Kako si?
Dobro, ne može biti bolje.
Da li je ovo tačno? Da li je sretan ili glumi sreću? Kao što je opisano u stihovima:
Zajedljivcima nikada ćeif ja ne priuštim
Glumim k’o da dobro iskušenja podnosim.
Ne želim da me bilo ko sažalijeva!
“Nema dobrog i lošeg, nego je to razmišljanje i lični utisak koji nešto čini takvim.” (Shakespeare)
Hladnoća, vjetar, kiša i druga dešavanja nisu užasna niti zla: dobar moreplovac zna kako da bilo kakav vjetar okrene u svoju korist.
Tvoja unutarnja reakcija formira određenu sliku stvari koje ti se dešavaju.
Način na koji govoriš formira tvoj unutarnji sistem, sistem koji upravlja tobom dokle god živiš.
Islamsko predavanje koje održiš neće ti pomoći da stekneš sposobnost čitanja ljudske psihe ili određivanja njihovih raspoloženja ili prirode.
Od malih nogu uporno sam ljude oko sebe zapitkivao o njihovoj sreći, neraspoloženosti, psihičkoj stabilnosti ili nestabilnosti.
Kada sam porastao, došao sam u dodir s psihologijom i osjetio sam da je to nauka za koju imam sklonosti i koju volim, za razliku od mojih prijatelja koji su joj dali naziv “baksuz nauka”, smatrajući da se ne uklapa u nauke koje su izučavali.
Čitajući stručnu psihologijsku literaturu u kojoj su predstavljeni čovjekova vanjština, izrazi lica, postupci, naučio sam da čitam ljude, da razumijem šta misle o meni i šta očekuju od mene.
Kada bih se htio posvetiti nečemu drugom, mimo ovoga što sada radim, bio bih savjetnik, tj. savjetovao bih ljude kako da prebrode brige, tegobe, nedaće, bodrio bih supružnike i prijatelje i učio ih kako da poboljšaju komunikaciju i na koji način da svoj život učine boljim i ljepšim.
“Moja twitanja i blogovi” refleksija su stanja koje opisuje sadašnjost, zadovoljstva prošlošću i težnje ka boljoj budućnosti.
“Moja twitanja” slika su sadašnjosti koja nije idealna, uspjeha i neuspjeha, snage i slabosti, grešaka i ispravnih postupaka, pokornosti Allahu i grijeha, i drugih sporednih stvari koji su prisutne u ljudskom životu.
Sve sam to živio i s tim se borio, radovao sam se i tugovao, ljutio se i bio zadovoljan, žurio i usporavao, griješio i pogađao, bio uporan i inadžija, a nekada bih se vratio i korigirao, u određenoj situaciji postupio na poseban način, a kada bi se to završilo i duša se smirila, stidio bih se sebe i onih koji su to gledali i nekada bih skupio hrabrosti za izvinjenje, a ponekad je nedostajalo hrabrosti pa sam bježao od manje greške, a nekada i od veće.
Život ima dvije nijanse, pa i više, kako to kaže Abdulaziz b. Zerara el-Kilabi:
Kroz život sam razne faze prolazio
Životnu sam gorčinu i slast ja kušao
Probao sam svašta i raskoš me nije učinila oholim
Niti su me nevolje učinile ozlojeđenim
Jad mi neće srce obuzeti prije nego se teškoća desi
A kada me i sustigne, prsa mi se neće st’jesniti.
Savjet koji dajem, to je iskustvo koje sam živio.
Savjetujem nešto što sam isprobao i što mi je koristilo, a upozoravam na suprotno jer sam uvidio svoju grešku u tome.
Ovo zamjećujem kod ljudi s kojima živim pa pokušavama da zaronim u njihove dubine i osjećanja, da riješim njihove probleme i izučavam njihove psihe.
Pokret na licu sada je dovoljan da me obavijesti o dubinama mog sagovornika i da dokučim dokle seže smirenost koju on nalazi i nemir s kojim se bori.
A, njegov jezik potvrđuje ili negira njegovo unutarnje stanje.
Pronašao sam odvažnosti da kažem nešto što nisam pročitao u nekoj knjizi iako sam ubijeđen da se to nalazi zapisano u mnogim knjigama.
A, te riječi su: “Sreća je jezik.”
Sreća ima svoj jezik
Jezik kojim govoriš pokazuje koliko si sretan, čak i više od toga, jer jezik kojim govoriš ustvari oblikuje tvoju sreću i njenu suprotnost.
Dok sam razmišljao o ovome, čuo sam učača kako uči: “Zar mu nismo dali oka dva i jezik, i usne dvije, i dobro i zlo mu objasnili?” (El-Beled, 8–10)
Oko gleda, uho sluša, a jezikom se iskazuju misli, pa na osnovu onoga što vidiš, čuješ i pojmiš, odabireš dobar ili loš put.
Postupci drugih na dohvatu su tvog pogleda i sluha, ali oni nisu izvor tvoje sreće ili nesreće, nego su tvoja reakcija i tvoj odgovor koji daješ svojim jezikom tajna psihičkog stanja koje proživljavaš.
U svom životu nisam vidio uspješnu osobu da prelazi preko ružnih riječi i da očekuje propast, niti sam vidio gubitnika koji ima lijep vokabular i nada se dobru.
Kada bi pesimista promijenio svoj rječnik i postao uporan u korištenju pozitivnih riječi, makar to bilo i vještačko naprezanje, neminovno bi osjetio veliku razliku u svom psihičkom raspoloženju, životu i uspjesima.
Ako ovako postupi, njegova će duša biti uzvišenija, razum poletniji, posjedovat će spremnost za uspjeh, sportski će podnositi pad, imati samopouzdanje i spontan odnos prema drugima.
Ovo se neće ostvariti preko noći, ali je to moguće postići, jer Allah je stvorio stvorenja pripremljena da kušaju sreću, dobro i uspjeh.
I kada se to desi, niko ne uzima tuđi dio, nego dobije svoje iz plemenitosti El-Dževada i El-Vehhaba – Onoga koji mnogo daje.
Daleko od beskorisne rasprave, ti govori o dobru, budi optimista, nadaj se dobru i ne povodi se za negativnim pretpostavkama i strahovanjima.
Kada ti neko od prijatelja kaže da primijeti kod tebe nervozu, tada, prije nego što odeš kod psihijatra, prakticiraj da ponavljaš: “Ja sam sretan!”, kako bi u stvarnosti bio sretan i kako bi to postalo tvoja navika.
Ne sputavaj sebe negativnim osudama: “Ja sam propalica, glup, slabe volje, omražen, vrata ispred mene su zatvorena, živim bez cilja”!
Navikni svoj jezik da govori na dobar, plemenit, ciljan i jednostavan način!
Ovako je u Allahovoj Knjizi opisan preporučeni govor kojim čovjek treba da se odlikuje.
Navikavaj i ljude oko sebe da od tebe slušaju riječi pune nade, optimizma, zadovoljstva i ljubavi.
Prvi izazov je promjena načina komuniciranja s rodbinom koji su navikli na jedan način tvoje komunikacije i koji neće moći vjerovati kako si to jednostavno promijenio, a i tvoja će supruga ostati skamenjena kada čuje slatke riječi, nekome od tvoje djece bit će i smiješno, a drugo će ostati otvorenih usta pitajući se o tome, i zadesit ćeš se u situaciji koja nije baš za poželjeti.
To je samo početak i nemoj se brinuti, jer nakon toga dolazi dugotrajna sreća za tebe, za nju, za njih, a i za druge ljude koje uopće ne poznaješ.
Duboko u sebi budi ubijeđen da si kvalificiran da budeš sretan i uspješan i da posjeduješ energiju, snagu i kreativnost.
Uvijek se sjeti da u svojim dovama, predanosti Allahu i prizivanjima jačaš svoje sposobnosti, odgajaš sebe i usmjeravaš na vjeru u budućnost, odlučnost, lijepo mišljenje o Allahu, i u tome tvoja mašta dobija nadahnuće da te vodi ka onome što želiš i pojednostavi ti dolazak do toga.
Ako se i dogodi suprotno od toga, ne očajavaj, nego reci: “Ponovo ću pokušati, uspjet ću! Da, uspjet ću jer sam na istini, zato što svoju vjeru i strpljivost crpim iz vjere u Allaha koji neće ostaviti na cjedilu onoga ko u Njega polaže svoju nadu, niti odbija onoga koji traži od Njega”.
____________________
Iz knjige: Stazama egoizma
Autor: dr. Selman el-Avda
Preveo: Muhamed Ikanović
_______________________
