Prevela: Amela Omerović-Ćeman
Čovjek na ovom svijetu ne živi sam, već među ostalim članovima društva i svako od njih ima neka svoja prava kao i obaveze. Neophodno je da osoba nauči na koji način da se ophodi prema drugima u skladu sa Allahovim i Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, naredbama, a ne na osnovu mahana i strasti. Jedan od najbitnijih odnosa na koje treba upozoriti i skrenuti pažnju jeste odnos supruge prema majci svoga muža. Taj odnos uglavnom je povod svađa i problema i to bez sumnje zbog prevladavanja strasti, želje za dominacijom i ličnim trijumfom.
Tvrdnje u kojima se kaže da je razilaženje između svekrve i snahe neizbježno je preuveličano. Ona razilaženja koja se dese u porodici su normalna stvar i to je ono što se javlja između dvije različite naravi, ili između starog i mladog, brzopletog i razboritog. Međutim, kada se članovi porodice obogate islamskim bontonom, tako da svaki član porodice zna svoja prava i svoje obaveze, onda u većini slučajeva život biva ugodan i srećan.
Pravo muža kod njegove supruge jeste da čini dobročinstvo prema njegovim roditeljima i sestrama.
U okviru islamskog bontona jeste da žena daje prednost zadovoljstvu svoga muža nad ličnim zadovoljstvom i da poštuje njegovu blisku rodbinu, a posebno njegove roditelje, pogotovo ako žive zajedno. Poštojući njih iskazujemo poštovanje mužu, odanost i dobročinstvo prema njemu, jer je to ono što ga usrećuje i veseli. Na taj način jača bračna veza, samilost i ljubav među supružnicima.
Ukoliko muž ima veće pravo kod žene negoli njeni roditelji i ako je sinu šerijatski naređeno da pazi očeve želje radi jačanja društvenih odnosa u ummetu, onda je još preče da žena pazi na želje muževe porodice radi jačanja bračnog odnosa u porodici. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Doista je od najvećeg dobročinstva da čovjek pazi one prema kojima je njegov otac bio naklonjen.” Shodno tome, još je preče da žena pazi one prema kojima je njen muž naklonjen.
Također, ženino poštovanje muževih roditelja, koji su istih godina kao i njeni roditelji, uvrštava se u izvorni islamski moral. Prenosi se od Ubade ibn Es-Samita da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nije od nas onaj koji ne poštuje starije, ne smiluje se mlađima i ne zna pravo učenjaka.” Također, prenosi se od Ibn Amra, radijallahu anhuma, merfuan: “Nije od nas onaj koji se ne smiluje našim najmlađima i ne zna počast naših starih.” Prenosi se od Enesa, Usame i Ešasa, radijallahu anhum, merfuan: “Nije od nas onaj ko se ne smiluje našim najmlađima i ne poštuje naše starije.”
Dobročinstvom prema muževim roditeljima žena im iskazuje zahvalnost na njihovom sinu kojeg im je Allah darovao, a oni su bili uzrokom njegovog postojanja nakon što nije postojao, i jer su ga oni odgojili pa je postao njen muž. Od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko nije zahvalan ljudima, nije zahvalan ni Allahu.” Također, prenosi se od Ibn Mes’uda i drugih, radijallahu anhum, merfuan: “Najzahvalniji ljudi Allahu su oni koji su najzahvalniji ljudima.”
Dr. Muhammed es-Sibag, Allah ga sačuvao, kaže: “Dobra žena od početka ne treba zaboraviti da je ova žena koju ona doživljava svojom suparnicom, majka njenog muža i da on, bez obzira koliko god u njemu otupio osjećaj za dobročinstvom, ne može podnijeti uvrede upućene njoj, jer ona je njegova majka koja ga je nosila u svom stomaku devet mjeseci, hranila ga svojim mlijekom, svoj život je posvetila brizi o njemu kako bi postao pravi čovjek.
Znaj, o suprugo, da tvoj muž više voli svoju porodicu nego tvoju, kao što i ti više voliš svoju porodicu nego njegovu, pa pripazi da ga ne vrijeđaš i omalovažavaš time što ćeš prezirati ili omalovažavati njegovu porodicu, jer će ga to otuđiti od tebe.
Nemarnost supruge u poštovanju suprugove porodice je nemarnost u poštovanju njega i ako ti on na to ne uzvrati, neće se moći sačuvati da se njegova ljubav prema tebi poremeti, oslabi i izblijedi.
Čovjek koji voli svoju porodicu i čini dobročinstvo roditeljima je dobar, izvanredan čovjek koji zaslužuje da ga njegova supruga poštuje i da mu želi dobro.”
Potrebno je truditi se da se odnos između supruge i suprugove porodice zasniva na poštovanju, a posebno odnos prema njegovoj majci, i da se čuva vrijednost te nježne majke, to je ono čemu nas uči naša vjera i čemu naginje naša narav.
Nije normalno da od majke svoga muža očekuješ da ti oprosti tvoje greške prema mužu ili loše ponašanje prema njemu, zato joj se nemoj mnogo žaliti i znaj da je tvoj muž dio nje, podnosila je svašta odgajajući ga kako bi ti imala supruga i porodicu, pa ne može više voljeti tebe nego njega, kao što i ti u budućnosti nećeš moći voljeti snahu više od svog sina i to je prirodni balans. A sa druge strane šapućem u uho toj nježnoj majci i kažem joj: Budi supruzi svog sina milostiva majka kao što si bila svom sinu, prigrli je svojim toplim zagrljajem i daj joj do znanja da je udajom za tvog sina postala tvojom kćerkom. Budi im pomagač u dobročinstvu prema tebi, a ne budi zapreka njihovoj sreći.
Na kraju priče o ovoj temi kažem kćerki koja je također supruga: Ništa nećeš izgubiti ako se budeš lijepo ophodila prema majci svog muža, ako joj se nasmiješiš, ako razgovaraš sa njom, ako ne obratiš pažnju kada prema tebi pogriješi, već joj to loše uzvratiš dobrim, tako mi Allaha, ništa nećeš izgubiti, već očekuj ljubav i nježnost svog supruga, smiraj duše i srca na dunjaluku, a zadovoljstvo svog Gospodara na dunjaluku i ahiretu, a to je bez sumnje ono čemu težimo.
Također, nećeš ništa izgubiti ako pohvališ svog muža u njenom prisustvu i zahvališ joj se zbog toga što ga je dobro odgojila i daš joj do znanja da njen napor i godine provedene u trudu nisu bili uzalud, već da se i ti nadaš da ćeš svoje sinove odgojiti onako kako je ona odgojila svoje, jer je taj lijepi odgoj i skladna i čestita narav na kojim je odgojila tvog muža uzrokom tvoje sreće sa njim.
Doista je ona žena koja je svoj život žrtvovala radi sreće druge žene i kao takvoj joj pripada velika zasluga i vrlo je cijenjena i poštovana.
Posvećeno onoj koja me primila u majčinski zagrljaj i svima nama koje smo danas snahe, a jednog dana ćemo biti svekrve. Kako zaslužimo tako će nam se i vratiti (op. prev.).
Autor: Ummu Habiba Zejneb bint Muhammed ibn Muhammed Kejha