Jednoga dana Ebu Hurejra, radijallahu anhu, naišao je pored tržnice u Medini, gradu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Medinska tržnica, kao i sve ostale tržnice, bila je ispunjena prodavcima i kupcima. Prodavci rano dolaze, izlažu svoju robu u želji da je što bolje prodaju, odlaze kasno i umorno svojim kućama i porodicama sa zarađenim kapitalom. Kupci tragaju za robom koju žele kupiti po što povoljnijoj cijeni i što boljeg kvaliteta.
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, obraća se onima koji se nalaze na tržnici, trgovcima i kupcima: “O vi koji se nalazite na pijaci! Da li ima neko slabiji i nemoćniji od vas?” Oni ga sa čuđenjem upitaše: “A zašto to, Ebu Hurejra? Zar smo slabi i nemoćni, a mi smo trgovci!? Zar ne znamo privređivati!? Zar mi nismo istinski vlasnici ove tržnice!?”
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, ashab koji prenosi najviše hadisa od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pojasno im je svoju konstataciju:
“Dijeli se poslanički miraz, naslijeđe, ostavština, a vi ste ovdje na tržnici. Zašto ne idete da uzmete svoj dio?” Za Ebu Hurejru, radijallahu anhu, istinsku slabost i nemoć predstavljalo je to što muslimani, zaokupljeni dunjalučkim poslovima, ne žele da uzmu svoj dio poslaničkog naslijeđa.
U ovom predanju do izražaja dolazi i način na koji se Ebu Hurejra obratio trgovcima i kupcima: koristio je riječi koje su njima poznate i kojima se oni služe u svakodnevnom životu. Zašto im se obraća tim riječima? Zato što je duboko uvjeren da će time postići efekat i djelovati na njih. Upitaše ga: “A gdje se dijeli poslanički miraz?”, on im odgovori: “U mesdžidu.” Zar je moguće da se miraz dijeli u mesdžidu, u Allahovoj kući!? Zar se mesdžidi ne grade radi ibadeta? Brzo su se zaputili prema mesdžidu, a Ebu Hurejra, radijallahu anhu, ostao je na pijaci da ih čeka. Kada su se vratili, upitao ih je: “Šta vam je?”, a oni su mu odgovorili: “O Ebu Hurejra! Ušli smo u mesdžid i nismo vidjeli da se išta dijeli.” Ebu Hurejra ih upita: “Ništa niste vidjeli ni našli u mesdžidu?”, a oni rekoše: “Vidjeli smo jednu grupu ljudi kako klanjaju, drugu kako uče Kur’an i treću kako izučavaju pitanja halala i harama.” Na to im Ebu Hurejra, radijallahu anhu, reče: “Teško se vama! Upravo je to miraz, naslijeđe, ostavština Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.”
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pored toga što je prenosio najviše hadisa, bio je vrsni učenjak i znao je da je poslanički miraz šerijatsko znanje. A sam Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Vrijednost učenjaka nad pobožnjakom poput je vrijednosti mjeseca u noći uštapa nad ostalim zvijezdama. I učenjaci su, doista, nasljednici vjerovjesnika, a vjerovjesnici iza sebe nisu ostavljali u nasljedstvo ni dinare ni dirheme, već su ostavljali znanje, pa ko ga uzme, uzeo je potpuni udio.” (Ebu Davud, hadis je vjerodostojan)
Halke u kojim se izučava šerijatsko znanje su mjesta na kojima se dijeli poslanički miraz. Učenjak, daija, predavač, profesor, imam na svojim predavanjima dijele poslaničku ostavštinu.
Da li imamo valjano opravdanje da ne prisustvujemo podjeli poslaničkog miraza?
Mr. Osman Smajlović