Komentirajući riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ” kao da su gole”, učenjaci su istakli da se tim izrazom aludira na odjevenu ženu čija odjeća ne pokriva tijelo na prikladan način.
El-Kurtubi bilježi hadis od Aiše, radijallahu te’ala anha, u kojem se navodi da su neke žene iz plemena Benu Temim došle da je posjete i tom prilikom bile su odjevene u prozirnu odjeću. Primijetivši to, Aiša im je rekla: ”Ako ste žene vjernice, ta odjeća nije odjeća žena vjernica.”
El-Kurtubi također bilježi slučaj kada je neka žena, odjevena u potpuno prozirni himar, došla kod Aiše, pa je Aiša, radijallahu te’ala ‘anha, rekla: ”Žena koja nosi takvu vrstu odjeće ne vjeruje u suru En-Nur.”
Dodatni dokaz da džilbab mora biti i dovoljno širok i neproziran može se naći u sljedećem hadisu koji prenosi Usame ibn Zejd: ”Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poklonio mi je ogrtač od debelog kopskog materijala, koji je on dobio na poklon od Dahija el-Kalbija, a ja sam taj ogrtač dao svojoj supruzi. Nedugo nakon toga, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao me: ”Zašto ne nosiš ono kopsko odijelo?”, a ja sam odgovorio: ”Dao sam ga svojoj supruzi.” Na to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Reci joj da obuče nešto ispod njega jer se bojim da bi mogao ocrtati njene udove.” Hadis bilježe imami Ahmed, El-Bejheki i El-Hakim.
Dakle, iz ovoga možemo zaključiti da se odjeća – poput tanke, tijesne haljine ili džins-pantalona – koja može sakriti boju kože, i pored toga ne smatra ispravnim džilbabom jer ona i dalje otkriva oblik tijela.
Usto, džilbab koji je dovoljno širok ali providan isto tako je nedovoljan, jer ne ispunjava uvjet o neprozirnosti i kao takav ne može sakriti ženinu boju kože.
Džilbab ne smije biti primamljive boje i atraktivno ukrašen
Svrha hidžaba je da sakrije ženinu ljepotu od javnosti, a ne da povećava njenu ljepotu ili privlači pažnju. Dakle, džilbab ne bi trebao biti svijetle boje, atraktivne dekoracije, svjetlucavi detalji i/ili materijal koji bi privlačio pažnju drugog spola.
Dokaz za to je sljedeći:
Uzvišeni Allah kaže:
”…i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte…” (Prijevod značenja El-Ahzab, 33)
Ebu Davud bilježi od Ebu Hurejre, radijallahu te’ala anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ne zabranjujte Allahovim robinjama odlazak u Allahove mesdžide, a one trebaju izlaziti nenamirisane.’’
Imam Es-Sahabi, rahimehullahi alejhi, kaže u svojoj knjizi ”Kitabul-Kaba’ir”: ”U djela za čije činjenje žena zaslužuje prokletstvo ubraja se i pokazivanje ukrasa, mirisanje pri izlasku (iz kuće), nošenje odjeće u boji…”
Shodno tome, muslimanka treba nositi nježne, tamne boje i izbjegavati džilbabe koji imaju svijetle ukrase, mustre, slike ili sve ostalo što privlači pažnju, kao što je rekao Es-Sahabi, ”džilbab ne treba biti ukrašen nakitom i/ili mirisom”.
Mnoge žene nose crnu odjeću, ne zato što je obavezno, nego zato što je to najtamnija boja i i daleko je od toga da djeluje kao ukras.
Sljedeći hadis koji bilježi Ebu Davud ukazuje da su ashabijke prakticirale nositi odjeću crne boje. Aiša, radijallahu anha, kaže: ”Nakon objavljivanja ajeta o pokrivanju (El-Ahzab, 33), ensarijke su izašle kao da su im na glavama gavrani.”
Učenjaci su protumačili riječi ”kao da su im na glavama gavrani”, da su im džilbabi bili obični i crni.
Također, zabranjeno je nositi ”odjeću isticanja” – ”libaasu’s-shuhrah” (ekstravagantna odjeća, odjeća koja pokazuje pripadnost visokom sloju, ili nešto što se nosi kao statusni simbol), što je u skladu sa hadisom koji prenosi Abdullah ibn Omer, radijallahu te’ala anhum, u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ”Onaj koji na ovom svijetu nosi ”libaasu’s-shuhrah” (ekstravagantnu odjeću) bit će obučen u odjeću poniženja na Sudnjem danu.” Hadis bilježe imami Ahmed i Ebu Davud.
”Libaasu’s-shuhrah” se nosi u svrhu pokazivanja (društvenog) statusa i/ili da bi se privukla pažnja (čak i istog spola) i da osoba koja je nosi pokaže kako nosi skupu i modernu odjeću.
Džilbab ne smije nalikovati na mušku odjeću
Ženska islamska odjeća ne smije nalikovati na mušku odjeću (a i obrnuto).
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Allahovo je prokleo žene koje oponašaju muškarce i muškarce koji oponašaju žene.” (Hadis bilježi imam El-Buhari)
Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu, rekao je da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da kaže: ”Muškarac koji nalikuje na ženu i žena koja nalikuje na muškarca, ne pripadaju nama.” (Hadis bilježe imami Ahmed i Et-Taberani)
Dakle, neprozirna, komotna i dovoljno duga muška odjeća neće se smatrati ispravnim ženskim islamskim džilbabom.
Džilbab se mora razlikovati od odjeće nemuslimana
Odjeća muslimana ne smije sličiti na odjeću nevjernika. Ovo je opće šerijatsko pravilo koje ne uključuje samo odjeću, nego i ponašanje, vjerske prakse i festivale, i druge običaje i tradicije koje isključivo pripadaju kafirima.
U sljedeća dva hadisa možemo naći dokaz za to:
Abdullah ibn Amr ibn El-‘As, radijallahu anhu, kaže: ”Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio me da nosim dva šafranom obojena odijela, pa mi je rekao: ”Doista je to odjeća kafira, nemoj to nositi.” Hadis bilježi imam Muslim.
Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu, kaže: ”Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Ko oponaša neki narod, njemu i pripada.” Hadis bilježi Ebu Davud.
Shodno tome, muslimanki je zabranjeno nositi odjeću po kojoj su prepoznatljive nemuslimanke, kao npr. odjeću redovnica koje nose karakterističnu neprozirnu, široku i podugačku odjeću.
Iskreno tražimo od Allaha Najmilostivijeg da ujedini naša srca na Njegovoj Knjizi, sunnetu Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i učini nas čvrstim u našem trudu u širenju Njegove vjere. Doista je Allah jedini koji ima moć da to učini.
Amin…
I naša zadnja dova je: Sva hvala i slava pripada Uzvišenom Allahu, Gospodaru svjetova…
Izvor: http://d1.islamhouse.com/data/en/ih_articles/single/en_The_Requirements_of_the_Jilbab.pdf