Piše: Hajrudin Ahmetović
Djelo Umdetul-Ahkam min kelami hajril-enam, Muhammedin, sallallahu alejhi ve sellem, autora Hafiza Abdul-Ganijja el-Makdisija, rahimehullahu te‘ala, poznato je hadisko djelo. U sebi sadrži oko 430 hadisa. Autor je prilikom pisanja ovog djela postavio sebi uvjet da svi hadisi koje navede budu muttefekun alejh, tj. zabilježeni od strane Buharije i Muslima. Međutim, kod nekoliko hadisa taj uvjet se nije ispunio, te su zabilježeni samo od strane ili Buharije ili Muslima. Navedene hadise Autor, rahimehullahu te‘ala, poredao je po fikhskim pitanjima i poglavljima. Tako je knjiga podijeljena na 19 većih poglavlja.
Zbog svoje vjerodostojnosti, sažetosti i lijepog redoslijeda, djelo je privuklo pažnju mnogih islamskih učenjaka koji su ga učili napamet, izučavali, komentarisali usmeno ili pismeno.
U nekoliko narednih redaka spominjem riječi pojedinih islamskih učenjaka o važnosti ovog djela.
Ibnul-Mulekkin, Omer b. Alijj, rahimehullahu te‘ala, rekao je: “Ovo je berićetna knjiga. U sebi sadrži mnogobrojne koristi. Koliko li je samo onih koji to nastoje postići svojim djelima ali ne uspijevaju. To sve govori o iskrenosti Autora ovog djela i njegovom velikom znanju.” (El-Ialam bi Fevaid Umdetil-Ahkam, 1/75.)
Abdullah es-Sa‘d rekao je: “Knjiga Umdetul-Ahkam od Hafiza Abdul-Ganijja el-Makdisija, rahimehullahu te‘ala, jako je korisna knjiga. U sebi sadrži veliki broj hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji dosežu stepen najveće vjerodostojnosti jer su svi iz Dva sahiha (Buharije i Muslima) ili jednog od njih. Autor ih je probrao i poredao obuhvatajući sva poglavlja fikha. Zbog toga, ova knjiga privukla je veliku pažnju mnogih islamskih učenjaka, te su je pamtili napamet, komentarisali i druge podučavali njoj.
Iz tog razloga, neophodno je i da svaki onaj koji traži islamsko znanje posveti veliku pažnju ovoj knjizi, da je nauči napamet, a to bi bilo najbolje nakon što nauči napamet Četrdeset hadisa od imama Nevevija, rahimehullahu te‘ala. Nakon toga trebao bi pristupiti njenom izučavanju pred učenim ljudima, kao i čitati komentare napisane na ovo djelo.
Ona osoba koja zapamti ovo djelo napamet i spozna značenja i propise hadisa spomenutih u ovom djelu, postići će lijepo znanje i dvije velike blagodati:
- moći će da svoj ibadet – kojim obožava Uzvišenog Gospodara – čini jasno s dokazom;
- imat će kod sebe lijepog znanja da njime podučava druge ljude njihovoj vjeri: kako se očistiti, kako obaviti namaz, itd; a zasigurno da je u ovome veliko dobro i velika nagrada.” (Ebu Kutejbe Nezar Muhammed el-Farjabi, Umdetul-Ahkam, Takdimul-Kitab, str. 5.)
Abdul-Kadir el-Arnaut, rahimehullahu te‘ala, rekao je: “Djelo Umdetul-Ahkam min kelami hajril-enam, Muhammedin, sallallahu alejhi ve sellem, autora hafiza Abdul-Ganijja el-Makdisija jedno je od najboljih sažetih djela koja govore o propisima vjere. Autor, rahimehullahu te‘ala, u ovom svom djelu ograničio se na hadise koji govore o propisima a oko kojih su se složili Buharija i Muslim, te ih zabilježili u svoje hadiske zbirke. Hadisi spomenuti u ovoj knjizi su najvjerodostojniji hadisi i općeprihvaćeni od svih učenjaka islama.” (Mahmud el-Arnaut, Umdetul-Ahkam, Takdimul-Kitab, str. 5.)
Fejsal b. Abdul-Aziz Ali Mubarek, rahimehullahu te‘ala, rekao je: “Ova knjiga jedna je od najvjerodostojnijih i najkorisnijih knjiga. Neophodno je da svaki onaj koji traži vjersko znanje ovu knjigu nauči napamet. U ovoj knjizi, na jednom mjestu spomenuti su vjerodostojni i jasni hadisi koji se spominju na raznim mjestima u drugim hadiskim zbirkama.” (Hulasatul-kelam ala Umdetil-Ahkam, str. 9.)
Islamski autoritet Muhammed b. Salih el-Usejmin, rahimehullahu te‘ala, rekao je: “Knjiga Umdetul-Ahkam je sažeta ali berićetna knjiga. Hadisi navedeni u njoj dostižu najveći stepen vjerodostojnosti jer su se oko njihove vjerodostojnosti složili Buharija i Muslim. Zbog toga, svaka osoba koja traži šerijatsko znanje trebala bi da ovu knjigu nauči napamet. Pri tome neće imati sumnju da li je hadis vjerodostojan ili ne, i neće morati ulagati dodatni trud u provjeru vjerodostojnosti hadisa. Kada, Allahovom dozvolom, nauči ovo djelo napamet, svaki onaj koji traži znanje moći će da smireno i spokojno donosi dokaz za većinu fikhskih pitanja.” (Šerh Umdetil-Ahkam, 1/15-17.)