Piše: Hfz. Adnan Mrkonjić
Prošle godine vidio sam jedan oglas na internetu u kojem jedna engleska porodica daje dva mlada mačića na usvajanje. Kako moje djevojčice mnogo vole mačke, odlučio sam da se obratim toj porodici s molbom da mi daju jedno mače. No, ostadoh zaprepašten procedurom oko preuzimanja mačića. Naime, u proceduri ”usvajanja” mačića, Englezi su se ponašali kao da je riječ o maloj bebi, odnosno zahtijevali su od mene određene podatke, tj. podatke o mjestu stanovanja, stambenom prostoru i mjestu koje sam pripremio mačiću, a za koje sam kao dokaz, povrh svega, morao poslati slike. Na kraju sam odustao jer je procedura za mene bila isuviše komplicirana. Iako sam želio da udomim malo mače i tako zaradim koji sevap, Englezi su me u tome spriječili svojom pretjeranom brigom za mačiće.
Cijenjena sestro, moja sugrađanko, budi puput ovih Engleza kada ti dođu prosci iz dalekog svijeta s namjerom da se žene. Dobro se raspitaj ko je taj čovjek, čime se bavi, kakvu je školu završio, gdje živi… Obavezno mu traži preporuku od nekoliko učenih ljudi iz Bosne koji će garantirati za njega. Nemoj se upuštati u avanturu u kojoj ćeš možda proći torturu kakvu ne bih poželio ni svome najgorem neprijatelju.
Ove godine, boraveći u Bosni, čuo sam još jednu priču o Bosanki koja se udala za nekog Arapa. Po povratku u arapsku zemlju, saznao sam da se priča neslavno okončala. Problem je ovaj put bio toliko veliki da je naša sestra Bosanka morala zatražiti pomoć naše ambasade u zemlji u kojoj se udala. Nikako ne mogu da shvatim naše sestre koje se tako olahko udaju za potpune strance ne poznavajući ni zemlju niti običaje zemlje u koju se udaju, a u isto vrijeme konstantno odbijaju Bošnjake koji im pokucaju na vrata. Nedavno se jedna naša sestra udala za Pakistanca misleći da je Arap!!! Svjestan sam da ima uspješnih brakova između stranaca i naših sestara Bošnjakinja. Žive lijepo i sretno, a njihov bračni život odiše harmonijom, ljubavlju i međusobnim uvažavanjem. Izrodili su i odgojili uzoritu djecu koji su korisni članovi našeg društva. Međutim, ovom prilikom želim spomenuti drugu stranu te medalje kako bih pomogao osobama koje su se odlučile na takav korak.
U arapskom svijetu živim više od jedne decenije, pa stoga osjećam potrebu da sestrama koje su na udaju skrenem pažnju na nekoliko veoma bitnih činjenica:
* Arapi koji dolaze iz arapskih zemalja u kojima su na privremenom radu, a u isto vrijeme ne posjeduju državljanstvo zemlje u kojoj borave, većinom su bijeda i imaju teške uvjete za život.
* Kada jednom dođeš ovamo, onda si prepuštena na milost i nemilost, a zaštititi te može samo Uzvišeni Allah, a zatim naša ambasada.
* Arapi su po prirodi nedruštveni ljudi, ili da budem konkretniji: Arapi su društveni sa muškarcima, što znači da ćeš većinu vremena provoditi sama.
* Nemoj se zavaravati ako ti sa proscem dođe neko ko će te ubjeđivati kako je baš taj on tvoj princ na bijelom konju. Većina tih provodadžija za svoj posao dobiva dnevnice, pa je stoga njihovo ubjeđivanje razumljivo.
* Traži preporuke učenih ljudi iz tvog kraja, ali nikako ne prihvataj preporuke onih koji su se ženili pet-šest puta, jer da su znali da usreće nekoga, onda bi na prvom mjestu bili oni sami. Znaj da je nemoguće drugome dati ono što sam ne posjeduješ.
Molim Allaha da nam podari svako dobro na ovom i onom svijetu. On je najbolji zaštitnik i pomoćnik.