Piše: Sead ef. Jasavić
Odvraćanje ljudi od Allahovog dž.š., puta (4.dio)
4. Oholost, kriminal i širenje nereda po zemlji!
Ova nepočinstva su međusobno povezana, i jedno drugo iziskuju, mada i svako ponaosob može da bude dovoljan razlog odbijanju ljudi od Allahovog dž.š., puta. Ohola osoba se ponosi činjenjem određenih grijeha pa je zavedenost njima i oholost čini takvom da odbija ljude od Allahovog dž.š., puta, a često puta kriminal i loša djela će činiti još jače i žešće samo kako bi odvraćao ljude od Allahovog puta. Allah dž.š., kaže: „A kad im se rekne: “Dođite, Allahov Poslanik će moliti da vam se oprosti”- oni glavama svojim tresu i vidiš ih kako nadmeno odbijaju.“ (el-Munafikun, 5.)
Kod ovakvih osoba je licemjerstvo toliko izraženo da im je izrodilo oholost koja ih odbija od toga da slijede Allahovog Poslanika s.a.w.s., okrećući svoje glave od njega, oholjeći se nad imanom i vjerom, po čemu je bio najspecifičniji tadašnji vođa munafika u Medini – Abdullah b. Ubejj b. Selul, kako nam to prenosi Ibnu Abbas r.a.. (Pogledaj: Tefsir Ruhul-Me’ani, el-Alusi, 18/128.)
Oholost i kriminal se često puta nađu u uzajamnoj sprezi kada je u pitanju odbijanje ljudi od Allahove vjere, kako Allah dž.š., kaže: „…a kada bi samo vidio kad oni koji su činili zlo pred Gospodarom svojim budu zadržani i kad stanu među sobom razgovarati: “Da vâs nije bilo, sigurno bismo bili vjernici” – reći će oni koji su tlačeni bili onima koji su bili oholi. & “A zar smo vas mi od Pravoga puta odvratili nakon što vam je bilo na njega ukazano? Ne, sami ste vi grješnici-kriminalci bili” – reći će oni koji su bili oholi onima koji su bili tlačeni. & “Nije bilo tako” – odgovoriće oni koji su bili tlačeni onima koji su bili oholi – “nego ste danju i noću spletkarili kad ste od nas tražili da u Allaha ne vjerujemo i da Mu druge jednakim smatramo.” I svi će prikriti tugu kad vide da će kažnjeni biti, a Mi ćemo na vratove nevjernika sindžire staviti; zar će biti kažnjeni drukčije nego prema onome kako su radili?“ (el-Sebe’, 31-33.) Ovako će odprilike se voditi rasprava između oholih i potlačenih na Sudnjemu Danu, gdje će jedni druge kuditi, optužujući se međusobno za odbijanje od Upute i Pravoga puta.
Imam Ebul-Su’ud rhm., u komentaru ovih ajeta, kaže: „Kao da je rečeno – šta su oholnici odgovorili!? “A zar smo vas mi od Pravoga puta odvratili nakon što vam je bilo na njega ukazano? Ne, sami ste vi grješnici-kriminalci bili” – reći će oni koji su bili oholi onima koji su bili tlačeni.“ – negirajući to da su oni bili razlog ovima da se ne prihvate Imana i vjere, jer su sami po sebi bili pravi mudžrimi – kriminalci, griješnici! Potlačeni i porobljeni će odgovarati: “Nije bilo tako” – odgovoriće oni koji su bili tlačeni onima koji su bili oholi – “nego ste danju i noću spletkarili kad ste od nas tražili da u Allaha ne vjerujemo i da Mu druge jednakim smatramo.”“ (Pogledaj: Tefsir Ebul-Su’ud, str.134.)
Širenje nereda i zla po zemlji je normalna posljedica nevjerstva kada je u pitanju odbijanje ljudi od Allahove vjere. Allah dž.š., kaže: „One koji nisu vjerovali i koji su od Allahova puta odvraćali Mi ćemo dvostrukom kaznom kazniti zato što su pravili smutnju.“ (el-Nahl, 88.) – pojašnjavajući nam na kraju ajeta da se odbijanje od Allahovog dž.š., puta ogledalo u Ifsadu – smutnjama i širenju nereda po Zemlji, zbog čega im je kazna nadodata na već postojeću kaznu zato što su bili mufsidi – pokvarenjaci i kriminalci, koji se prvo kažnjavaju zbog svoga nevjerstva a zatim i zbog odbijanja ljudi od Allahovog puta oličenog u Ifsadu – kriminalu, smutnjama i širenju nereda po Zemlji, a Allah dž.š., najbolje zna!
5. Slijeđenje strasti
Ova devijacija je plod nevjerovanja u Allaha dž.š.! Kada iman i vjera nestane iz srca čovjeka – srce tada pribjegava strastima i onome što mu pokvarena duša naređuje i traži, pa se za njom povodi i ono što mu ona zabrani toga se kloni. Allah dž.š., je opisao slijeđenje strasti osnovnim razlogom odbijanja od Allahovog dž.š., puta. Allah dž.š., kaže: „Čas oživljenja će sigurno doći – od svakog ga tajim – kada će svaki čovjek prema trudu svome nagrađen ili kažnjen biti. & I neka te zato nikako ne odvrati od vjerovanja u nj onaj koji u njega ne vjeruje i koji slijedi strast svoju, pa da budeš izgubljen.“ (Taha, 15-16.)
Slijeđenje strasti koje proizilazi iz nevjerstva nekog čovjeka je jedan od glavnih faktora odbijanja ljudi od vjerovanja u Sudnji Dan, i pripremanje za njega činjenjem dobrih dijela.
U slijeđenje strasti spada i to kada čovjek svoju vjeru daje za večeru i Allahove dž.š., ajete daje u bescjenje, kako Allah dž.š., kaže: „Oni Allahove ajete za ono što malo vrijedi zamjenjuju, pa od puta Njegova odvraćaju; zaista je ružno kako postupaju.“ (el-Tevba, 9.)
Šejh Mustafa Hajri el-Mensuri rhm., kaže: „Kur’an i Allahove ajete koji naređuju istikamet – držanje i istrajnost na Allahovom dž.š., putu – ostavljaju, prodajući ih za nešto što malo vrijedi a to je slijeđenje strasti i pohota, pa zbog toga i druge odbijaju i odvraćaju i zabranjuju im da idu putem koji vodi ka Allahu dž.š. – loše li je to kako postupaju; loše li je prodavati Allahove ajete sa svim onim što iz toga proizilazi od odbijanja ljudi od Allahovog dž.š., puta!“ (Pogledaj: el-Muktetaf min ‘Ujunil-Tefasir, 2/368.)
Od Allahovog dž.š., puta odbijaju i pohote duše koje nekada mogu odvesti čovjeka čak i u idolopoklonstvo i širk. Pohote duše znaju odbiti čovjeka od Allahovih ajeta objavljenih Svome Poslaniku s.a.w.s., po čemu se obično poznaju nevjernici-mušrici. Allah dž.š., kaže: „I neka te oni nikako ne odvrate od Allahovih riječi, kada ti se objave, i pozivaj Gospodaru svome i nikako ne budi od onih koji druge Njemu smatraju ravnim!“ (EL-Kasas, 87.)
Imam el-Meragi rhm., kaže: „Muhammede, ne osvrći se na njih, i nemoj brinuti zbog toga što se oni razlikuju od tebe, i što druge ljude odvraćaju od tebe. Allah dž.š., je s tobom, On te podržava i podršku daje, i učiniće da ono s čime te je poslao pobjedi sve drugo. Ti istraji u da’awi i pozivanju ljudi Allahu dž.š., i ne štedi se u dostavljanju Božije riječi ljudima!“ (Pogledaj: Tefsir el-Meragi, 10/105.)
U odvraćanje ljudi od Allahovog puta koje proizilazi direktno iz slijeđenja strasti spada i ono što je radilo pleme Kurejš – od ushićenja i komentara koje su davali po pitanju Isa’a sina Merjemina, misleći da se i na njega odnosi ajet u kojem Allah dž.š., kaže: „I vi, i oni kojima se, pored Allaha, klanjate – bićete gorivo u Džehennemu, a u nj ćete doista ući.“ (el-Enbija’, 98.) – što se naravno ne odnosi ni na njega, ni na Uzejra, ni na meleke itd., jer su svi oni Allahovi iskreni robovi, već na kipove i idole. Allah dž.š., nam ukazuje na razlog ovakvih njihovih riječi: „A kad je narodu tvome kao primjer naveden sin Merjemin, odjednom su oni, zbog toga, zagalamili & i rekli: “Da li su bolji naši kumiri ili on?” A naveli su ti ga kao primjer samo zato da bi spor izazvali, jer su oni narod svađalački. & On je bio samo rob koga smo Mi poslanstvom nagradili i primjerom za pouku sinovima Israilovim učinili!“ (AL-Zuhruf, 57-59.)
U havu i slijeđenje strasti spada ljubav prema đivotu na ovome svijetu i davanje mu prednosti nad ahiretom, što vodi odbijanju ljudi od Allahovog puta, shodno ajetu: „Elif Lam Ra. Knjigu ti objavljujemo zato da ljude, voljom njihova Gospodara, izvedeš iz tmina na svjetlo, na Put Silnoga i Hvaljenoga & Allaha, čije je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji. A od užasne patnje teško nevjernicima, & koji život na ovome svijetu više vole od onoga svijeta i koji od Allahova puta odvraćaju i nastoje ga prikazati krivim! Oni su u velikoj zabludi.“ (Ibrahim, 1-3.)
Imam el-Razi rhm., kaže: „Ovo su svojstva kojima je Allah dž.š., opisao nevjernike – kome je dunjaluk i ovaj svijet draži on je DALL – zalutao, a ko odvraća druge ljude od Allaha dž.š., on je MUDILL – onaj koji odvodi u zabludu!“ (Pogledaj: el-Tefsir el-Kebir, 19/78.)
U havu i slijeđenje strasti spada i nanošenje zla i nepravde onima koji nemaju nikakve krivice, kako Allah dž.š., kaže: „I neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite, zato što su vam spriječili pristup Časnome hramu, nikako ne navede da ih napadnete! Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne potpomažite se u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava!“ (el-Ma’ida, 2.)
Imam el-Vahidi prenosi od Zejd b. Eslema sebeb – razlog objave ovog ajeta, pa kaže: „Poslanik s.a.w.s., i ashabi su se našli na Hudejbiji kada su im mušrici zabranili da odu posjetiti Ka’abu i obave ‘umru, što im je palo mnogo teško, nakon čega neka grupa drugih mušrika naiđe pored s ciljem obilaska Ka’abe u Mekki, pa neko od ashaba reče: Hajd’mo mi ovima da zabranimo da odu u Mekku, isto onako kako su nam oni njihovi zabranili da idemo u Mekku, pa je Allah dž.š., tada objavio ovaj ajet!“ (Pogledaj: Esbabul-Nuzul, str.108., Ali b. Ahmed el-Vahidi el-Nejsaburi rhm.)
Nemojte zabranjivati ovima da posjete Mesdžid el-Haram, odbijati ih i napadati zbog grijeha koje su počinili drugi. Ovi nemaju krivice zato im ne činite nasilje. Zbog toga im se naređuje dobročinstvo i bogobojaznost, a zabranjuje grijeh i neprijateljstvo.
Nakon svega, možemo zaključiti koliko su strasti opasne kada je u pitanju odbijanje ljudi od Allahovog dž.š., puta, direktno ili indirektno, a Allah dž.š., najbolje zna!