Piše: Amela Halilović
Metod
Iznuditi odgovor
Svoje duše svezane
Za stolicu savjesti
Pod hiljadu reflektora pravednosti
Pitanjem
Šta djelanjem želi
Pa je bodriti
ili sputati.
Samoobmana u procesu definiranja namjere djelanja ima mnoge vidove. Među njima je i taj da se često zbog neizbrojive ponovljivosti velikih principa u govoru, isti usvajaju kao podrazumijevajući, pa se zapostavi njihova suština. Najbolji primjer nalazi se u izjavama da se djela rade “u ime Allaha”, da se za određene radnje želi samo nagrada od Gospodara i da je cilj širenje ispravnog načina življenja, što je svakako neupitna veličina. Međutim, da li smo ugradili pogodne filtere za ovakve namjere, da li su djela koja činimo zaista onakva za kakva slijedi nagrada od Gospodara i da li širimo poruku ispravnog načina življenja? Da bi došli do odgovora, analizirajmo naše stanje u onoj fazi kad drugima dostavljamo islamska načela.
Nakon što smo u svom položaju učenika prepoznali nužnost i privilegiju (jer čovjek mora nešto učiti i velika je počast da je baš nama dato da učimo ono što vodi k spasenju), te smo sebe ozdravili i odgojili primjenom naučenog, ostaje da zdravlje ponudimo i drugima, jer je sebičluk u širenju pozitivnih vrijednosti stran našem učenju. Prilikom ove ponude ne bi trebalo smetnuti s uma činjenicu da je traganje za srećom svojstveno svim ljudima, pa ukoliko više radosti ima na licu ljudi sa reklame za sok, više dostojanstva u stavu poslovnih partnera koji se spremaju da potpišu ugovor, više ljubaznosti i iskazane empatije kod osoblja zaposlenog u bankama koje nude stambene kredite, više urednosti kod navodne gospode koja svu svoju vrijednost može samo da obuče, nego što se kod nas mogu vidjeti radost, dostojanstvenost, ljubaznost, empatija, urednost i ostali manifesti odnjegovane nutrine (koji se, nažalost, mogu i kopirati), pitanje je da li smo uopće spremni da druge pozivamo u ono što jeste istinska sreća. Dakle, provjeriti izgled prije nastupa, pa iako smo sigurni u svoju namjeru, uložimo trud da što prigodnije dostavimo poruku.
Veoma bitan faktor jeste i taj od koga učimo, jer iako je znanje ispravno, potkrijepljeno relevantnim izvorima, učiteljeva metoda dostavljanja ima velik uticaj na način našeg kasnijeg širenja naučenog, jer mi u toku primanja informacija nesvjesno, u manjoj ili većoj mjeri, preuzimamo i obrazac ponašanja onoga ko nam je prenio poruku. Tako se isto znanje različito prenosi od učenika blagih i grubih učitelja, tolerantnih i isključivih, i sl. Ako smo od onih koji će podjednako prihvatiti Istinu kazanu bilo na grub ili na blag način, ne znači da je to slučaj i sa ostalima s kojima ćemo biti u prilici da razgovaramo, i naročito ih zbog toga ne treba osuđivati jer to je pitanje čovečije prirode, što je primjereno tretirano u poslaničkoj praksi, gde su vidljivi različiti postupci s različitim osobama u sličnim situacijama. To što neko neće prihvatiti naš savjet jer je neadekvatno izrečen, ne lišava nas odgovornosti što nismo nekog privoljeli za Istinu, pa nemojmo svu krivicu svaliti na drugoga. S druge strane, ako se nama ne sviđa kako je nama neko dostavio Istinu, onda mi potražimo način da tu Istinu kažemo svojoj duši onako kako njoj odgovara da je prihvati, a ne odbacujmo ispravnu poruku zbog neželjene metode dostavljanja, jer mi smo najpreči da pokažemo neodustajanje od svoje duše.
Ako pozivamo ljude u islam i islamska načela zato što istinski želimo dobro, onda im priđimo s poštovanjem i blagošću, jer možda oni ne žele islam ali zasigurno žele da im se neko s uvažavanjem obraća, pa kad se pomire naše i njihove želje, veća je mogućnost da će takvo pomirenje dovesti do najboljih rezultata. Čak i da ostanu pri svojim ubjeđenjima, mi smo pripadnici vjere u kojoj se ima nagrada i za ispravan odnos prema pripadnicima različitih uvjerenja. A ako nam se čini da samo prema muslimanima možemo imati ispravan odnos, upitajmo se da li smo izvršili sve obaveze prema svima koji trenutno jesu muslimani.
Svjedoci smo toga da se mnogo truda i sredstava ulaže u plasiranju neistine koja se nastoji prikazati kao prava vrijednost, pa je zadatak pripadnika jedine ispravne vjere da u sebi probude ambicije za najpogodnijim dostavljanjem onoga što nema potrebe da se uljepšava jer je samo po sebi ljepota, zdravlje i sreća. Potražimo prave vrijednosti, usvojimo ih sebično dok ne postanu dio nas, a onda ih nesebično proširimo oko sebe. Želim nam uspjeh!