je poraz Tulejhine vojske postajao svakog časa sve izvjesniji. Tulejha je odmah na početku poraza pripremio konja za sebe i svoju suprugu, te vidjevši da je njegova vojska poražena pobježe prema Šamu. U redovima njegove vojske nastade rasulo, jedan dio vojnika pobježe za svojim komandantom, a drugi ponovo prigrli islam. Islam ponovo prihvati većina pripadnika plemena Benu Esed i Gatafan. Tako muslimani pokoriše Tulejhinu vojsku. Tulejha je pobjegao u Šam i tamo ostao dugo vremena, ali će kasnije ponovo prihvatiti islam, iako je za sebe jedno vrijeme tvrdio da je poslanik. Nakon ponovnog prihvatanja islama priključio se muslimanskoj vojsci i učestvovao u osvajanju Perzije. Posebno zapaženu ulogu imao je u Bici na Kadisiji, o čemu ćemo kasnije govoriti. Za Tulejhu se kaže da je kao šehid poginuo u Bici kod Nehavenda. Pogledajmo kako Allah mijenja stanja ljudi. Tulejha je nakon odmetništva od islama i samoproglašenja za poslanika prihvatio islam i kao borac na Allahovom putu okončao ovozemaljski život.
Rat protiv Sulminih odmetnika
Pleme Gatafan koje je bilo s Tulejhom i koje je poraženo zajedno s njim, ponovo se okupi u pokrajini zvanoj Hav’ez i ovaj puta sebi za vođu izabraše ženu po imenu Sulma bintu Malik b. Huzejfe. Te vijesti dođoše do Halida koji se odmah s vojskom uputi prema Sulmi. Dvije vojske se sukobiše i bitka se rasplamsa. Koliko su se žestoko borili za Sulmu najbolje pokazuje podatak da je samo u odbrani Sulmine deve, na kojoj se nalazila Sulma, poginulo stotinu boraca. Ali, Halid je uspio doći do Sulme, ubiti je i rastjerati pleme Gatafan.
Pod tim žestokim pritiskom islamske vojske, arapska plemena se počeše ponovo vraćati islamu. Jedno od prvih plemena koje se vratilo islamu bilo je pleme Benu Amir. Kada su vidjeli šta se dogodilo s plen menima Benu Esed i Gatafan, došli su Halidu i rekli mu:
-Ulazimo u ono iz čega smo izašli. Vraćamo se u islam i vjerujemo u Allaha i Njegova poslanika.
Halid prihvati njihov zahtjev pod uslovom da uz to obavljaju namaz i daju zekat, te da isto narede svojim suprugama i djeci. Zatim zatraži da mu predaju sve osobe koje su u vremenu odmetništva od islama učinili zločin prema muslimanima, kako bi nad njima bila izvršena odgovarajuća kazna.
Autor: Tarik Suvejdan
Iz knjige: Ebu Bekr i Omer, r.a.
Nastavit će se, inšaAllah…