Piše: Ammara Šabić
To što je neko pun neobazrivosti prema drugima, ustvari je alarm koji nas upozorava da je takva osoba neobazriva prema sebi. Onaj ti rek’o ono, onaj uradio ovako, postupili su prema tebi tako i tako… Šta te briga? Sebi su, nisu tebi. Mislim, tvoja duša samo u tebi stanuje dok joj je boravište na dunjaluku. Zašto joj prostor tijesnim činiš opterećujući srce tuđim bremenom? Kao da češ ti biti pitana za njihova (ne)djela! Šta te briga? Ljudi su ljudima iskušenje. Nije te neko uvrijedio, osim da bi ti na to reagirala; ili jednako, ili strpljivo. Taj neko će svoju uvredu natovariti na svoju, a ne na tvoju dušu. Misliš da je lahko onima koji vrijeđaju i na bilo koji način uznemiravaju druge ljude? Jednom mi je jedna mlada žena rekla, u trenutku slabosti kakva nas sve povremeno obuzima: „Oni čine toliko zuluma prema meni, i rahat su. Rahat spavaju i bude se. A ja noćima ne spavam od tegobe koju su mi uzrokovali. Stalno se pitam jesam li ja budala što na sve to ne uzvratim istom mjerom…“ Ma nemoj! Vidi šejtanove zamke prikrivene u „dobronamjeran savjet“ da postaneš jednaka kao bezobzirni ljudi kojima su tuđa prava igračka! Trgni se! Wallahi, nisu rahat. Rahat je onaj kome je duša (savjest) mirna. Tebi je tvoje ponašanje i djelo. Njima njihovo. Zar misliš da je lahko biti bez-obrazna? Bez obraza nema smiraja ni ispod 90 slojeva pudera. Duša zna. I nije mirna samo zato što je nekome svijest umrla. Kolebat će se u tom zagušljivom kavezu od tijela ne bi li našla izlaz iz tamnice zuluma. Poslanik alejhisselam je rekao: “Čuvajte se nepravde, jer će nepravda biti tama na Sudnjem danu…“ (Muslim) Zar je moguće misliti da takva tama, koju duša nosi na vječni svijet, ne uzrokuje tamu na ovom svijetu? Šta te, onda, briga za tuđu tamu koju ljudi sami za sebe odaberu? Možda će ih tvoj lijep postupak potaknuti na pokajanje i promjenu? Za tebe je bolji postupak – bolji. Kaže Uzor do Sudnjeg dana, alejhisselam: “Zaklinjem se na tri stvari i dobro upamtite što ću vam reći: (…) neće se čovjeku učiniti nepravda, pa se u njoj strpi, a da mu Allah neće povećati ponos (…)“(Bilježi Tirmizi, a Albani kaže da je vjerodostojan)
Činjenica da ti prepoznaješ dobro i loše onako kako to zaista jeste, ne bi trebala biti ništa drugo do početak osmijeha na tvom licu. Možda je baš taj osmijeh ono što takvi ljudi traže, a ne mogu naći? Možda ne mogu, jer su naučeni misliti da je čovjek koji postupa lijepo i čini dobro, na uznemiravanja se strpi – budala? Možda će ugledati osmijeh i poželjeti ga sebi (a ima li iko da ga ne želi), pa će posegnuti za njim i izaći iz tamnice? Zamisli da tvoj postupak bude uzrok nečije tewbe i istigfara! Tebi je svakako već dobro u tvom dobru, imaš nagradu za sabur i lijepo ponašanje, a onda još i nagradu za onoga kome si sebeb. Hmm… ko to ne želi?
Moguće da ćeš umorna od šejtanskih vesvesa uzdaknuti: „Dokle?“ Do Dženneta inšallah. Poslanik alejhisselam je rekao: „(…)garantujem kuću u vrhu Dženneta onome čiji ahlak bude lijep!” (Ebu Davud, hadis je sahih)
Onda naletnik šapne na drugo uho kako i ti neobazrivi ljudi klanjaju i poste, iako nemaju lijepo ponašanje… Vidiš li zamku? Zar bi šejtan kao primjer došaptavao o nečijem ibadetu? Njegova jedina misija je da tebi loše prikaže kao dobro, ne bi li tako tebe odvratio od boljeg postupka. On već zna gdje će. A ti? Aiša, radijallahu anha, rekla je: “Čula sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: ‘Vjernici će lijepim ahlakom dostizati nagrade onih koji obavljaju dobrovoljne namaze i dobrovoljni post!’” (Ebu Davud, hadis je sahih) Dakle, farz-namazi i farz-post je temeljna obaveza svih muslimana. Dobrovoljne namaze i dobrovoljni post obavljaju oni koji se time žele umiliti Gospodaru i sebi priskrbiti još više dobra. Lijep ahlak će dostiči nagrade takvih ljudi. Šta biraš? Biraš da se brineš zbog onoga šta neko sebi bira, ili da se raduješ zbog onoga što ti za sebe odabireš? I tu se opet javi neka vesvesa… „ali oni meni tako i tako, zar da dopustim da se prema meni ponašaju kao da ne vidim?“ Dopusti, šta te briga!? Ako mogu oni dozvoliti sebi, ti im u tome ne možeš pomoći osim primjerom da se može drugačije. To je, u konačnici, ne samo lijepo, nego i obaveza:“Ti sa svakim – lijepo! I traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!” (El-E’araf, 199) Šta te briga ako neko drugi neće, iako zna i može? Za tvoju dušu koja samo što nije poletjela s dunjaluka u vječnost, uopće nije bitno kako se drugi ponašaju prema tebi. Bitno je kako si ti na to uzvratila. Bitno je šta si iz toga o sebi, a ne o drugima, naučila. Ljudi su ljudima iskušenje.
Odaberi bolje. Ne, nećeš zbog toga biti „budala“. Bit ćeš rahat. Rahatluk je u nama, baš tamo gdje je i duša koja nosi naša, a ne tuđa djela.
