Piše: Muhamed Ikanović
Ponose se, čime?! Slave, šta?!
Vrištanje i lupanje više upućuju na ispoljavanje neke sile, nego li kulturu, a još manje borbu za prava. Kada vjernici uzvikuju parole ili donose tekbir, to su krezubi ekstremisti, a kada na paradi srama lupaju, duvaju u pištaljke i sl. onda je to savremena i civilizovana raja koja se bori za svoja prava.
Tvrde sa su se borili za slobodu, za prava. Borili su se za slobodu koju su već imali, a prava bivaju u onom segmentu u kojem se na narušavaju tuđa, a iz drugih primjera smo naučili da možemo očekivati da će radi njihovih prava biti narušeno mnogo drugih, tuđih temeljnih prava.
Borili su se za slobodu izražavanja, a onda su zabranili jednoj tv ekipi da izvještava o njima. Tražili su da ih društvo prihvati i ne ismijava, a onda su javno ismijali pokrivenu muslimanku.
I nije na tome stalo. Nakon što se dokazali da Sarajevo nije pod opsadom ekstremista, i nakon što je to sve proteklo u najvećem miru, združenim snagama su krenuli sa verbalnim napadima na one koji su iskoristili svoje pravo da kažu javno da se ne slažu s time. Nazvali su vjernike raznim pogrdenim imenima, da su kukavice koje nisu smjele da se suprotstave silom, nazvali su ih džamijskim miševima koji trebaju da ostanu u džamijama i dr. I nikome se od njih ništa nije desilo, što opet govori da su sigurniji i slobodniji nego u bilo kojoj drugoj zemlji u okruženju.
Borili su se za prava, a prava Bošnjačke djece u RS nisu ta prava, prava nane Fate, prava mnogobrojnih povratnika, prava mnogih muslimani kojima je uskraćeno pravo na hidžab… itd. Naravno, uz svoja prava su spomenuta prava migranata, ne džaba, jer znaju da su oni ustvari iscenirana stvar u BiH koja se treba iskoristiti da se dodatno naruši stabilnost zemlje.
Prisvojili su dugu, onu dugu koju je stvorio Onaj protiv koga su se digli. Tvrde da je njihova, a duga je bila prije njih i u njoj uživaju svi ljudi.
Svojim pisanjima su pokazali svoju zlobu i mržnju. Ono što je zabrinjavajuće je šta bi radili neistomišljenicima da imaju potpunu vlast! Ako tako mala skupina se tako drzne na sve oko sebe s tako malo snage, šta bi bilo da ima svoju vojsku i policiju.
Radovali su se i drugi mimo njih, ali to nije dugo trajalo. Radovao se i zločinac Mladić za ono što je radio, pa je njegova kćerka digla ruku na sebe, te je osjetio bol gubitka. Radovali su se i drugi za torturu nad Bošnjacima pa je stvarnost pokazali da je hiljade takvih diglo ruku na sebe. Do 2012. godine oko 35 000 onih koji su čini zločine nad Bošnjacima iz RS i Srbije su digli ruke na sebe. Svi oni su likovali i smatrali sebe pobjednicima, ali božija pravda ih je stigla. Uzimali su živote drugima, pa su na kraju i sami sebi uzeli život. Možda i oni koji danas uzimaju moral i propagiraju nemoral, jednog dana to dožive u svojoj kući i među svojim najdražima. Možda im bude uskraćeno da uživaju sa svojim unučićima, ili da u svojoj kući imaju pedofila, zoofila ili neku drugu nastranost.
Da ne bi bilo zabune u poređenju ove dvije situacije, prvi su vršili linč nad Bošnjacima na fizički način ubijajući pojedince, a ovi to rade ubijajući identitet, moral, vjeru i osnovno pravo na zdravu i normalnu porodicu.