Piše: Dr. Hakija Kanurić
Korisnici interneta dobro znaju da, ma koliko vodili računa, svakog časa im pogled može pasti na nedoličan prizor, slike i scene kakve nije dozvoljeno gledati. Nekada je društvo bilo pošteđeno takvih prizora, da bi potom mediji, u početku pomalo a kasnije sve više i više, ubacivali svoje otrove u ljudske duše i srca. Tako su danas posvuda dostupni sadržaji, scene i slike kakvih bi se možda i sam Iblis postidio. Vjernik je dužan preventivno djelovati i učiniti sve što je u njegovoj moći da spriječi pojavu takvih slika na svom ekranu, a ako se one ipak pojave, dužan je skrenuti pogled i ne dozvoliti da mu otrov uđe u srce. Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, upitao je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o iznenadnom pogledu, tj. kako da postupi kada iznenada, bez namjere, ugleda ženu koja mu nije halal, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio mu je da skrene pogled. (Bilježi Tirmizi i kaže da je hadis je hasen-sahih.) U ovom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je Džabiru da ne zadržava pogled na ženi koju ugleda, jer prvi pogled nije njegov izbor pa stoga i nije grijeh, ali ako zadrži pogled i u njemu ustraje, tada je grješan. U tom su značenju i riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upućene Aliji, radijallahu anhu: “Nemoj prvi pogled popratiti drugim, jer tebi pripada prvi, ali ti ne pripada drugi.” (Bilježe Ahmed, Ebu Davud i Tirmizi, a hadis je dobrim ocijenio šejh Albani.)
Oko je prozor srca, te kada se pruži pogled, u srcu se rađa želja. Kada čovjek obori pogled, time će obuzdati svoje prohtjeve i želje, a kada pruži pogled, i srce će otvoriti put svojim strastima. Kada čovjek nadvlada svoje porive, osjetit će slast veću od one koju bi našao udovoljavajući svojim hirovima i požudama, jer koga prohtjevi nadvladaju, biva ponižen i poražen, dok onaj ko njih nadvlada potvrđuje svoju snagu, odlučnost i ponos te uživa u žaru pobjede u bitki koju je izvojevao. Svevišnji Allah poziva vjernike, muškarce i žene, da kontrolišu svoje poglede, jer će tako sačuvati svoju čednost i udaljiti se od nemorala: “Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade. A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim…” (En-Nur, 30–31)
Korisnik interneta treba se udaljiti od svega što mu budi strasti i porive, jer strasti koje su u nama usađene poput su baruta, benzina i sličnih zapaljivih materija: ako su daleko od plamena koji bi ih zapalio, ostaju stabilne, bezopasne, ali kada se približe vatri, svakog časa mogu planuti i razbuktati se. Takva je i ljudska duša, smirena i bezopasna, ali kada se približi onome što će je uzbuditi, postaje nemirna, te ako se duh iz te boce oslobodi, neće se lako obuzdati.
Stepeni harama koje internet pruža su različiti, od običnog pogleda, preko surfanja u potrazi za portalima nedoličnog sadržaja, do direktnog kontakta uživo. Šejtan zavodi čovjeka korak po korak, a svaki sljedeći teži je i veći haram. Kada se jedan grijeh ponavlja i kada se u njemu ustraje, čovjek navikne na njega i duša ga zbog tog grijeha prestane koriti, pa tada šejtan čovjeka navodi na novi, smjeliji korak kojim će još dublje u haram zagaziti, sve dok grijesi ne postanu njegova stvarnost i svakodnevnica. I tako, korak po korak postepeno se udaljava od Allahove milosti i približava se Njegovoj srdžbi. Zato nas Allah upozorava da ne pratimo šejtanove stope, nego da mu se suprotstavimo već kod prvog koraka, još na početku, jer je tada mnogo lakše. Poput požara, u početku je to obična iskra ili plamičak koji se lahko ugasi, ali kada se vatra rasplamsa i razbukta, teško će se ugasiti. Tako je i sa čovjekom, najlakše mu je oduprijeti se šejtanu već kod prvog koraka, a svakim korakom u kojem se čovjek pokori svom neprijatelju približio se svom porazu: “I ne idite stopama šejtanovim; on vam je, zaista, neprijatelj otvoreni.” (El-Bekara, 208)
U ovom ajetu Svevišnji Allah zabranjuje nam da slijedimo šejtanove stope i upozorava nas da nam je šejtan otvoreni neprijatelj. Razuman čovjek neće vjerovati svom neprijatelju, neće sebe dovoditi u kušnju, niti će u sebe pretjerano biti siguran, ma koliko bio učen i bogobojazan. Onaj ko se nastoji udaljiti od fitne što je moguće više, kad fitni bude izložen, Allah će ga sačuvati i pomoći mu da je prevaziđe. Ali onaj ko ne nastoji udaljiti se od fitne, nego je možda i priželjkuje, u avanture se upušta, taj biva prepušten samom sebi, ostaje bez Allahove pomoći i podrške i na koncu biva poražen i ponižen. Prisjetimo se Jusufa, alejhis-selam: on se nije oslanjao na svoju bogobojaznost, znanje i čast, nego je bježao od fitne i zaštitu i pomoć tražio od Allaha. Govorio je: “Gospodaru moj, draža mi je tamnica od ovoga na što me one navraćaju. I ako Ti ne odvratiš od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima naklonost osjetiti i lahkomislen postati.” (Jusuf, 33) Pošto je od fitne bježao, na Allaha se iskreno oslanjao i od Njega pomoć tražio – Allah ga je pomogao, od fitne ga sačuvao i preko toga mu halal putem mnogo više podario.
Svijest o Allahovom nadzoru
Korisnik interneta mora imati na umu jednu činjenicu, a to je da ga Svevišnji Allah prati i nadzire. U svakom trenutku Allah te vidi, čuje, zna za tebe i tvoje postupke. Ma koliko se skrio od očiju ljudi, Allahu ništa nije skriveno: “On zna poglede koji kriomice u ono što je zabranjeno gledaju, a i ono što grudi kriju.” (El-Mu’min, 19) Allahovo zadovoljstvo postići će samo onaj ko toga bude svjestan i Allaha se bude bojao i u tajnosti i na javi: “A onome koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i dušu od prohtjeva uzdržao, Džennet će boravište biti sigurno.” (En-Nazijat, 40–41)
Nemarnost prema Allahovom nadzoru osobina je licemjera. Oni svoja loša djela od ljudi kriju, a što ih Allah promatra, to im ne smeta: “Oni se kriju od ljudi, ali se ne mogu sakriti od Allaha” (En-Nisa, 108). Ma kakva naša djela u tajnosti bila, Allah će ih, prije ili kasnije, otkriti i pokazati. Glasoviti islamski učenjak iz šestog hidžretskog stoljeća Ibn Dževzi, rahimehullah, kaže: “Razmišljao sam o dokazima koji ukazuju na Istinitog i Uzvišenog Gospodara, pa sam ustanovio da ih ima više nego zrna pijeska. Jedan od najčudnijih dokaza jeste to da čovjek ponekad skrije neko djelo kojim Allah nije zadovoljan, ali Allah dadne se to djelo otkrije, makar bilo nakon vremena, pa se o tome govori iako ljudi to nisu vidjeli. S druge strane, čovjek skrije neko dobro djelo, pa se za njega sazna i o njemu svijet počne govoriti čak i više nego što jeste, tako da se ničeg lošeg o tome čovjeku ne mogu sjetiti i spominju ga samo po lijepom. Sve to, kako bi se znalo da postoji Gospodar koji neće ničije djelo zanemariti.” (Sajdul-hatir, 68)
Epilog
Na koncu govora o internetu (u ovom i prošlim brojevima) kao savremenom testu imana, bitno je istaknuti da musliman ne samo da je dužan sačuvati se zla i negativnosti koje internet nosi, nego je dužan nastojati da iskoristi potencijale i mogućnosti koje ovo savremeno sredstvo pruža. Tačno je da je zaštititi se zla veliki uspjeh, ali ipak to ne može biti krajnji cilj. Velika je šteta ne iskoristiti mogućnosti koje ovo sredstvo pruža, u svim aspektima, a naročito na polju dostavljanja vjere, edukacije, podsjećanja, usmjeravanja i svega drugog što nas približava Uzvišenom Allahu.
Časopis Asr