Piše: Nevad Alijagić
Karakteristika bratstva u islamu jeste ta što je ovo bratstvo sklopio Uzvišeni Gospodar iznad sedam nebesa onda kada je objavio u Svojoj časnoj Knjizi riječi: “zaista su vjernici braća.” Svaki onaj koji izgovori la ilahe illallah smatra se sljedbenikom ummeta Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a ujedno je brat svakom drugom muslimanu i pripadniku zajednice muslimana, bez obzira na to gdje se nalazio, i koje boje kože bio, i kojoj etničkoj grupaciji pripadao. Uzvišeni je rekao: “I On je sjedinio srca njihova. Da si ti potrošio sve ono što na Zemlji postoji, ti ne bi sjedinio srca njihova, ali je Allah sjedinio. On je zaista silan i mudar” (El-Enfal, 63). Ovo bratstvo je utemeljeno na iskrenoj ljubavi koja proizlazi iz ljubavi prema Allahu, dželle šanuhu, a ona traje i na ovom i na budućem svijetu. Ljubav u ime Allaha podrazumijeva da volimo svoga brata/sestru samo zato što on/ona voli Allaha, dželle šanuhu, zato što obavlja namaz, nastoji da svoj život uskladi sa životom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ostavlja ono što je Allah, dželle šanuhu, zabranio, a izvršava ono što je On naredio i propisao. Dakle, to nije ljubav iz koristoljublja, niti je to ljubav radi ugleda, slave i moći, čemu smo danas svjedoci gdje mnoga prijateljstva traju dok traje funkcija i položaj, čim nestanu položaj i funkcija nestanu prijateljstva.
Kada je Bilal el-Habeši, radijallahu anhu, primio islam, njegov vlasnik Umejja b. Halef stavljao ga je na razne muke, zlostavljao ga na razne načine zbog njegovog islama, ne bi li se Bilal odrekao svoje nove vjere. Naravno, to ga nije odvratilo od islama, već je samo povećalo i učvrstilo njegov iman i njegovo vjerovanje. Kad je Ebu Bekr, radijallahu anhu, vidio kroz šta sve prolazi Bilal, radijallahu anhu, i kakvim mukama je izlagan, uputio se do Umejje b. Halefa i upita ga koliko vrijedi rob Bilal. Kako bi ga ponizio, a njegovu vrijednost potcijenio, Umejja reče da će mu ga prodati za dinar. Međutim, Ebu Bekr, radijallahu anhu, ne dade poniziti svoga brata muslimana, nego sačuva njegovu čast, uzdignu njegov ponos i njegovu vrijednost te reče: “Tako mi Allaha, kada bi vrijedio stotinu hiljada dirhema, ja bih ti dao za njega.” Kada je Umejji b. Halefu platio iznos koji su dogovorili i kada ga je otkupio iz ropstva, uzeo ga je pod ruku i dok su tako hodali, rekao mu je: “Zaista si ti moj brat.”
Ebu Bekr, radijallahu anhu, podučio nas je kako se iskreno i istinski voli brat musliman, koliko se vrijedi žrtvovati za svoga brata u islamu. Od Enesa, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem rekao: “Kada se dvojica ljudi vole u ime Allaha, bolji je kod Allaha onaj koji više voli svoga brata.” (Buhari, Edebul-mufred, sahih) Dakle, ljubav u ime Allaha je ibadet, koji nas približava Allahu, dželle šenuhu, i sve što je naša ljubav prema našem bratu veća, naš stepen kod Allaha, dželle šanuhu, je veći. Ljubav u ime Allaha je razlog zbog kojeg Allaha zavoli Svoga roba
Jednom prilikom razbolio se imam Ahmed b. Hanbel, rahimehullah, pa kada je za njegovu bolest čuo imam Šafija, rahimehullah, došao je kod imama Ahmeda kako bi ga obišao i posjetio. Nedugo zatim, razbolio se i imam Šafija, a u posjetu mu dođe imam Ahmed iako se još nije bio skroz ni oporavio od svoje bolesti. Ugledavši ga, imam Šafija obradova se i poželi mu dobrodošlicu stihovima:
Razbolio se voljeni pa sam ga posjetio,
pa sam se razbolio od tuge kad sam ga vidio.
Ozdravio je voljeni pa me posjetio,
pa sam i ja, kad sam voljenog video, ozdravio.
Ovo je, doista, primjer iskrene, istinske bratske ljubavi prepune poštovanja i uvažavanja. Iako su u mnogim šerijatskim pitanjima imali različite stavove, to nije bilo razlog da međusobno ne iskažu jedan drugom ljubav u ime Allaha, poštovanje i uvažavanje. Nisu dozvoljavali, kada se raziđu u mišljenju, da se raziđu i njihova srca. Nažalost, danas mnogi muslimani ne znaju postupati sa svojom braćom neistomišljenicima. Ne znaju uvažavati svoga brata koji ima drugačiji stav, mišljenje. Nije u stanju iskazati respekt prema svom bratu samo zato jer ima drugačije određene poglede i razumijevanja nekih parcijalnih šerijatskih propisa. Naša bratska ljubav u ime Allaha nema alternativu. Ona je glavni faktor zbijanja našeg safa, a čvrst i jak saf je garant našeg biološkog opstanka na ovim prostorima.
Abdullah b. Mesud, radijalllahu anhu, rekao je: “Ne pitaj druge o njihovoj ljubavi prema tebi, već zaviri u svoje srce i pogledaj kakvi se osjećaji kriju njima. Koliko budeš njima ljubav poklanjao, toliko ćeš ljubavi od njih vidjeti.” Mi često očekujemo od drugih da nam ukažu poštovanje, čast i ljubav, ali se rijetko zapitamo koliko mi to svoje ljubavi i poštovanja poklanjamo drugima.
Ljubav u ime Allaha ne prestaje onda kada prestane naš ovodunjalučki život, njene koristi se nastavljaju i na ahiretu. Od Ebu Hurejre, radijallahu, anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Na Sudnjem danu Allah, dželle šanuhu, će kazati: ‘Gdje su oni koji su se voljeli u Moje ime? Danas ću ih nagraditi Svojim hladom kada nema drugog hlada osim Moga.’” (Muslim) U drugoj predaji od Muaza b. Džebela prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Na Sudnjem danu Allah, dželle šanuhu, će kazati: ‘Gdje su oni koji su se voljeli u Moje ime? Oni će biti na minberima od svjetlosti – nura, a na njihovom položaju koji će im pripasti zavidjet će im vjerovjesnici i šehidi.’” (Tirmizi, Ahmed, sahih)
Danas imamo mnogo bratstva u priči, ali ga je jako malo u praksi. Islamsko bratstvo u ime Allaha, pored toga što se izjavljuje riječima, prije svega potvrđuje se djelima kroz međusobnu brigu, pažnju i potpomaganje. Zalaganje na putu bratstva zahtijeva mnogo truda i strpljenja, jer ljubav u ime Allaha je ibadet i način na koji se nastojimo što više približiti svome Gospodaru.