Razgovarao: Ezher Beganović
Fadil Al Hamdani, porijeklom Iračanin, živi u Bosni i Hercegovini 32 godine. Danas ima već i unuče. Možemo reći, Fadil je sav svoj život živio u BiH, odnosno u Zenici gdje je završio fakultet, oženio se, postao dedo itd. Nikada nije učinio nijedno krivično niti prekršajno djelo u BiH. Njegov jedini “grijeh” je to što je bio pripadnik Armije R BiH i što je ponosno branio BiH i Bošnjake. Danas Al Hamdania i njegove kolege Arape progone upravo oni protiv kojih se borio i branio BiH tokom agresije. Zbog toga mu je oduzeto državljanstvo BiH i zbog toga je završio u zatvoru u Imigracionom centru u Lukavici. Zahvaljujući greški koju je učinila Služba za strance, Al Hamdani je od prije nekoliko dana na slobodi, odnosno u kućnom pritvoru. U ovom intervjuu Al Hamdani nam objašnjava kakav je njegov status i zašto mu se sve ovo događa.
Možeš li nam za početak objasniti kako si pušten na slobodu i kakav je tvoj status sada, odnosno je li ti vraćeno državljanstvo i je li tvoj slučaj konačno završen?
Al Hamdani: U ime Allaha Milostivog i Samilosnog! Hvala Allahu, dž.š., i neka je salavat na Poslanika, s.a.v.s.
Hvala vama! Prije nego što odgovorim na vaše pitanja želio bih se zahvaliti svima koji su pomagali meni i mojoj porodici, kako finansijiski tako i moralno, kao i na svaki drugi način. Također, volio bih se zahvaliti bratu Muderisu, imamu džamije “Kralj Fahd” i sestri Nađi Dizdarević za sve što su učinili za mene i moju porodicu. Molim Allaha da svima onima koji su mi pomogli nekada i ja njima budem od pomoći.
A sada, da bih odgovorio na vaše pitanje moram vam objasniti sljedeće. Ja sam bio stavljen pod nadzor u Imigracioni centar za prihvat stranaca prema Zakonu o kretanju i boravku stranaca i azila član 102. Prema članu 102 pod stavom 2. se kaže: “Stranac ostaje pod nadzorom do trenutka prisilnog udaljenja iz zemlje ili toliko dugo koliko je potrebno za izvršenje svrhe nadzora, odnosno dok se razlozi koji su bili osnov za stavljanje stranca pod nadzor bitno ne izmjene, ali najduže do roka određenog rješenjem o stavljanju pod nadzor, odnosno rješenjem o produženju nadzora. Također, prema članu 102 pod stavom 4. nadzor se može produžiti svaki put najviše do 30 dana ukoliko postoje uvjeti za određivanje stavljanja pod nadzor iz člana 99 zakona, tako da ukupno trajanje nadzora stranca ne može trajati duže od 180 dana. Također, prema članu 102 pod stavom 5. koji glasi: “Izuzetno, u slučaju da stranac onemogućava svoje udaljenje iz zemlje ili stranca nije iz drugih razloga moguće udaljiti iz zemlje u roku od 180 dana, ukupno trajanje nadzora može se produžii i na period duži i od 180 dana. Rješenje o izuzetnom produženju nadzora donosi SLUŽBA”.Također, prema članu 102 pod stavom 7. koji glasi: “Služba može izmijeniti način izvršenja stavljanja stranca pod nadzor i umjesto smještaja stranca u ustanovu specijaliziranu za prihvat stranaca odrediti blažu mjeru nadzora ako se i blažom mjerom može postići svrha nadzora”. Blaža mjera nadzora podrazumijeva dozvolu strancu da boravi van ustanove. Tako da sam ja svakog mjeseca dobivao rješenja o produženju nadzora. Zadnje rješenje koje sam dobio 25.2.2011., gdje se produžava moj nadzor u vremenu od 26.2.2011. do 28.3.2011.g. Po zakonu treba da se uruči rješenje o produženju 7 dana prije isteka roka. U mom slučaju rješenje sam trebao dobiti najkasnije do 21.3.2011., ali rješenje mi je uručeno poslije isteka roka, tj. 30.3.2011., i to nakon što su moji punomoćnici na čelu sa advokaticom Harisom Bačić podnijeli Službi za poslove sa strancima zahtjev za moje hitno i neodložno puštanje iz Imigracionog centra jer mi je mjera nadzora određena rješenjem službe istekla dana 28.3.2011. godine. Ovo znači da sam nezakonito bio lišen slobode 2 dana. Pa sam podnio tužbu Sudu BiH. Tako da je Sud BiH uvažio moju tužbu i sporni akt poništio te mi odredio blažu mjeru (kućni pritvor) uz obavezno javljanje svaki dan u nadležnu organizacionu jedinicu Službe, TC Zenica, u vremenu od 13 do 14 sati. Tako sam ja, ne željom službe nego njihovom greškom izašao 7.4.2011. godine.
Što se tiče mog statusa ja sam za njih stranac pod nadzorom u kućnom pritvoru sve dok Sud za ljudska prava u Strazburu ne donese konačnu odluku, jer ja sam tom sudu tužio BiH. Moj predmet u Strazburu vode advokat Osman Mulahalilović i advokatica Harisa Bačić iz Udruženja “Vaša prava”.
U Bosni i Hercegovini živiš preko trideset godina, za ovu državu si dao više nego većina rođenih Bosanaca i Hercegovaca, nikada nisi učinio nijedno krivično ni prekršajno djelo. Pa ipak, odležao si skoro dvije godine dana zatvora u Imigracionom centru. Može se slobodno reći tebe su neke snage na ovaj način kaznile što si branio Bosnu i Hercegovinu, svoju porodicu i komšije Bošnjake. Kako komentiraš ovakav odnos države Bosne i Hercegovine prema tebi?
Al Hamdani: Što se tiče mog učešća u odbrani Bosne i Hercegovine od agresije veoma sam ponosan na te dane i kada bi trebalo braniti ovu državu i moje Bošnjake opet bih to uradio. A za nepravdu koja mi je učinjena nek odgovaraju oni koji su krivi. Ipak, osjećam se pomalo iznevjereno jer ja nisam u BiH od juče nego sam tu 32 godine, od toga sam u braku 24 godine, imam petoro djece i jednog unuka. U ovoj zemlji nisam počinio nikakvo krivično djelo niti sam i zašto ikada osuđivan. Ja sam stavljen pod nadzor 23.6.2009.godine, iako sam u vrijeme stavljanja pod nadzor bio državljanin BiH, a ne stranac, jer je odluka o oduzimanju državljanstva postala pravosnažna 3.12.2009. godine.
Kako je bilo robijati u Imigracionom centru, kakav je odnos službenika Imigracionog centra bio prema tebi, i kako se drže ostali iz tvoje grupe koji su još uvijek zatvoreni u Imoigracionom centru?
Al Hamdani: Kako da se osjeća čovjek koji leži skoro dvije godine odvojen od svoje porodice a ne zna zbog čega, niti zna dokle će ostati tu zatvoren. Ni sada, iako sam u kućnom pritvoru sa svojom porodicom, moja supruga i djeca nisu sigurni kada odem na javljanje da ću se vratiti. Za njih je to veliki stres. Što se tiče službenika u Imigracionom centru njihov odnos je bio fer i korektan prema meni, dakle problem nije u tim ljudima nego u pravilniku. Po tom pravilniku nemamo pravo na vikende, intimne posjete čak i za vrijeme posjeta porodica nije mogla biti sama uvijek je bio prisutan neko od osoblja. Što se tiče braće koji su ostali u centru, a to su Imad al Husin, Ammar al Hanči, Ziyad al Grtani, Noureddine Gaci i Ahmed Elfarhati, njihov iman raste svaki dan, svjesni su da nisu krivi, da se oslanjaju samo na ALLAHA i da je On njihov pomagač. I njihov slučaj se vodi pred Sudom u Strazburu. Molite Allaha za nas, da sve bude hajr, jer nam je učinjen veliki zulum, Allah je svjedok da govorim istinu.
Sada kada si izašao, kako živiš, odnosno od čega živiš, možeš li raditi, treba li ti neka pomoć?
Al Hamdani: Pošto sam u kućnom pritvoru, naravno da nisam u situaciji da radim.
Ima li nešto što ti leži na srcu što bi volio reći?
Al Hamdani: Boli me to što je ova nepravda nanesena samo nama koji smo afroazijskog porijekla i to baš nama koji smo bili pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine, dok su plaćenici na srpskoj i hrvatskoj strani koji su činili zločine nad Bošnjacima, postali heroji i i još su za to nagrađeni.
Saff br. 292.