Razgovarao: Nedim Botić
Omladina je navrijedniji dio jednog društva, bez čije snage i elana čitavo društvo pati. U vremenu mnogih negativnih tema i crnih priča koje kolaju oko mladih u BiH-a, primjer Harisa Zogića pokazuje da su najveći kapital jednog mladića na prvom mjestu vjera u Allaha, dž.š., a potom rad i ustrajnost na putu nauke.
U vremenu kada je mnogo mladih suočeno s beznađem i očajanjem u pogledu njihove budućnosti, Haris se ne predaje i strpljivo i naporno radi ka ostvarenju svojih snova. Na akademskom planu, već je postigao značajne rezultate, a s daljnim usavršavanjem iz oblasti ekonomskih nauka planira nastaviti i u budućnosti. Ono što je posebno vrijedno jeste da se ovaj mladić nije zadovoljio postignutim, već uvijek teži ka višem i boljem. Njegovo polje zanimanja ne obuhvata samo društvene nauke, već i oblast učenja i pamćenja Kur’ana. Njegov je trud krunisan promocijom hafiza Škole Kur’ana Časnog u Novom Pazaru, što je nezaboravan doživljaj.
Upravo zbog prethodno nabrojanih razloga, odlučili smo se da obavimo razgovor s hafizom Harisom, a s željom da se njegovim savjetima i životnom pričom okoriste mnogi naši omladinci.
Minber.ba: Selamun alejkum, poštovani Harise. Hvala vam što ste pristali na saradnju s našim portalom, i nadamo se da će se ona nastaviti i u budućnosti, uz Allahovu pomoć. Za početak, možete li se ukratko predstaviti našim čitaocima?
Haris Zogić: We alejkumus-selam, vama i svim čitaocima portala Minber.ba. Rođen sam u Novom Pazaru, Rep. Srbija 14. 01. 1993. godine od oca Enesa i majke Enise. Osnovnu školu ”Stefan Nemanja” završavam 2008. u Novom Pazaru, a iste godine upisujem Tursko-bosanski koledž u Sarajevu. Godine 2011. vanredno počinjem pohađati medresu Gazi Isa-beg u Novom Pazaru. Po završetku školovanja na koledžu, 2012. godine, upisujem menadžment na ekonomskom fakultetu Internacionalnog Burch univerziteta. Trenutno studiram drugu godinu i upošljenik sam na mjesto sekretara Centra za cjeloživotnu edukaciju na istoimenom univerzitetu.
Minber.ba: Možete li nešto reći o svom puta ka tituli hafiza, šta vas je inspirisalo, ko vam je bio podrška? U kolikoj mjeri se je život promijenio u odnosu na period prije stjecanja te vrijedne titule?
Haris Zogić: Moje interesovanje za Kur’an počinje još od malena dok sam išao u mekteb. Najveći motivator i podrška na putu hifza je bio djed, rahmetli hadži-Salih Zogić koji me je pripremao za taj put podukom o namazu, ahlaku, govoreći mi kako ću ja biti jednoga dana, ako Bog da, hafiz. Položivši sve mektebske stepene, počinjem učiti hifz još u četvrtom razredu osnovne škole. Ubrzo prekidam učenje, kako bih ga opet nastavio 2009. godine paralelno učeći kod hfz. Irfana-ef Malića u Novom Pazaru i mr. hfz. Kenana-ef Musića u Sarajevu. Roditelji su mi pružali veliku podršku u svakom smislu bodreći me da završim hifz ističući kako sam ja njihov ponos. Posebnu počast sam imao i kao učenik koledža koji mi je svojim okruženjem i internatom u kojem sam živio pružio plodno tlo i zaštitu od vanjskih negativnosti kojima su izloženi mnogi momci i djevojke moga uzrasta. Početkom ove godine, završavam hifz pred muhafizzom Škole Kur’ana Časnog, hfz Irfanom Malićem i sa još šest hafiza bivam promoviran na velikoj svečanosti Škole Kur’ana Časnog u Novom Pazaru, 09. aprila ove godine.
Zahvalan sam Allahu džš. što je baš mene odabrao da budem jedan od čuvara Njegove riječi i molim Ga da mi podari iskrenost u tome. Titula hafiza sa sobom nosi velike počasti, ali i odgovornosti. Kur’an u prsima je mač sa dvije oštrice, ili će onaj koji ga nosi iskreno, slijedeći njegove poruke imati veliku nagradu kod Uzvišenog Gospodara, ili će onaj koji ne bude radio po onome što je naučio biti kažnjen. Krenuvši na ovaj put, shvatio sam da moj život neće biti isti kao životi drugih ljudi. Znamo da Allah džš. preko Svoga Poslanika, Muhammeda s.a.v.s. obećava veliku nagradu hafizima i njihovim roditeljima, a ta nagrada se ne može postići za dvije, tri, četiri godine koliko je potrebno naučiti Kur’an napamet. Ta nagrada se postiže svakodnevnim učenjem, obnavljanjem Kur’ana i njegovim slijeđenjem do kraja života. Samo tako hafiz može imati nagradu kod Allaha, dž.š. Kao hafizu, mnogi aspekti u mome životu su se promijenili. Istakao bih porodični i društveni aspekt. S obzirom da sam prvi hafiz u svojoj porodici, ona na mene gleda kao na svoj veliki ponos. Divan je osjećaj znati da su roditelji ponosni sa mnom, kao i cijela porodica. Refleksije Allahove milosti se ogledaju i u tome da je moj otac, dr. Enes Zogić, počeo redovno obavljati namaz nakon mog završetka hifza. Da Allah nagradi njega i moju majku što su mi bili i ostali veliki oslonac u životu. Pod društvenim aspektom ističem činjenicu da je Sandžak dugo godina bio bez ijednog hafiza, a kada smo dobili nekoliko, njihov broj je do skoro bio vrlo mali. Velika prekretnica u toj dimenziji jeste otvaranje Škole Kur’ana Časnog u Novom Pazaru 09. aprila 2010. godine. Škola je postala dom svih onih koji su se otisnuli na put Kur’ana, sa svojim kapacitetom i kvalitetnim nastavnim kadrom. Svi oni koji završe hifz, bilo gdje, a posebno u Sandžaku, moraju shvatiti da su sluge zajednice u kojoj žive. Mi se moramo potruditi da doprinesemo povećanju broja hafiza u toj regiji kako bi ona povratila svoj stari sjaj. Dakle, na nama hafizima je velika porodična i društvena odgovornost.
U nastojanju da podignem svijest o Kur’anu, aktivno sam uključen u hafiske mukabele i teravije sa hatmom u toku mjeseca Ramazana. Redovno držim hutbe u džamijama svoga rodnog grada ukazujući ljudima na istinu i pravdu. Na ljeto ove godine sam ispred Škole Kur’ana Časnog bio na Internacionalno takmičenju u Kur’anu koje je održano u Iranu. Molim Allaha da nagradi one koji su najviše doprinijeli mome uspijehu, a to su: moji roditelji Enes i Enisa, djed hadži Salih, brat Adnan, hfz. Irfan-ef Malić i Škola Kur’ana Časnog.
Minber.ba: U vremenu i svijetu smutnje i nereda pogotovo za mladog insana, koliko Kur’an može pomoći mladiću da se odupre današnjim iskušenjima?
Haris Zogić: Živimo na jednoj velikoj vjetrometini na kojoj udaraju vjetrovi sa svih strana. Nude nam se mnoge ideologije, korisne i trivijalne stvari, a svemu tome doprinosi globalizacija. Allah džš. kaže u Kur’anu: ”Oni koji ne vjeruju govore: “Ne slušajte ovaj Kur’an, nego pravite buku da biste ga nadvikali!”‘ (Fussilet, 26.) Čitajući ovaj ajet možemo jasno razumijeti da su nevjernici pokrenuli veliku mašineriju kako bi utišali Kur’an, ali Allah čini da njegovo svjetlo sija još jače. Onaj mladić, koji svoj život podredi Kur’anu, dobija veliki smiraj i sigurnost. Kur’an svakome daje odgovor na najvažnije pitanje: ”Zašto postojim?!” Doista, onaj koji spozna suštinu življenja i tajnu vedrine, a ona se jedino može spoznati kroz Kur’an, živi slatkim životom bez obzira na svoje materijalno stanje i društveni status.
Minber.ba: Što se tiče smjera koji studirate, šta vas je ponukalo da baš upišete management, i gdje sebe vidite u budućnosti?
Haris Zogić: Allah, dž.š. svoje robove upućuje na ono što je najbolje za njih, a veliko je bogatstvo kada osoba zna svoje želje, kapacitete i mogućnosti. Tokom svog školovanja na koledžu, shvatio sam da mi od ruke idu društvene nauke, rad sa ljudima, motivisanje drugih, podučavanje i liderstvo. Zbog ovih osobina koje sam spoznao pri sebi, uz konsultacije sa roditeljima, odlučio sam upisati menadžment na Internacionalnom Burch univerzitetu na kojem sam imao ponuđenu stipendiju zbog zasluga tokom srednješkolskog obrazovanja. Iskoristio sam veliki kvalitet koji Univerzitet pruža i aktivno se uključio u rad sa studentima, tako da sam prošle godine postao potpredsjednik studentskog kluba, Business Development Club ( klub poslovnog razvoja). U ovom klubu stičem veliko iskustvo koje će mi biti potrebno za profesiju kojom planiram da se bavim. Ove godine sam upošljen na mjesto sekretara Centra za cjeloživotnu edukaciju pri Int. Burč univerzitetu, što smatram jednim velikim uspjehom i odgovornošću. U budućnosti sebe vidim kao osobu koja će biti od velike koristi u zajednici u kojoj živi, što znači da sam spreman uzeti aktivno učešće u onim društvenima sferama koje mogu doprinijeti napretku zajednice Bošnjaka na ovim prostorima.
Minber.ba: Kako iskorištavate slobodno vrijeme?
Haris Zogić: Nastojim u potpunosti iskoristiti vrijeme tako što već unaprijed imam isplaniran dan. Slobodno vrijeme koristim za obnavljanje Kur’ana, čitanjem neobavezne literature i opuštanjem i razgovorima sa porodicom i prijateljima.
Minber.ba: Na kraju razgovora, imate li neku poruku za naše čitaoce, a posebno za studente i omladinu?
Haris Zogić: Živimo u vremenu velikih turbulencija, promjena, iskušenja i globalizacije. Naše društvo se nalazi u nezavidnom položaju, a jedina supstanca koja može doprinijeti promjenama jeste omladina. Promjene se u jednoj državi dešavaju na dva načina: odozgo na dolje, i odozdo na gore. Prvi način, jeste promjena političkih struktura na izborima što nam nije donijelo neke velike rezultate do sad. Drugi način jeste cjelokupno angažovanje mladih da rade na promjenama prvo na individualnom, zatim porodičnom, a onda i društvenom nivou što će jednog dana dovesti do promjene vrha kada mlade snage isplivaju na površinu. Poruka mladima jeste da budu svjesni svoje uloge i odgovornosti i da pokrenu hajrli procese u svojim životima u vidu ibadeta, nauke, pozivanja na dobro i odvraćanja od zla.